Vesna Galešić (34), majka četverogodišnje
djevojčice, osam godina boluje od multiple skleroze. Nezaposlena je i
jedna je od mnogih kojima terapija interferonom, jedinim lijekom koji
usporava progresiju te neizlječive bolesti, nije odobrena.
– Trenutačno sam u fazi relapsa i pogoršanja
bolesti, pa već peti dan ne napuštam kuću. Imam trajna
neurološka oštećenja, poremećaj ravnoteže,
utrnulost udova i vučem desnu nogu. U lošim fazama bolesti
potpuno sam nesposobna za bilo kakvu fizičku aktivnost, poput kuhanja
ili pospremanja – kaže gđa Vesna.
To su razdoblja u kojima sve kućanske poslove i brigu o djetetu
preuzima suprug.
– Zbog stalnih pogoršanja bolesti, ne mogu pronaći
posao, nitko neće osobu s multiplom sklerozom. Suprugova je plaća
minimalna jer je zbog mene stalno na bolovanju. Terapija interferonom
košta oko 1000 eura mjesečno, pa si je ne mogu
priuštiti – objašnjava mlada majka.
Prije godinu dana je, kaže, predala zahtjev za lijek HZZO-u, ali je
odbijen uz obrazloženje da je prestara i da nije bolnički liječena
kortikosteroidima.
– Najviše me pogađa stav državnih institucija.
Kamo god sam došla tražiti pomoć, molila sam Boga da
izgledam bolesno, što jadnije, jer mi inače nisu vjerovali
unatoč pismenoj dijagnozi neurologa.
Multipla skleroza je bolest s tisuću lica. Oštećenja su
nakon svakog relapsa sve veća, a ja se, prepuštena sebi,
samo nadam jutru bez boli – obeshrabreno kaže Vesna.
Skupi lijek
Šestogodišnja borba da se interferon uvrsti na
listu skupih lijekova urodila je plodom, no mnogi oboljeli ne mogu do
lijeka, kaže Danica Eškić, predsjednica Hrvatske udruge
oboljelih od multiple skleroze.
– U Hrvatskoj je registrirano tri tisuće oboljelih, a samo 20
posto ostvaruje pravo na lijek – kaže gđa Eškić.
Interferon je jedini lijek, dostupan na listi HZZO-a, koji kod 35 posto
oboljelih nakon primjene usporava tu neizlječivu bolest, nedovoljno
poznatu široj javnosti.
Ona napada sve mlađu populaciju, pa od 1800 oboljelih u Zagrebu 180
pripada dobnoj skupini od jedanaest do dvadeset godina. Ako se
interferon ne primijeni na vrijeme, oboljelom prijeti potpuni
invaliditet i smrt.
– Problem nastaje u praksi. Rješenje za lijek
dobiva se na temelju procjene ovlaštenog neurologa, a ona se
prosljeđuje bolničkoj komisiji. Nakon toga zahtjev odlazi u HZZO u
kojemu ga opet provjerava komisija te se donosi konačno
rješenje. Cijeli proces traje otprilike šest
mjeseci – objašnjava predsjednica udruge.
Kada oboljeli napokon dobije terapiju, njegova borba nije
završena.
– Unatoč činjenici da je multipla skleroza neizlječiva
bolest, rješenje HZZO-a za terapiju vrijedi samo
šest mjeseci od datuma izdavanja. Nakon toga oboljeli mora
ponovno proći sve instancije kako bi nastavio terapiju –
upozorava gđa Eškić.
To nije sve, kaže, standardi za odobrenje interferona nisu u skladu s
europskima. U Hrvatskoj se primjenjuju puno stroža pravila od kojih su
neka neprihvatljiva.
Zakonom je određeno da se interferon može odobriti samo onima koji
boluju najmanje godinu dana, stariji su od 18 godina, imaju najmanje
dva napadaja bolesti uzastopno, samostalno mogu prijeći udaljenost od
500 m te ne smiju imati psiholoških problema.
