Postaje li Sanaderova vlada otvorenija i transparentnija nego što je bila u početku? Prošlog su tjedna čak dvije osjetljive teme javnosti servirane neuobičajeno promptno i detaljno. Samo nekoliko sati nakon što je iz laboratorija potvrđeno da je u organima uginulih labudova pronađen virus H5, državne su institucije detaljno izvijestile medije.
Ministarstvo poljoprivrede tu je vijest već rano navečer potvrdilo Hini, a šef Vlade u petak u 22 sata održao je konferenciju za novinare. Istoga dana oko podneva, dakle prije nego što su stigli službeni nalazi, s redovite sjednice Vlade poručeno je da postoji realna opasnost od ptičje gripe, ali da nema neposredne opasnosti za ljude. Očito, htjelo se stišati paniku, koja bi se doista dogodila da se bilo što pokušavalo zataškati.
Obavijest o zarazi labudova pronađenih kod slavonskog ribnjaka odmah je otišla i u Bruxelles, a europska procedura bila je u prvom planu i u daljnjim postupcima vlasti te su uzorci uginulih životinja poslani na pregled u mjerodavni laboratorij u britanskom Weybridgeu. Kako su nakon toga poduzete vrlo stroge preventivne mjere, puno strože nego što se činilo potrebnim u odnosu na trenutačnu opasnost od masovne zaraze, politički promatrači skloni su cjelokupan postupak državne administracije protumačiti kao veliku pokaznu vježbu prema EU.
Hrvatska je upravo od listopada u pregovorima o punopravnom članstvu i sigurno da šef Vlade, koji je sve stavio upravo na tu kartu, ne želi dopustiti da se zbog nekog tehničkog propusta udalji od cilja. Od prvog trenutka, od toga kako je vijest o ptičjoj gripi prenesena javnosti do hitnog formiranja kriznog štaba i postupaka na terenu, čini se da se međunarodnoj zajednici htjelo pokazati da je hrvatsko vodstvo zrelo i da zna upravljati kriznim situacijama.
Mala Hrvatska doista je prema velikoj Europi održala ne samo pokaznu vježbu nego i pokaznu lekciju, pa je takvom percipirana i u utjecajnim europskim medijima. Brzo i glasno priznanje službenog Zagreba o ptičjoj gripi u Hrvatskoj bilo je, naime, u prevelikom nerazmjeru s upornijom šutnjom drugih zemalja, u kojih su staništa ptica selica još zastupljenija. Sada odjednom čujemo da je u nekoj europskoj zemlji pronađena oboljela patka, u drugoj još neki labud, iako se do jučer činilo da virus ptičje gripe ne ide preko schengenske granice. A tek u tom zbornom detektiranju virusa bolje se razumjelo upozorenje da se pažnja mora preusmjeriti prema izvorima zaraze, a ne samo prema njenim manifestacijama na periferiji.
Reakcije hrvatske javnosti dvojake su. Znamo li koliko je ljudi u svijetu umrlo od ptičje, a koliko ih svake godine umire od obične gripe, Vladine preventivne mjere čine se preoštre, a medijska buka prevelika. Istodobno, u seoskom stanovništvu koje je najviše pogođeno akcije Kriznoga stožera za ptičju gripu naišle su na dosta razumijevanja, za što postoji nekoliko mogućih objašnjenja.
Prvo, stručnjaci na terenu nastupili su otvoreno i razložno. Drugo, građanima su odmah obećane novčane naknade za uništenu perad. Treće, Vlada se u ovoj situaciji predstavila kao sposobno državno vodstvo, što građanima očito imponira. Čak ako je motiv bio dokazati se prema EU, profitirala je ovdašnja "publika" vidjevši državnu vlast otvoreniju i učinkovitiju nego inače.
Vladino priznanje da je nabavila 22 nova i skupocjena vozila ostalo je u sjeni ptičje gripe. Banski su dvori samoinicijativno javnosti izložili sve elemente za prosudbu je li ta odluka bila opravdana ili ne. Je li ta otvorenost samo efektna poza ili trajni stil? Vidjet ćemo.
