Ime Miroslava Krleže, po tko zna koji put, uzbudilo je duhove u Hrvatskoj. Prvi povod bila je podacima bogata knjiga Sanje Nikčević “Mit o Krleži” predstavljena krajem prosinca u Matici hrvatskoj, a onda i obilježavanje, a po nekima i neobilježavanje trideset i pete godišnjice smrti hrvatskog literarnog velikana.
Naravno, za živu hrvatsku kulturu puno je bolje da je dobila istraživanje Sanje Nikčević o Krležinoj recepciji u Hrvata ili da je nedavno Boris Perić preveo Krležine “Balade” na njemački jezik, nego da su na smrtni dan pokisle delegacije polagale cvijeće na piščev mirogojski grob.
Uostalom, Krležina tužnog jubileja sjetili su se i Knjižnica na Knežiji i Gradski muzej u Karlovcu. Nekako u sjeni polemičnih ili manje polemičnih zbivanja, ostala je tužna informacija skrivena u jednoj osmrtnici što se u četvrtak 5. siječnja pojavila u Večernjem listu, a u kojoj je svim rođacima, prijateljima i znancima obznanjeno da je prim. dr. Krešimir Vranešić preminuo u ponedjeljak 2. siječnja u 81. godini života nakon kratke i teške bolesti.
Ispraćaj pokojnika bio je u četvrtak 5. siječnja na Mirogoju, a sveta misa zadušnica služena je istoga dana popodne u crkvi sv. Ćirila i Metoda na Gornjem gradu.
Pa što pokojnik ima s Krležom i zašto ga se uopće spominje u ovom kontekstu? Zato što je tu riječ o sinu znamenitog liječnika Đure Vranešića koji je za vrijeme ustaške vlasti u svom sanatoriju na Zelengaju 37 skrivao Miroslava Krležu za što su ga komunističke vlasti nakon Drugog svjetskog rata “nagradile” smrtnom kaznom zbog kolaboracije s ustašama i okupatorima.
Koliko je poznato, Krleža je pokušao spasiti svog zaštitnika Đuru Vranešića, ali nije uspio. No, nije zaboravio na njegovog sina Krešimira rođenog 1936. u Zagrebu. Krleža je mlađeg Vranešića upoznao još u njegovu roditeljskom domu u današnjoj Nazorovoj ulici.
Pozorno je pratio njegovo školovanje. Krešimir je diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i na Institutu za zaštitu majki i djece osnovao dječju otorinolaringologiju. S vremenom je odnos Krleže i Krešimira postao jako blizak.
Vranešić je i Krležin obiteljski liječnik i privilegirani svjedok povijesti. Stoga ne čudi da je baš Vranešića Krleža odredio za univerzalnog nasljednika ostavivši mu sve pokretne dragocjene stvari s Gvozda, trideset posto autorskih prava, biblioteku... A Vranešić mu se odužio.
On je najzaslužniji da Zagreb danas ima Memorijalni prostor na Gvozdu (privremeno zatvoren zbog obrušenog stropa) jer je Muzeju grada Zagreba poklonio oko 4300 knjiga, časopisa i separata i vrijedne slike, skulpture, namještaj i Krležine osobne predmete, kao što je bio odlučan da Nacionalna i sveučilišna knjižnica dobije zapečaćenu Krležinu rukopisnu ostavštinu...
I dok su mnogi krčmili svoje poznanstvo s Krležom, Krešimir Vranešić ostao je odmjeren i skroman, pravi čuvar Krležinog pečata.
>> Lektirni naslovi najposuđivaniji u hrvatskim knjižnicama
