Gdje god da se pojave, mali zadrugari Učeničke zadruge "Matije Gupca" iz Gornje Stubice koje djeluje u sklopu tamošnje Osnovne škole, svojim ozbiljnim i vrijednim radom te raznovrsnim proizvodima plijene pažnju. To i ne čudi uzme li se u obzir podatak da povijest učeničkog zadrugarstva u Gornjoj Stubici seže u daleku prošlost, u godine s kraja 19. stoljeća. Gornjostubička Učenička zadruga danas broji 151 zadrugara te deset voditelja koji djeluju u osam sekcija – voćarskoj, etnografskoj, fotografskoj, likovnoj, sekciji Titrica, sekciji Klinček, sekciji "Drijenčeki" te sekciji vezilja.
Prošlogodišnji pobjednici
Gornjostubičanci su inače prošlogodišnji pobjednici Županijske smotre učeničkih zadruga, a nisu prošli nezamijećeno ni na državnoj smotri u Podgori i to zahvaljujući kruhu od kruške tepke. – Taj smo kruh napravili za degustaciju, no vjerujemo da će on uskoro postati naš novi proizvod. Napravit ćemo istraživanje na području Gornje Stubice kako bismo što više doznali o toj kruški, koja je danas gotovo zaboravljena. S kruhom od nje namjeravamo sudjelovati na Danima kruha, ali i na Smotri učeničkih zadruga – doznajemo od Natalije Ciglenečki, voditeljice zadruge. Svojim se pekmezom od drijenka ističe i mlada sekcija Drijenčeki iz Područne škole "Sveti Matej", koju vodi učiteljica Bernarda Razum. Prošle godine mali su zadrugari u školskom dvorištu posadili i dvije sadnice drijenka, a plodovima se nadaju kroz otprilike dvije do tri godine. – Drijenak je biljka koja snižava tjelesnu temperaturu i sprečava proljev. Cvate u rano proljeće, no plodovi dozrijevaju tek u kasno ljeto.
Priča o medi i drijenku
Učiteljica Bernarda ispričala nam je priču kako se medo probudio iz zimskog sna pa je ugledavši procvali grm drijenka sjeo na njega misleći kako će se uskoro najesti plodova, no drijenak je plodove dao tek krajem kolovoza, a grm je od medina sjedenja ostao grbav – uglas su nam ispričali mali "Drijenčeki". Za razliku od kiselih plodova drijenka, pekmez koji pripremaju zadrugari iz PŠ "Sveti Matej", prava je delikatesa. Stoga ne čudi da su sve staklenke s pekmezom koje su u prošloj godini napravili naprosto planule. – Imamo četiri pasirke i kada pravimo pekmez, podijelimo se u četiri skupine. Svi se trudimo raditi sve, čistimo plodove, pasiramo ih, kuhamo, pakiramo u staklenke, no dečki su jači pa su zato i bolji u pasiranju, dok mi cure poslije kuhanja pekmeza uopće ne trebamo prati zdjele, sav pekmez poližemo u tren oka – pohvalile su se djevojčice. Svoj posao "Drijenčeki" su vrlo ozbiljno shvatili pa im tako neće biti teško tijekom ljetnih praznika, kada dozrijevaju plodovi drijenka, brati ih i spremati za zajedničku pripremu pekmeza u školi. Cijela zadruga funkcionira na način da se sekcije uzajamno pomažu, pa su tako likovna sekcija i vezilje zadužena za dizajn ambalaže, članovi etnografske sekcije obično osmišljavaju izgled štanda na kojem zadrugari prodaju svoje proizvode, a fotosekcija sve događaje vjerno bilježi fotoaparatom.
Bravo djeco! Samo, nije mi jasno otkuda u Stubici drijen.