U ekskluzivnom razgovoru za Max idol Dinamovih navijača Kujtim Shala, koji je nastupio za Hrvatsku u legendarnoj prvoj utakmici protiv SAD-a, a danas živi u Njemačkoj sa suprugom i četvero djece, izrazio je sumnju da će Kosovo postati punopravna članica Fife sve dok ne postane članica UN-a. Otkrio je i da mu je velika želja postati trener Dinama te da reprezentacija Kosova prvu službenu utakmicu odigra protiv SAD-a.
Nakon što je Fifa dopustila nogometnoj reprezentaciji Kosova da igra prijateljske utakmice, izjavili ste da ne želite da Kosovo bude poput Palestine! Zašto ste to izjavili?
Mogu biti i predsjednik saveza
- Kosovo sam usporedio s Palestinom zato što je Fifa donijela političku, a ne sportsku odluku. Pa zamislite, zar Kosovo treba imati dozvolu Srbije za prijateljske utakmice i za simbole koje treba staviti na dresove? Ma gospodo, znaju li čelnici Fife da su našu državu priznale najveće svjetske sile poput SAD-a, Velike Britanije, Njemačke i Francuske!? Bojim se da ću ostarjeti i umrijeti, a neću dočekati prvu službenu utakmicu A-selekcije Kosova. Siguran sam da nećemo dobiti punopravno članstvo Fife sve dok Kosovo ne postane članica UN-a. Na žalost, okrutna je realnost da je Kosovo danas u rangu Palestine i morat će se strpjeti i čekati milost “svog Izraela”. Mi ne želimo biti kao Palestina, već kao Hrvatska. Želimo da u svijetu svi znaju za našu državu i za naš nogomet, i to bi bilo to.
Jeste li dobili poziv da postanete izbornik kosovske reprezentacije? Jeste li ste spremni za tu funkciju?
- Naravno da sam spreman voditi reprezentaciju Kosova. To bi za mene bila velika čast. Na žalost, do sada sa mnom nitko nije kontaktirao. I nisam dobio nikakav službeni poziv. Tko zna, možda Kosovski nogometni savez ima namjeru na to mjesto postaviti veće ime, veću zvijezdu od mene!
Zar niste vi najveća kosovska nogometna zvijezda? Ako ne budete postali izbornik, imate li ambicije postati predsjednik Kosovskog nogometnog saveza?
- Naravno da imam ambiciju postati predsjednik saveza. Lagao bih da nemam i takve ambicije. Ja sam uvijek na raspolaganju ako me domovina treba. Ne želim se gurati nikamo. Oni znaju moje kvalitete i mogućnosti te koliko mogu doprinijeti reprezentaciji. Znaju gdje sam i gdje će me naći. Prema tome, ako misle da sam im potreban, svakako ću se odazvati pozivu, ali ponavljam, neću se gurati.
Ako postanete izbornik, protiv koje biste reprezentacije voljeli odigrati prvu prijateljsku utakmicu i koje biste igrače kosovskog podrijetla pozvali?
- Kad bih postao izbornik reprezentacije Kosova, prvu bih utakmicu volio igrati protiv SAD-a jer njima smo doživotno dužni za našu slobodu. Da nije bilo SAD-a, i dandanas bismo bili pod srpskom čizmom. Nakon SAD-a bih volio igrati protiv Hrvatske u Zagrebu, na stadionu Maksimir. Poželio sam slušati kako navijaju Bad Blue Boysi. I na kraju, volio bih igrati i protiv Njemačke, zemlje u kojoj živim i koja mi je pomogla u svim segmentima života. Pozvao bih svakog igrača, gdje god da igra. Svakog tko želi ginuti za dres Kosova.
Igrali ste i za Dinamo i za Partizan. Gdje vam je bilo ljepše?
- Dani u Dinamu svakako su mi bili najbolji i najljepši u karijeri. Imao sam veliku podršku trenera, suigrača i uprave. Bad Blue Boysi su me jednostavno obožavali, a ja sam im uzvratio igrom i golovima. Stvarno sam ginuo na terenu i izvan njega za Boyse i plave. Zbog toga sam na svim stadionima u Srbiji uvijek bio “počašćen” uvredama i psovkama. Meni kao Albancu stvarno nije bilo lako slušati takve uvrede i psovke, ali sve sam to pretrpio za Dinamo i BBB te neću pretjerivati kad kažem da maksimirski klub ima najbolje navijače na svijetu. U Partizanu sam kao Albanac, da se pogrešno ne shvati, u to doba bio dobro primljen, ali to se ipak se ne može usporediti s Dinamom.
Mojoj obitelji nije bilo lako
Igrali ste i u prvoj službenoj utakmici hrvatske reprezentacije protiv SAD-a. Kakav je to bio osjećaj?
– Kao Albanac osjećao sam ponos kada me pokojni Jerković pozvao u reprezentaciju. Nisam dvojio ni sekunde kad me pitao jesam li spreman igrati za Hrvatsku. Iako u to vrijeme nije bilo lako za moju obitelj, koja je pod srpskom represijom živjela na Kosovu, ponosan sam i počašćen što sam bio dio te reprezentacije.
Kontaktirate li sa suigračima iz reprezentacije Hrvatske, Dinama i Partizana s kojima ste nekada igrali?
- Čujem se sa svima. Najviše s Ardianom Kozniku, Mladenom Mladenovićem i Vjekoslavom Škrinjarom.
Imate li trenerske ponude iz Hrvatskih klubova?
- Za sada neman nikakvu ponudu, ali vjerujte mi da svaki dan sanjam da postanem trener hrvatskog prvaka. Dinamo je velik klub.
Vaš sin također igra nogomet. O kakvom se talentu radi i gdje igra? Bi li mogao završiti u Dinamu ili u Hajduku?
- Moj sin Andis sjajan je nogometaš. Krenuo je mojim stopama. Igrao je u juniorima Hannover ‘96., a onda je otišao u Dundee United, klub iz prve škotske lige. Sad igra za Hallescher FC 3 u trećoj njemačkoj ligi. Kao igrač je snažan, ima odličan skok i igru glavom, jaku lijevu nogu, ali drugačiji je tip igrača nego što sam ja bio. Žao mi je što nije završio u Dinamu, ali nikad se ne zna što vrijeme donosi. Mlađi sin, iako su mu tek četiri godine, također je talentiran za nogomet. Njega planiram preko Davora Šukera odvesti u Real Madrid - kroz smijeh je zaključio legendarni napadač plavih.
Andis Shala igra za Carl Zeiss Jenu u regionanoj tj. 4 ligi sjeveroistok...eto jedan mali ispravak...:-)