Miroslav Kutle putem svojeg branitelja Rajka Mlinarića, prema
priloženoj punomoći, na temelju čl. 40. stavak 1. Zakona o medijima,
zahtijeva objavu ispravka objavljene informacije.
“Već čitav niz godina pojedine hrvatske tiskovine sustavno
objavljuju neistine o M. Kutli i njegovim pravosudnim slučajevima,
očito s ciljevima koji nisu u skladu s funkcijom objektivnog
informiranja javnosti. Na žalost, u zadnje vrijeme tom se trendu
pridružio i Večernji list, učinivši medijski i pravosudni presedan
kritičkim komentiranjem pravomoćne oslobađajuće presude. Tako je u
broju od 21. kolovoza. 2008. godine objavljen članak pod naslovom
'Izvlačenje milijuna nije kažnjivo djelo’.
Poziv na linč
U tom članku pravno neuka novinarka gđa Silvana Perica otvoreno i
nedvomisleno poziva na linč M. Kutle, proglašavajući ga krivim bez
obzira na pravomoćnu oslobađajuću presudu. To pritom čini na temelju
netočnih i neistinitih podataka te na neprimjeren i neprofesionalan
način dijeli lekcije sucima najvišeg suda u Republici Hrvatskoj, napada
samostalnost i neovisnost sudbene vlasti te ugrožava osnovna ljudska
prava M. Kutle koja mu jamči Ustav i Zakon.
Odlukom Županijskog suda u Zagrebu, u predmetu broj K 230/03, M. Kutle
je oslobođen od optužbe, a ispravnost te odluke potvrdio je Vrhovni sud
u predmetu Kž 753/05. Radi pravilnog informiranja javnosti, iznijet
ćemo neke ključne i neosporne činjenica iz sudskog postupka:
– Državno odvjetništvo je teretilo M. Kutlu da je tvrtki Globus
holding, koja je bila 100% u njegovom vlasništvu, prodao dionice po
višoj cijeni od nabavne.
– Kupoprodajna cijena dionica po kojoj je M. Kutle prodao Globus
holdingu bila je niža od postignute cijene tih dionica na Zagrebačkoj
burzi.
– M. Kutle je prodao dionice i predao ih u vlasništvo Globus holdingu a
da mu ih pritom Globus holding nije platio niti mu je izdao ijedan
instrument plaćanja, a Ugovorom o prodaji i prijenosu dionica je
definirano (doslovce) da će Globus holding platiti te dionice prema
svojim mogućnostima (bez naznačenog roka).
– Globus holding je kupoprodajnu cijenu dionica otplaćivao sukcesivno
(putem kompenzacija, cesija i gotovinskih ), kroz razdoblje dulje od
pet godina od trenutka kad je M. Kutle te dionice stekao i platio, tako
da je razlika u cijeni između nabavne i prodajne cijene dionica koju je
M. Kutle ostvario trgujući s Globus holdingom neusporedivo niža od
troška (kamata) na angažirani kapital.
– Globus holding je u daljnjoj prodaji tih dionica kupljenih od M.
Kutle ostvario cijenu veću za 43,298.304 kn te stoga nije
izgubio, već ZARADIO na transakciji.
Dakle, u sudskom postupku je izvedenim dokazima neosporno utvrđeno da
je M. Kutle prodao i predao u vlasništvo dionice na način da ih Globus
holding, kao kupac i stjecatelj, plati kad može, međutim, bez ijednog
instrumenta plaćanja.
Neosporno je da je Globus holding daljnjom prodajom tih dionica
ostvario veću cijenu za iznos od 43,298.304 kn. Također je
neosporno da od vremena kad je M. Kutle angažirao sredstva za kupnju
spomenutih dionica pa do konačne isplate od strane Globus holdinga
prošlo više od pet godina, pa je cijena angažiranog kapitala (plaćenih
kamata) koje je M. Kutle platio neusporedivo veća od razlike u cijeni
između nabavne i prodajne cijene dionica.
