Tko se još od nas koji smo u osamdesetima živjeli u tadašnjoj državi neće sjetiti oskudice različite robe, bonova i nestašice koja je jednako pogađala vozače kao i dojenčad? Tko se neće sjetiti Trsta i Graza u koje smo hrlili ne bismo li barem napasali oči kad već nismo mogli kupiti sve što nam je trebalo?
Oni nešto stariji sjetit će se i razdoblja poslije II. svjetskog rata i tadašnjih oskudica. Nakon devedesetih i rata, u nas su se počeli širiti trgovački lanci, znatno je porasla ponuda, strane su banke ponudile kartično zaduživanje, porasli su i s lanca se odvezali naši konzumistički apetiti pa su se mnogi ljudi našli pred velikim izazovima. S jedne strane, može se kupiti gotovo sve, a s druge, mami nas ta kartična (tobože nevidljiva) hipoteka.
U tome su se mnogi ljudi pogubili. Propadala su i poduzeća i obitelji i pojedinci. S različitih strana stižu upozorenja o štetnosti prekomjerne potrošnje. Aktualna Godina štednje sramežljivo se ističe,budući da je ideologija kozumerizma prožela i mnoge državne institucije kao i medije. Prenaglašen kult kupovanja, međutim, slabi pa i troši čovjekov duh fiksirajući ga za stvari i predmete.
Budući da su kupljene stvari potrošive, duh se neprestanim ovisnostima cijedi do nezadovoljstva i nemira. Materijalno siromašenje samo je posljedica onog duhovnog. Korizmu u Hrvatskoj nemoguće je ne povezati s kultom koji nameće konzumerizam.
