Masakr u školi - kada čujemo tu rečenicu, prva nam je asocijacija da se opet dogodila tragedija, tamo negdje daleko, u nekom američkom gradu, gdje su takvi krvavi obračuni, na žalost, doista učestali. No, danas se takva tragedija masovnog ubojstva, u jednoj osnovnoj školi, dogodila blizu, odmah tu, preko granice, u našem istočnom susjedstvu. Školarci, njih osam i jedan zaštitar, koji su jutros otišli u školu i na posao, više se nikada neće vratiti kući, svojim obiteljima.
Od krvavog scenarija u školama, dakle, na mjestu koje bi trebalo i moralo, biti apsolutno sigurno, nije pošteđena niti Hrvatska. U našoj zemlji ne bilježimo tek jedan takav slučaj, nego imamo čitavu kronologiju krvavih obračuna u školama.
Poprište jednog takvog bila je Osnovna škola Sesvete. Razjareni Ivan Krišto, 5. je listopada 1999., naoružan upao u tu školu, te je ubio oca učenika prvog razreda, Matea. U suludom je pohodu teško ranio i malog Matea i njegovu majku, Cvitu. Razlog za Krištin bijes i bezuman zločin u školi bila je svađa njegovog unuka i Matea, nakon čega je djed „pravdu uzeo u svoje ruke“ , obilježivši tu školsku godinu krvavom tragedijom.
Samo dvije godine kasnije, do tada nezapamćen incident dogodio se u Obrtničkoj školi u Sisku. Tog, 9. ožujka, 2001., desetak minuta prije podneva, 15-godišnji učenik je, s puškom u ruci, za vrijeme nastave, upao u razred. Iz vojničkog je karabina M-48, zapucao te je, istim hitcem, ranio profesoricu Snježanu Matić i 16-godišnjeg učenika, koji se tada zatekao ispred ploče. U panici, učenici su iskakali kroz prozore, a one, koji su ostali skamenjeni sjediti u klupama, 15-godišnji je napadač držao na nišanu. Talačka je situacija potrajala 20-ak minuta, sve dok ravnatelj škole, Ivica Beloglavec, nije uspio nagovoriti učenika da pusti nastavnika i razred te mu preda oružje.
Iste se godine tragedija se dogodila i u varaždinskoj Srednjoj rudarskoj i kemijskoj školi. Tog je, 8. lipnja 2001., oko 13 i 30, učenik drugog razreda, 17-godišnji Josip Kostanjevac, na školskom dvorištu ubio profesora zemljopisa, Josipa Medvedovića. U profesora je tada ispalio dva metka, a nakon što se uvjerio da ga je ubio, Kostanjevec je, potom, pucao i sebi u glavu. Samo četiri dana kasnije, iste te 2001., poprište zločina bio je i Split. Učenik trećeg razreda Pomorske škole, u tom gradu, 17-godišnji Z.C., 12. je lipnja, pucao po razredu, no, na sreću, u njegovom sumanutom činu, žrtava nije bilo. Povod, zbog kojeg je učenik potegao pištolj, bila je tada jedinica, koju je, prestrašeni profesor terestričke navigacije, S.G., potom prepravio u dvojku.
Godine 2006. srednja ekonomska škola u Pločama bila je također zavijena u crno. U siječnju te godine, svog je školskog kolegu, 18-godišnjeg Branimira Mateljaka, mladića koji je bio omiljen u Gradcu, ubio godinu dana stariji mirni i povučeni mladić, Mihovil Viskić. Pokraj školskog igrališta, zadao mu je 8 ubodnih rana u glavu i vrat. No, iako za ovakve tragedije, između ostalog, najčešće krivimo i lako dostupno oružje, koje se i desetljećima nakon završetka Domovinskog rata, zadržalo u brojnim domovima hrvatskih građana, tragedije u školama događale su se i mnogo ranije. Jedna od njih dogodila se prije pola stoljeća, na početku školske godine 1972./1973., u zadarskoj Gimnaziji (današnja Gimnazija Vladimira Nazora).
Na stubištu školske zgrade, 19-godišnji učenik, Milorad Vulinović, iz očevog je pištolja ubio dvojicu profesora povijesti, 33-godišnjeg Gojka Matulina i nešto starijeg Vicu Vlatkovića. Izjavio je tada da mu se "nije svidjelo kako Vlatković predaje povijest". No, istraga je, kasnije, pokazala da je razlog bila mržnja – mladić je, kako se navodilo, bio zatrovan patološkom mržnjom srpskih nacionalista, u doba Hrvatskog proljeća.
Istraživanje iz 2004.: „Gotovo polovina učenika se susrela s oružjem!“
Prema istraživanju, koje je prije gotovo dva desetljeća bilo provedeno u srednjim školama, čak 40 posto učenika susrelo se s oružjem te su vidjeli kako njihovi školski kolege nose oružje. Iz Instituta za društvena istraživanja, koji je proveo studiju, ukazali su tada na zabrinjavajući podatak da djeca, u škole, nose noževe, “švicarce“ i pištolje.
>> VIDEO Načelnik policije pokazao popis djece koju je učenik u Beogradu htio ubiti: Sam je rekao, odredio je prioritetne mete
Trudite se izjednačiti, ali ne ide. Jedno je orivatni obračun, a drugo psihopatologija masovne pucnjave i masakra