Gotovo cijele prošle godine hrvatska Vlada borila se ne bi li uvjerila
javnost da najtraženije gorivo eurosuper 95 neće prijeći cijenu od
magičnih osam kuna, a ovih dana taj se benzin opet spustio ispod osam
kuna. Zasluge i pljesak za to idu na račun Tomislava Dragičevića, prvog
čovjeka Ine, jednako kao što su razočaranje i bijes pratili odluku da
se cijena opasno približi svoti od deset kuna za litru.
Naravno da Dragičević nema na to apsolutno nikakav utjecaj jer je to
samo posljedica svjetskih kretanja i cijene barela nafte koja se
spustila ispod 60-ak dolara te cijena na Mediteranu koje prihvaća
Vladina formula za određivanje cijena goriva u Hrvatskoj. Međutim, to
pokazuje nešto drugo. Prvi čovjek Ine postao je zaštitnim znakom
kompanije u osam i pol godina koliko sjedi u fotelji predsjednika
uprave, pa sve ostalo postaje manje važno. I to da je Ina jednostavno
morala graditi benzinske postaje na dalekim otocima gdje se nitko
razuman ne bi upustio u takvu avanturu, da je upravo Ina bila
kolateralna žrtva Vladine politike “zatvaranja” budžeta, da se
socijalni mir kupovao i niskom cijenom plina itd...
Nije Dragičević bio jedini direktor najveće hrvatske kompanije koji je
morao raditi pod pritiskom Vlade, ministara koji su sjedili u Nadzornom
odboru štiteći interese države i očekivanja da mehanizam od 15 tisuća
ljudi radi bez pogreške. Od najveće pomoći sigurno mu je bilo iskustvo
stečeno od 1982. godine, kada je prvi put došao u Inu radeći u
istraživanju, preradi i strateškom planiranju. Korak po korak gradio je
karijeru prema vrhu iako je vjerojatno u duši ipak ostao stručnjak koji
se još uvijek oduševljava knjigama o istraživanjima, načinima
proizvodnje i svemu ostalom vezanom uz naftu i plin.
Iako mnogi smatraju da je na sam vrh kompanije došao zahvaljujući
prijateljstvu s predsjednikom Mesićem, presudan je te 2000. godine ipak
bio razgovor s Ivicom Račanom, tadašnjim premijerom, koji je smatrao da
je Dragičević najbolje rješenje. Njegov najveći uspjeh svakako je to
što je uspješno pripremio Inu za privatizaciju i izbor strateškog
partnera, no usprkos tome, ipak nije postigao odnos s medijima kakav je
vjerojatno želio. Zbog dosadašnjih rezultata i u novim odnosima Vlade i
MOL-a, njegov ostanak na čelu kompanije gotovo je siguran iako mu je
već desetak puta navodno ponuđeno veleposlaničko mjesto u Moskvi. No,
bez obzira na taj izazov mirnijeg života, nafta mu je ipak (pre)više u
krvi.
Tomislav Dragičević, predsjednik uprave Ine
Kriv za 10 kuna i zaslužan za osam
