Na Odjelu za istraživanje tehničkih anomalija (PEAR The
Princeton Engineering Anomalies Research, koji je zatvoren prije godinu
dana) 1998. godine počeo je projekt u koji je bilo uključeno 75
umreženih kompjutora, tzv. elektrogejograma, u 30 zemalja od SAD-a i
Velike Britanije do Fidžija, Kube i Rumunjske.
Na PEAR-u su trideset godina trajala istraživanja efekata ljudske
svijesti na REG-ove, generatore slučajnih događaja, a Projekt globalne
svijesti (GCP - Global Conscious Project), koji je izrastao iz
eksperimenata dr. Rogera Nelsona, sasvim je logičan nastavak. I onda,
je li cijeli svijet umotan u omotač kolektivne svijesti?
Doktor Nelson je optimističan, ali i oprezan.
Kako je i zašto
osnovan GCP i kako ste uopće došli na ideju o takvu eksperimentu?
- Sve je počelo igrom slučaja, kao i mnoge druge stvari na ovome
svijetu. Bilo je zapravo nekoliko slučajeva. Godinama su me, pa čak i
dok sam bio mlad, zanimale granice uma i interakcija uma s materijom.
Godine 1980. dobio sam priliku raditi na Sveučilištu Princeton i
istraživati promjene fizičkih sustava koje nastupe kada ljudi zažele da
se one dogode. Taj je rad zapravo i doveo do onoga što mi nazivamo
"Field REG studies", pri kojem se koristimo osjetljivim sustavima
detektora, generatorima slučajnih događaja i odnosimo ih na koncerte,
sastanke i tajna mjesta kako bismo otkrili hoće li biti reakcije na
posebna stanja grupne svijesti. Kasnih 1990-ih, točnije 1997., u
svijetu se dogodilo nekoliko važnih stvari, primjerice, sprovod
princeze Diane. Taj se događaj činio važnim za cijeli svijet. Mnogim
sam kolegama rekao da skupljaju podatke. Imali smo oko 12-14 izvora
podataka. Kada smo ih kombinirali, utvrdili smo da je za sprovoda -
kada su milijuni ljudi, neki kažu čak i milijarde, gledali isto - došlo
do promjena. Smatrali smo da bismo to trebali dalje istražiti. Tada smo
odlučili napraviti trajni sustav snimanja, mrežu generatora slučajnih
događaja posvuda diljem svijeta, kako bismo uvijek imali podatke u
slučaju da se dogodi kakva tragedija, proslava ili nešto neobično što
bi privuklo pozornost mnogo ljudi.
Kako izgleda eksperiment?
Kako se može koristiti bijeli šum?
- Bijeli šum je zapravo električni napon koji nastaje kvantnim
postupkom. On je posve nepredvidiv. Kada uzmemo uzorke, oni će pola
vremena pokazivati pozitivne rezultate, a pola vremena negativne. To je
kao kad bacate novčić. Mi to radimo vrlo brzo. To nazivamo generatorom
nasumičnih događaja ili brojeva. Nakon toga skupljamo dobiveni niz nula
i jedinica koje nazivamo česticama. Zatim pravimo probne vrijednosti
koje su u našem slučaju zbrojevi 200 čestica. To će biti brojevi poput
100, 97 ili 113, koji su posve nepredvidivi. Taj niz proizvodi neku
vrstu slučajnog hoda. Ako doista ništa ne utječe na slučajni niz,
slučajni hod neće pokazivati nikakav odmak ili odstupanje od očekivanog
niza. No, dogodi li se nešto u svijetu što promijeni način na koji se
skupljaju nasumični događaji, slučajni hod krenut će drukčijim smjerom.
Možemo interpretirati je li to povezano s tim događajima. To se dogodi
s vremena na vrijeme. Mi to možemo interpretirati kao neku vrstu
detekcije nečega o svijetu što se promijenilo.
Postoje li
važni događaji koji su utjecali na globalnu svijest?
- Prvi događaj koji smo mogli promatrati bio je bombaški napad na dva
veleposlanstva u Africi 1998. Osobno takvo što, kao i mnogi drugi
ljudi, smatram nezamislivim. Ne možete bombardirati diplomate u
svijetu. Od toga se vremena broj terorističkih napada sve više
povećavao. Svaki put kada se dogodi teroristički napad ljudi su
užasnuti. Uzmite, primjerice, teroristički napad na tornjeve "Blizance"
u New Yorku u rujnu 2001. Mislim da je taj događaj užasnuo većinu ljudi
u svijetu i da je većina suosjećala sa žrtvama. Osim toga, u dvije, tri
ili četiri zemlje izbio je rat. Bilo je i nekoliko terorističkih napada
na Bliskom istoku. Ali i nekoliko prirodnih katastrofa, strašnih
potresa koji su nanijeli goleme štete i odnijeli velik broj ljudskih
života, poput tsunamija i potresa u Indijskom oceanu. No, reakciju ne
stvaraju samo tragični događaji nego i masovne proslave, poput Nove
godine. Svake godine postoji određeno vrijeme, trenutak u kojemu
milijuni ljudi razmišljaju o istoj stvari, primjerice, dok čekaju ponoć
kako bi se zagrlili i proslavili dolazak nove godine.
Kakva je, prema
vašem mišljenju, priroda globalne svijesti?
- Prva riječ koja mi pritom pada na pamet jest da je ona misteriozna.
Istražujemo nešto što nazivamo globalnom svijesti, ali nemamo dobar
dokaz da nešto takvo doista postoji. Sve što imamo jesu male promjene u
našim podacima i sustavima mjerenja. To su male promjene, one su
povezane sa stvarima, a možemo ih povezati sa stupnjem svijesti velikog
broja ljudi. Ja na to gledam kao na početak ili vrlo slabu sugestiju da
postoji interakcija među umovima i svijesti ljudi diljem svijeta. Nismo
sigurni je li to točan opis, ali je vrlo praktičan način gledanja na tu
pojavu - zaključio je dr. Roger Nelson.
POGLED S RUBA ZNANOSTI Dr. Roger Nelson, direktor Projekta globalne svijesti, otkriva