1403. mjeseca juna na ostrvu Pašman u mestu Otchus izvjesna žena po imenu Priba, iako je umrla mlada i bila sahranjena na tom ostrvu, više njih koji tamo žive su je jasno vidjeli, a najbolje ju je vidjela neka žena koju je ova umrla svojom rukom udarala i da ta žena nije počela da zapomaže i da nisu dotrčali oni što su bili u blizini, ova umrla bi je ubila. Oni koji su pritrčali vidjeli su ženu kako viče sva izudarana i počupana, ali nisu nikoga vidjeli oko nje. Ipak, ona im je rekla da je jasno vidjela i prepoznala da je to ona što je umrla.” Dio je to zapisa zadarskog načelnika Pavla Pavlovića o ženi koja se početkom 15. stoljeća pretvorila u vukodlaka ili neko slično biće i maltretirala otočane.
Načelnik je, nemajući druge, naredio da se otvori njezin grob i u predjelu grudi, tamo gdje bi trebalo biti srce, zarije glogov kolac. Taj slučaj iz Dalmacije prvi je zapis u kojim se spominju mrtvi koji uznemiravaju žive. Nešto je poznatiji Jure Grando iz istarskog mjesta Kringe, za kojeg neki kažu da je bio prvi europski vampir. Slovenski putopisac i povjesničar Janez Vajkard Valvazor u knjizi “Slava vojvodine Kranjske” piše o legendi iz 1672. godine, kad je pokojni Jure tjerao strah u kosti mještana malog sela blizu Pazina. Trajalo je to punih 16 godina.
– I dok je bio živ, on je bio strah za ljude, koji povidaju da je Jure hodal po selu s mrtvom ovcom na jednom ramenu i crnim mačkom na drugom ramenu – kazala je Večernjakovim novinarima prije desetak godina gospođa Danica Rajko. Kad je skupina mještana, na rubu živaca, iskopala njegov lijes i otvorila ga, u njih se cerilo Jurino rumeno lice. “Gledaj, štrigone, tu je Isus Krist koji nas je otkupio od pakla i za nas umro. A ti, štrigone, ne možeš imati mira”, izmolio je svećenik, a potom su u ostatke tijela pokušali zabili kolac od bijelog gloga. Bezuspješno! Kolac se odbijao od tijela. Najbolje se snašao mladić Stipan Milašić koji je Juri sjekirom odsjekao glavu. I u selu nasta mir. I ženu s Pašmana i Juru Granda spominju u svojoj knjizi “Oni koji noću ustaju iz grobova – vampiri od lokalnih priča do popularne kulture” iz 2017. doc. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta i Vladimir Iveta, koji su proučili i vampirske mitove na hrvatskom etničkom i povijesnom prostoru. Mještani su Juru nazivali štrigunom ili štrigonom.
– Prema vjerovanjima zabilježenima u Istri, štriguni su ljudi koje se već neposredno nakon rođenja može prepoznati po posteljici (placenti) koja je crne boje ili imaju rep. Ne radi se o oživjelim leševima, već o živim ljudima koji djeluju noću i na razne načine štete drugim ljudima, osobito djeci. Tek se nakon smrti štriguni pretvaraju u vukodlake koji izlaze iz grobova i piju krv, osobito djeci. Da bi se spriječila ta preobrazba, štrigunu nakon smrti treba jezik probosti čavlom za kopita ili mu se prerežu žile ispod koljena prije polaganja u grob. Vukodlaci se, prema vjerovanju na Kvarneru i Istri, mogu preobraziti u životinje, osobito u svinju, vola ili konja. Pri tome je crne boje, a njegov je protivnik krsnik bijele – navode autori zanimljive knjige.
U pričama iz naroda miješaju se vampiri i vukodlaci, za koje neki istraživači kažu da su zapravo sinonimi, drugi tvrde da je pogrešno izjednačavati ta dva pojma, dok treći pak zagovaraju teoriju da su se vukodlaci u jednom razdoblju stopili s vampirima. Kako bilo, zajedničke su im karakteristike krvožednost i zloća. Talijanski svećenik Alberto Fortis (1741. - 1803.), pišući o svojim putešestvijama po Dalmaciji, spominje da su mještani, koji su se bojali da će nakon smrti postati vampiri, zamolili potomke da im nakon što izdahnu prerežu potkoljenice kako ne bi izlazili iz groba i smucali se naokolo. Na nekim otocima prenosi se legenda o tencima ili kozlacima, pokojnicima preko kojih je prešla mačka, miš ili neka druga životinja, pa su noću obilazili kuće, a jedini način da ih se zauvijek smiri bio je zašiljeni štap od crnog trna. Neki su na Pelješcu i Lastovu mrtve koji ustaju iz groba nazivali i košcima, dok se u Lici za vampira koristio i izraz obrstar. Zanimljivo je da njemački povjesničar dr. Peter Mario Kreuter u svojem radu “Vjerovanje u vampire u jugoistočnoj Europi” iznosi teoriju da su kolijevka vampira zapravo – Hrvatska i Srbija. Spominje kršnike, ljude koji su se na prostoru današnje Hrvatske nekad borili s vampirima. Mit ili ne, u Istri su priču o Juri iskoristili u turističke svrhe. U Turističkoj zajednici ponosno kažu je Jure bio inspiracija za novelu “Vampir” Johina Polidorija iz 1819., prvu ikad napisanu vampirsku prozu u svjetskoj književnosti. Šteta što je svu slavu kasnije preuzeo tamo neki grof Drakula iz Transilvanije...
"1403. mjeseca juna na ostrvu Pašman u mestu Otchus..." - nadam se da je ovo "mestu" samo traljav copy/paste novinara, inače se ispostavlja da su ovo zaista srpske novine...