Moguća korupcija
– Te su odredbe proturječne prirodi bolesti jer svaki napadaj
ostavlja trajna fizička oštećenja, pa je vrlo vjerojatno da
će se oboljela osoba nakon dva relapsa morati služiti nekim ortopedskim
pomagalom. Osobito u fazama pogoršanja bolesti oboljeli
imaju poremećaj ravnoteže, kljenut udova i ne mogu se samostalno
kretati. Sama dijagnoza multiple skleroze kod oboljelih izaziva
šok i uzrokuje psihičke smetnje – ističe
predsjednica udruge.
Ovakav zakon ostavlja mjesta korupciji, nastavlja, jer je oboljeli
prepušten dobroj volji bolničkog neurologa koji simptome
može zanemariti ili ne.
– U HZZO-u nemamo s kim razgovarati. Od direktora dr.
Većeslava Bergmana dobili smo odgovor da su standardi određeni zakonom,
što znači da ih ne namjerava mijenjati.
Oboljela osoba s bolešću se mora nositi sama.
Naglašavam da oboljeli mora dobiti priliku za terapiju kako
bi imao šansu da lijek počne djelovati na nj. Od državnih
institucija tražimo jedino pomoć kako bi se oboljelima omogućilo
liječenje i dostojni uvjeti za ionako težak život – apelira
Danica Eškić.
BESPLATNI SOS – MS TELEFON
0800 77 89 radnim danom od 8 do 16 sati Namijenjen svim osobama oboljelim od MS-a bez obzira na članstvo u udrugama te na geografsku udaljenost.
Liječenje početi odmah
– Valja upozoriti da je MS bolest koja ima dvije faze. Prva faza javlja se već u devetoj godini i obilježena je prolaznim tegobama poput dvoslike, trnaca u udovima te slabošću. Druga je faza razvijeni stadij bolesti, posljedica kojega je niz nepovratnih neuroloških i fizičkih oštećenja. Interferon je najučinkovitiji u prvoj fazi bolesti pa se ne slažem sa zakonskom odredbom da ga oboljeli može dobiti tek nakon navršene osamnaeste godine života. Svjetske studije pokazuju da primjena interferona na samom početku bolesti u gotovo 45 posto slučajeva posve zaustavlja njeno napredovanje i dopušta oporavak mijelinske ovojnice mozga – kaže neurologinja prof. Vesna Brinar. Učinkovitost interferona, kaže prof. Brinar, u kasnijim fazama bolesti bitno je smanjena pa je i kriterij prema kojem liječenje treba početi godinu dana nakon početka druge faze bolesti zastario i ne prati svjetske trendove.
Kako prepoznati multiplu sklerozu
Multipla skleroza je bolest središnjeg živčanog sustava koju karakterizira gubitak mijelina u mozgu i leđnoj moždini. Posljedica su različiti neurološki simptomi i znakovi, a javljaju se u remisijama (pogoršanje pa smirivanje bolesti). Bolest se obično prepoznaje u dobi od 20. do 40. godine iako je prva faza bolesti, često neprepoznata, dokazana kod djece mlađe od devet godina. – Uzrok se povezuje s pritajenom virusnom infekcijom koja poput okidača pokreće patološki imuno-odgovor organizma - kaže prof. Brinar Prvi simptomi bolesti javljaju se u obliku dvoslika, djelomične sljepoće, boli u oku, trnaca u ekstremitetima ili na jednoj strani lica. Oboljeli pokazuju simptome motoričke nespretnosti i slabosti. U kasnijim fazama bolesti motorički se poremećaji očituju gubitkom ravnoteže, nepravilnim kretnjama, gubitkom osjeta boli, a u slučajevima kada bolest zahvati leđnu moždinu javlja se inkontinencija (nemogućnost zadržavanja urina). Progresivna MS, najčešće, brzo dovodi do potpunog invaliditeta oboljeloga.