Za sandžačkoga muftiju svi će vam reći otprilike isto: kontroverzan, nepredvidljiv, radikalan. Malo tko, usput, zna da je 43-godišnji Muamer ef. Zukorlić ujedno i najmlađi muftija na svijetu. Malo tko zna i da je veliki protivnik vehabija jer ga mnogi stavljaju u isti koš s njima. Posljednjih se mjeseci muftija Zukorlić proslavio kandidaturom na srbijanskim predsjedničkim izborima, a onda i mahanjem dokumentom o sandžačkoj autonomiji. Pa ipak, prvo o čemu smo s njim razgovarali nakon što smo se novopazarskim kaldrmama probili do njegova ureda jest njegov privatni život. I sam kaže da ga krije kao zmija noge i da nam neće ništa novoga otkriti. No moje ga je pitanje ipak malo zbunilo.
Koliko ima istine u tome da imate dvije žene? Jednu Palestinku i drugu sa Sandžaka?
– Istina... Moja je prva supruga Palestinka. Upoznali smo se 90-ih godina. Sve drugo neka ostane tajna. A sami ste spomenuli da imam i drugu ženu. O njoj neću ništa govoriti da me sutra srpski mediji ne uzmu na zub.
Uzimaju vas stalno na zub koliko se da pročitati...?
– Da. I užasno ih ljuti što već 20 godina ne uspijevaju ništa saznati o meni.
Tajni sporazum
Ovih ste dana ponovno u fokusu, mašete stanovitim sporazumom o autonomiji Sandžaka koju vam je obećao Milo Đukanović?
– Taj sporazum postoji i dat ću vam kopiju (to je i učinio, op. a.). Potpisali su ga predsjednik Bošnjačke stranke Rafet Husović i šef Demokratske partije socijalista Crne Gore Milo Đukanović. Prema sporazumu Bošnjaci sa Sandžaka glasali bi za neovisnu Crnu Goru, a zauzvrat bi dobili prekograničnu autonomiju na Sandžaku. A što se dogodilo – Bošnjaci su glasali za crnogorsku neovisnost, a od autonomije ništa.
A zašto ste onda čekali sedam godina s objavom sporazuma?
– Mi u islamskoj zajednici nismo ni znali da taj sporazum postoji. I jedna i druga strana držale su ga u tajnosti. Kad smo saznali za njegovo postojanje, učinili smo sve da dođemo do njega. I čim smo ga dobili, odmah sam o tome obavijestio javnost.
Jesu li Bošnjaci onda pogriješili što su glasali za neovisnu Crnu Goru?
– Da, pogriješili su. Jer bošnjački glasovi na referendumu bili su presudni. Da smo znali da ćemo biti izigrani, sigurno ne bismo glasali za neovisnost Crne Gore. Za nas Bošnjake na Sandžaku bilo bi bolje da je Crna Gora ostala u sklopu Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Tako bismo bili povezani, a ne razdvojeni kao što smo danas. Sada su nam razdvojene obitelji, jedan se dio nalazi u Srbiji, drugi u Crnoj Gori.
Kako bi izgledala ta autonomija?
– Prekogranična autonomija trebala bi sličiti onoj u Južnom Tirolu jer to je već uhodan model prekogranične autonomije. I naravno, s tom bi autonomijom Bošnjaci bili povezani, a ne bi ugrozili ni suverenitet ni integritet Srbije i Crne Gore.
Vjerujete li da će i Srbi i Crnogorci Bošnjacima na području Sandžaka dati autonomiju?
– Vjerujem u to. Povijesno gledano, Sandžak je oduvijek bila samostalna regija i ne znam zašto se danas svi čude što tražimo da ona to bude opet. Danas nije moguće stabilizirati Balkan ako se ne riješe sva otvorena pitanja. Jer nije pravedno da neki narodi dobiju sve, kao što su to dobili Albanci na Kosovu, a drugi, kao mi, ništa. Uvjeren sam da, kada međunarodna zajednica riješi problem Kosova, doći će se do rješenja statusa Sandžaka.
Muftiju za predsjednika
Ako Srbija i Crna Gora odbiju vaš zahtjev za prekograničnu autonomiju, jeste li spremni na oružanu pobunu?
– Mi Bošnjaci na Sandžaku miroljubiv smo narod. Ne želimo rješavati problem Sandžaka nasiljem kao što to neki rješavaju, već želimo mirnim putem doći do prekogranične autonomije. Iako je dosad u praksi dokazano da politika nikada ne uvažava i ne poštuje ljude koji žele na miran i civiliziran način ostvariti prava, nego uvijek poštuju one koji to žele nasilno. Zbog toga smo mi Bošnjaci, ne samo u Sandžaku, već i u BiH nastradali i bili žrtve. Nećemo odustati od svoje miroljubive politike iako će taj put biti dulji i teži. Ako međunarodna zajednica želi trajan mir na području Balkana, ne može ga ostvariti ako na Kosovo gledaju drugačije nego na Bošnjake u BiH i na Sandžaku. Sandžak je uvijek bio autonomna regija, od vremena Berlinske konferencije pa sve do avnojske Jugoslavije.
Zašto ste se kandidirali za predsjednika Srbije, što ste time htjeli postići?