Isto tako, u taj poslovni događaj nisu uključeni značajni rizici tog
gospodarstvu turbulentnog vremena, pa je Globus holding te dionice
mogao i ne platiti. I na kraju, daljnjom prodajom tih dionica Globus
holding je ostvario značajno veću cijenu od one koju je platio M. Kutle
(više od 43 milijuna kuna). Kada se sve izneseno zbroji te zanemarimo
li činjenicu da je M. Kutle bio vlasnik Globus holdinga, onda je
inkriminiranim poslovnim događajima mogla nastati šteta samo za M.
Kutlu, a Globus holding je ostvario korist.
Drugačiji zaključak na temelju stvarnog činjeničnog stanja nije mogao
utvrditi prvostupanjski niti drugostupanjski sud, pa je stoga u tom
predmetu donesena oslobađajuća presuda. Te okolnosti su lako shvatljive
i razvidne su svakoj osobi koja ima minimalna ekonomska znanja.
Protivno Kodeksu časti
Upravo stoga je nejasna pozadina i razlog zbog kojeg novinarka Silvana
Perica iznosi brojne neistinitosti i na temelju njih neprofesionalno i
za demokratski svijet nezapamćeno dijeli lekcije sucima Vrhovnog suda
te pogrešno informira hrvatsku javnost.
U svezi s ovim medijskim linčem (presedan demokratske civilizacije) M.
Kutle će zatražiti sudsku zaštitu zbog povrede osobnosti, a osim toga,
zatražit će i odgovornost novinara prema Hrvatskom novinarskom društvu.
Ono što, međutim, posebno zabrinjava u članku Perice jest da se
javnosti nameće slika da u predmetima M. Kutle nisu važne činjenice
niti zakoni, a da svaka presuda osim osuđujuće nije prihvatljiva. Takva
praksa, čak ni u doba prošlog sustava i države, nije bila prečesto
korištena, a demokratskoj Hrvatskoj trebala bi biti potpuno
neprihvatljiva.
Nadalje, kad bi iznesene teze novinarke Perice – da razlika u cijeni
između kupovne i prodajne cijene predstavlja kazneno djelo – postale
pravilo i općepriznate – što sudovi nisu dopustili i što bi bilo
suprotno ustavnom načelu o slobodi tržišta i poduzetništva – tada bi se
na slobodnom tržištu zaustavio svaki mogući promet robe i usluga jer bi
svako drugačije ponašanje bilo opasnost od kaznenog progona.
Pravni propisi Republike Hrvatske obvezuju medije na objektivnost i
istinitost objavljivanja informacija, a novinari, svakako i gđa Perica,
u svom radu trebali bi se držati Zakona o medijima te Kodeksa časti
hrvatskih novinara.
U tom smislu, Večernji list kao novine s dugogodišnjom tradicijom i
među najutjecajnijim medijima trebale bi iznositi istinite,
uravnotežene i provjerene informacije bez neopravdanog i
senzacionalističkog prikazivanja činjenica, što zabranjuje i sam Kodeks
časti hrvatskih novinara.
Ako se novinarka gđa Perica zaista želi baviti istraživačkim
novinarstvom, prema osobnom građanskom i stručnom uvjerenju mislim da
bi trebala istražiti razloge zbog kojih su u jednom trenutku, samo zbog
promjene političke vlasti u Republici Hrvatskoj 2000. godine, protiv M.
Kutle i više od 100 osoba iz njegove kompanije pokrenuti kazneni
postupci, a oni su do tog momenta vodili poslovanje društava na zakonit
način i nemaju nikakvu kriminalnu prošlost.
Očito je da je riječ o politički motiviranim progonima, pa bi bilo vrlo
interesantno istražiti o kakvim je političkim motivima riječ i koje su
sve interesne skupine sudjelovale u uništenju Globus grupe kao jednog
od najmoćnijih gospodarskih sustava 90-ih godina.
Također, vrlo je zanimljivo istražiti koji su se to pojedinci i skupine
okoristili propašću Globus grupe. Neosporno je da nijedna od navedenih
osoba u proteklih gotovo deset godina vođenja postupaka nije osuđena.
