I dok država s jedne strane ni nakon 20 godina ne zna koliko nekretnina mora vratiti Crkvi, Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci s druge je strane na svoju ruku krenulo imovinu Krčke nadbiskupije upisivati na državu iako je riječ o nekretninama na koje država nikada nije polagala pravo.
Nikad u društvenom vlasništvu
Konkretno, radi se o Svećeničkom domu svetog Josipa i pripadajućih više od tri milijuna četvornih metara zemljišta na otoku Krku u vlasništvu Nadbiskupskog sjemeništa u Zadru, a koje je Zadarska nadbiskupija 2006. prepustila Biskupiji Krk. Godinu poslije Općinski sud u Rijeci, ispostava Mali Lošinj, Biskupiji je dopustio upis nekretnina na ime sjemeništa. Da je Krčka biskupija pritom imala puno pravo na upis vlasništva, dokazuje i zapisnik iz Ureda državne uprave na Malom Lošinju iz 2003. godine. Zadarska nadbiskupija tada je zatražila da se te nekretnine denacionaliziraju, ne znajući koji je njihov pravni status. No u postupku je utvrđeno kako ta imovina nikada nije prenesena u društveno vlasništvo, što znači da ni na koji način kasnije i nije mogla biti prevedena u državno vlasništvo.
Čitavo desetljeće nakon tog uknjiženja za Biskupiju je uslijedio šok – stiglo im je rješenje kojim je isti sud koji je 2006. zabilježio da se radi o njihovu vlasništvu sada prihvatio prigovor riječkog Općinskog državnog odvjetništva na tada doneseno rješenje. Na novo rješenje Biskupija se žalila, a u žalbi postavljaju pitanje kako je Državno odvjetništvo uopće došlo u priliku uložiti prigovor na rješenje kojim je Crkva upisala vlasništvo kada država nije bila stranka u postupku i sporne nekretnine nikada joj nisu pripadale.
“To su nekretnine Crkve već 1000 godina te nikada (do podnošenja ovog prigovora) ni jedna država nije polagala pravo na predmetno zemljište”, navodi se u žalbi Krčke biskupije i dodaje da, shodno tome, Državno odvjetništvo nije stranka u postupku i nikada i nije smjelo primiti rješenje o upisu vlasništva. Uz to, upozoravaju kako iz novog sudskog rješenja proizlazi da je sud u Malom Lošinju de facto odlučio kako sporne nekretnine pripadaju državi iako se, ističe Biskupija, po praksi Vrhovnog suda to može utvrditi isključivo u parničnom, ne i u zemljišnoknjižnom postupku.
Argument DORH-a da je riječ o pašnjacima koje je obuhvatila agrarna reforma iz 1945. godine Biskupija odbija ističući kako je za svaku crkvenu pravnu osobu kojoj su u vrijeme socijalističke Jugoslavije oduzimane nekretnine doneseno rješenje koje će joj se nekretnine oduzeti, a koje ostaviti kao tzv. maksimum, a takvo rješenje vezano uz ove nekretnine nikada nije doneseno. Biskupija po svojim pravnim zastupnicima ističe i kako se agrarna reforma može odnositi isključivo na nekretnine za koje je Jugoslavija donijela takvo rješenje, nikako na sve crkvene nekretnine u Hrvatskoj.
‘Ovo je nova nacionalizacija’
– Ovakvo tumačenje nova je nacionalizacija, protivna hrvatskim zakonima i ugovorima sa Svetom Stolicom – upozoravaju.
Povrat crkvene imovine Zadarske nadbiskupije, dio koje su bile i ove nekretnine na Krku, komplicira činjenica da je upravljanje sjemeništima bilo povjereno Zakladi Zmajević, za koju država u nekim slučajevima tvrdi da je ukinuta iako Crkva inzistira da ona nikada nije ukinuta, da je Crkva sve vrijeme bila vlasnik nekretnina te da se njezino vlasništvo ne može dovesti u pitanje.
Krčka biskupija pak u podnesku kojim pobija najnovije uknjiženje države na vrijedne nekretnine na Krku ističe kako je riječ o kršenju ugovora po kojima Crkva na teritoriju Hrvatske može slobodno uređivati vlastiti ustroj, odnosno osnivati, mijenjati ili dokidati crkvene pravne osobe. Dakle, kada bi Zaklada Zmajević i bila ukinuta, a za to DORH nije priložio dokaze, radilo bi se o pravnom poslu između dviju pravnih osoba koje pripadaju Crkvi, nikako o poslu koji bi se na bilo koji način ticao države, zaključuju u žalbi na novu odluku malološinjskog suda.
VIDEO Porez na imovinu: Razlozi 'za' i 'protiv'
E kad su komunizam pretvorili u demon kratiju