Kuba u četvrtak obilježava 50. obljetnicu revolucije, jedne od posljednjih marksističkih u svijetu, slaveći što se uspjela održati unatoč stalnom embargu Sjedinjenih Država, ali danas pod prijetnjom gospodarskog kraha.
Središnje svečanosti održavaju se u drugome najvećem gradu, Santiagu de Cuba, odakle je Fidel Castro 1. siječnja 1959., s balkona vijećnice proglasio pobjedu nad vojskom diktatora Fulgencia Batiste.
Danas 82-godišnjak, koji je zbog bolesti odsutan iz javnosti od 2006., kada je sve ovlasti predao svome 77-godišnjem bratu Raulu, Fidel Castro ne prisustvuje proslavama.
Svečanosti "nisu veličanstvene kako bismo želeli zbog gospodarske situacije", povjerio je novinaru agencije AFP kubanski dužnosnik pod uvjetom da mu se ne navodi ime.
Revolucija, koju je vodio legendarni argentinski gerilac Ernesto "Che" Guevara (1928.-1967.), danas revolucionarna ikona i turistički amblem Kube, postala je marksistička u svibnju 1961., kada je Havana spriječila kontraudar 1.400 kubanskih kontrarevolucionara koji su se iskrcali u Zaljevu svinja, a uvježbala ih je američka CIA.
Međutim, kubansko-američki odnosi isprva su bili dobri. Washington je brzo priznao vladu koju je Castro uspostavio nakon svrgavanja proameričkog diktatora Batiste, a iste se godine i susreo s tadašnjim potpredsjednikom Richardom Nixonom.
Do razlaza je došlo kada se SAD-u nije svidjela nacionalizacija stranih tvrtki koju je počeo provoditi režim u Havani.
Nakon neuspjeha kontrarevolucije, SAD je Kubi nametnuo embargo 1962., iste godine kada je svijet bio na rubu nuklearnog rata, što je izbjegnuto zahvaljujući ustupcima američkog predsjednika Johna F. Kennedyja koji je obećao da neće napasti Kubu, kao i ustupcima sovjetskog lidera Nikite Hruščova koji je odlučio povući sovjetske nuklearne rakete s Kube.
Kubanski komunistički režim održao se unatoč krahu komunizma u Europi i raspada bivšeg SSSR-a početkom 90-ih što je Kubi donijelo teške nestašice i gubitak partnera.
No otočna država s 11,2 miljuna stanovnika uspjela je pronaći nove partnere, poglavito venezuelanskog predsjednika Huga Chaveza, zagovornika nove revolucije, čija zemlja isporučuje Kubi 100.000 barela nafte dnevno.
Drugi važan partner je Kina, čiji model komunističkog kapitalizma Kuba nije prihvaćala u doba tvrdokornog Fidela Castra, a tek zadnjih godina pragmatičniji Raul počinje blage reforme, u čemu ga podržava dio Komunističke partije sklon reformama.
Kubu su 2008. pogodila tri uragana te izazvala štete od 10 milijardi dolara, što se procjenjuje na 20 posto kubanskog BDP-a i zemlja ne uspijeva podmiriti dio dospjelih dugovanja.
Život običnih ljudi težak je s prosječnom plaćom od 20 dolara mjesečno u zemlji u kojoj je 90 posto vlasništva u rukama države, u kojoj cvjeta korupcija, kako tvrde diplomati i stanovnici, da bi preživjeli, prisiljeni su pribjegavati sivoj ekonomiji.
Stanje ljudskih prava i osobnih sloboda osjetljivo je pitanje u jednopartijskom sustavu. Kubanski disidenti tvrde da je u zatvorima 219 "političkih zatvorenika."
No i disidenti su međusobno podijeljeni, piše agencija AFP koja je objavila intervju s Eloyom Gutierrezom Menoyom, zapovjednikom koji je 1. siječnja 1959. prvi, s tisuću boraca, umarširao u Havanu.
Španjolac, koji je emigrirao na Kubu zajedno sa svojom obitelji republikancima nakon Građanskog rata 1936-39., Gutierrez Menoyo razišao se s braćom Castro 1961. na pitanju demokracije.
- Raul mi je tada rekao: ako ti i ja uvedemo na Kubu demokraciju kakvu mi želimo, Amerikanci će nas pojesti - povjerio je danas 74-godišnji Gutierrez Menoyo, gotovo slijep nakon 20 godina provedenih po zatvorima.
Pobunio se protiv Castra i postao vojni vođa radikalnog pokreta Alpha-66, te se 1964. iskrcao na otoku sa skupinom ljudi kako bi organizirao pobunu, no bio je uhićen i osuđen na 30 godina zatvora.
Oslobođen je 1986., zahvaljujući intervenciji tadašnje španjolske vlade socijalista. Danas na Kubi vodi umjerenu organizaciju "Cambio Cuba" (Promjena Kube), koja zagovara "mirnu demokratsku revoluciju", no pokret je gotovo nepoznat na Kubi gdje vlada stroga kontrola interneta.
(Hina)