– Istina je da sam napravio presedan i neobičan potez kandidirajući se za predsjednika Srbije. Ja u tome ne vidim ništa čudno. Svaka vjera na svijetu, pa tako i muslimanska, poziva na slobodu čovjeka. Iako su svi tvrdili da je to miješanje politike i vjere, ja tvrdim suprotno. Mi muslimani uvijek se moramo pravdati zbog neke krivnje i to je bezobzirna nepravda. Kada se kandidiraju neki kršćanski vjerski vođe za predsjednika, nikome to nije čudno. Sve je to za svijet normalno jer se radi o kršćanima. A kad se muftija kandidira za predsjednika, onda je to miješanje vjere u politiku i odmah krene hajka. Odmah budemo prozvani za terorizam, vehabizam, fanatizam i za ekstremizam. Mi muslimani uvijek smo dežurni krivci za sve nevolje koje se događaju u svijetu što nije korektno. A kada se dogodi kršćanski terorizam kao onaj Andersa Breivika, koji je priznao da iza njegova krvavog pohoda stoji kršćanska vjera, nikome ništa. Nitko ne spominje katolički, pravoslavni i protestantski terorizam. Za Mladića, koji je odgovoran za smrt desetak tisuća muslimana, nitko ne kaže da je on pravoslavni terorist.
Jeste li doista vjerovali da biste vi, kao muftija, mogli postati predsjednik Srbije?
– Zašto ne? Svojom kandidaturom napravio sam civilizacijski prodor. U kratku vremenu uspio sam pridobiti i srednji sloj u Srbiji. Iako su mi krali glasove, samo u Beogradu dobio sam 35.000 glasova. U Vranju, gdje je 100 posto srpsko stanovništvo, pobijedio sam Tadića. Isto je tako bilo i u Valjevu i u mnogim velikim srpskim gradovima, dobio sam dosta glasova. Srbi su glasali za mene i za moj program koji je bio bez patetike. Zbog toga smatram da sam u Srbiji napravio povijesni i civilizacijski prodor. Dokazao sam svim licemjernim političarima u Srbiji da se ne moram odreći islama da bih postao predsjednik Srbije. Da je prije 20 godina netko rekao da će Obama postati predsjednik Amerike, svi bi rekli da je lud i da je to nemoguće. Zašto i muftija Muamer Zukorlić ili neki drugi musliman ne bi jednog dana postao predsjednik Srbije?
Kada ste već izgubili u prvom krugu, zašto ste u drugom krugu glasanja pozvali muslimane da ne glasaju za Tadića? Neki čak tvrde da ste izdali i fetvu da je grijeh glasati za Tadića iako ste znali da će u tom slučaju pobijediti Nikolić!?
Bolji je crni vrag
– Poruku da bih ja prije glasao za crnog vraga, nego za Tadića nisam uputio samo muslimanima već i srpskim glasačima koji su meni dali glas. Siguran sam da smo mi Bošnjaci bili ta santa leda koja je potopila Tadića na izborima jer nedostajalo mu je onoliko glasova za pobjedu koliko su mu Bošnjaci dali na prijašnjim izborima. Svjesno smo odlučili ne glasati za Tadića bez obzira na to što smo znali da će u tom slučaju Nikolić postati predsjednik države. Moja životna filozofija kaže – lakše je pregovarati s iskrenim četnikom nego s lažnim demokratom kao što je bio Boris Tadić. Zahvaljujući nama Bošnjacima Boris Tadić je dva puta izabran za predsjednika Srbije. Obećao nam je da će riješiti naše probleme. Ne da nas je iznevjerio i prekršio obećanje, nego, kad se domogao vlasti, krenuo je u žestoki obračun s nama, žešće nego Milošević i Koštunica. Bio je bezobziran i nemoralan čovjek. Jednu je priču govorio u Zagrebu, drugu u Sarajevu, treću u Bruxellesu, a u Beogradu četničku. Žao mi je što su ljudi vjerovali u njega. Pratio sam kako ste vi u Hrvatskoj gledali na njega. Čak ste i navijali za njegovu pobjedu. A što je on napravio? Za sav svoj mandat – ništa! Došao se slikati i glumio velikog demokrata. A u Beogradu i Srbiji ponašao se kao veliki četnik. Sjetite se što je govorio kad je Hrvatska obilježavala dan Oluje, a hrvatski su političari bili tužni i zabrinuti kad je izgubio na izborima! Uvjeravam vas da će Tomislav Nikolić, unatoč negativnoj biografiji, biti bolje rješenje za Srbiju i za ostale zemlje regije.
Jeste li prije izbora barem pokušavali razgovarati s Tadićem?
– S manipulatorima i lažovima nismo htjeli više razgovarati. Koliko su nemoralni, dokazuje činjenica da je Tadićev ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić, koji je poznat po četničkim i radikalnim stavovima, za vrijeme posjeta Kairu išao u džamiju i klanjao se s ministrom vanjskih poslova Egipta te se predstavljao kao musliman čija je majka muslimanka. Pa on je bio najveći mrzitelj muslimana i islama. Eto vidite, isti takav je bio i Tadić, lažov i manipulator.
Dvojica manipulatora
Stalno govorite da ste zapostavljeni i da vas režim u Beogradu želi uništiti. Kako je to moguće kada u vladi Srbije sjede dva ministra Bošnjaka iz Sandžaka – Rasim Ljajić i Sulejman Ugljanin?
– Nažalost, uloga Rasima Ljajića i Sulejmana Ugljanina identična je ulozi koji su imali Rahman Morina i Sejdo Bajramović na Kosovu. Srpski um još uvijek vjeruje da može kontrolirati Sandžak preko dva ministra koja rade za interese Srba, a ne Bošnjaka. Što su njih dvojica do sada učinila za Sandžak i Bošnjake? Jedno veliko ništa! Prošla su ta vremena kada je Milošević mogao manipulirati ljudima. Ta dva ministra ne predstavljaju nas Bošnjake, oni predstavljaju režim u Beogradu.