Ne bi li se stoga objektivni novinar trebao pitati kako te osobe i
njihove obitelji proživljavaju te moderne “Kafkine procese”, kako
osiguravaju svoju egzistenciju i kako njihove obitelji proživljavaju
javni linč, a bez ijedne sudske presude.
Nemaju li ti ljudi isto tako pravo na zaštitu elementarnih ljudskih
prava?
Kao odvjetnik, u cijelosti sam uvjeren da bi, poštujući iste principe
koji su služili za pokretanje tih kaznenih postupaka i postavljanje
pravnih kvalifikacija, svaki gospodarstvenik u Hrvatskoj mogao biti u
istovjetnoj poziciji, pa bi i taj fenomen valjalo istražiti jer ustavno
načelo jamči jednakost svih građana pred zakonom.
Primjenjujući načelo zakonitosti, u predmetu kojim se bavi objavljeni
sporni članak, sud je donio oslobađajuću odluku primjenjujući pravo na
zakonito utvrđene činjenice.
Međutim, višegodišnje sudjelovanje u ostalim postupcima M. Kutle
pokazuje da to nije uvijek bilo baš tako. Bilo bi interesantno za
hrvatsku javnost novinarski istražiti bilo koji od tih predmeta,
primjerice “slučaj Tisak”, radi razjašnjenja određenih događaja kojima
se značajno odstupilo od postupka koji uređuje Zakon o kaznenom
postupku.
Tako, na primjer, odmah nakon promjene vlasti početkom 2000-ih M. Kutle
je uhićen te je sproveden u pritvor gdje je proveo nepune dvije godine.
Ta okolnost je neobična već i stoga što je M. Kutle u optužbi imenovan
poticateljem (iako ni u jednom društvu nije bio član Uprave niti
Nadzornog odbora), a navodni počinitelji tih kaznenih djela cijelo su
vrijeme bili na slobodi, što je jedinstven i sasvim izdvojen slučaj u
našoj sudskoj praksi kao i u praksi pravno uređenih sustava.
Također bi trebalo istražiti u čije ime i iz kojih razloga je kasnije
razriješeni glavni državni odvjetnik u pritvoru nezakonito posjetio M.
Kutlu.
Uloga vještaka
Zanimljivo je da je u tom postupku raspravno sudjelovao državni
odvjetnik koji je istovremeno u radu “držao” kaznenu prijavu protiv
predsjednice sudskog vijeća, a kad je to slučajem otkriveno, ona je
izuzeta od daljnjeg postupanja i predmet je dodijeljen u radu drugom
sucu.
U postupku, kao stručna pomoć sudu, sudjelovao je i knjigovodstveni –
financijski vještak Mirta Tomljanović koja je iznosila brojne zaključke
i stručna mišljenja, često suprotna važećim pravnim propisima i
Međunarodnim knjigovodstvenim standardima, pa je zbog neistinitog
svjedočenja pokrenut i kazneni postupak protiv nje.
S vremenom se pokazalo da je riječ o izrazito angažiranom vještaku u
predmetima M. Kutle, koji u svojim stručnim mišljenjima pokazuje veću
naklonjenost državnom odvjetništvu nego činjenicama. Koliko znamo,
zakonom određena uloga vještaka nešto je drugačija. U nastavku
postupka, umjesto tog vještaka određen je novi vještak.
Sve navedeno proizlazi iz spomenutog kaznenog postupka kao i ostalih
postupaka pokrenutih protiv M. Kutle, pa bi radi ispravnog informiranja
čitateljske javnosti trebalo istražiti razloge zbog kojih se u
predmetima M. Kutle tako postupalo, a ne baviti se kaznenom presudom u
kojoj ga je sud jasnoćom i argumentiranošću te primjenom pravnih
propisa pravomoćno oslobodio od optužbe zbog kaznenog djela koje nije
niti počinio.”
U Zagrebu, 28. kolovoza 2008.
M. Kutle po branitelju, odvjetniku Rajku Mlinariću
REAGIRANJE Miroslav Kutle o tekstu 'Izvlačenje milijuna nije kažnjivo djelo'