Razmišljajući o čemu bih mogao pisati u vrijeme dok kod nas traje predizborna šutnja, izbor je pao na Italiju. Glavna politička zvijezda oko koje se trenutno u Italiji sve vrti je Matteo Salvini. Salvini je političar koji je svoju političku karijeru započeo kao aktivist milanskih lijevo-anarhističkih krugova. Njegov je politički instinkt ubrzo dobro prepoznao kako u tadašnjoj Ligi za Sjever nedostaje lijevo krilo, kako bi ova autonomaško-separatistička stranka mogla dalje rasti.
Ubrzo im se pridružuje i postaje predsjednik stranačke mladeži, a potom i glavni tajnik stranke. Uspinjući se na stranačkoj ljestvici moći, gotovo orbanovski odbacuje svoja prijašnja ljevičarska uvjerenja i prihvaća retoriku desnog populizma. Kada preuzima stranku on joj briše regionalni predznak i pretvara u nacionalnu stranku, pa Liga Sjever postaju Liga, s ciljem da se stranka “približi svim desnim i nacionalpopulističkim snagama u Europi”.
Umjesto dotadašnjih povika na Rim, on sada kritizira “briselsku oligarhiju”, a umjesto Roma i “južnjaka” kao glavni problem talijanskog društva ističe ilegalnu imigraciju. To ideološko i organizacijsko rebrendiranje stranke dobro se poklopilo s migrantskom krizom, pa stranka sve više dobija na popularnosti. Poznat je po tome što na političke skupove nosi krunicu kao oblik provokacije, zbog čega često trpi kritiku iz krugova Crkve zbog zloupotrebe religijskih simbola u političke svrhe.
Na općim je izborima prošle godine pod njegovim vodstvom stranka osvojila nešto ispod 20% glasova, pa zajedno sa strankom Pet zvjezdica, koji su osvojili preko 30%, formira vladu. Na čelo vlade imenuju Giuseppea Contea, profesora privatnog prava bez prethodnog političkog iskustva, dok on postaje vicepremijer i ministar unutarnjih poslova. Kao spretan politički pragmatik i organizator tu poziciju koristi kako bi ojačao stranku i proširio njezin utjecaj. To mu ide jako dobro, pa na europskim izborima u svibnju ove godine gotovo duplira svoju podršku.
To je trenutak kada počinje razmišljati o raspisivanju novih općih izbora, kako bi se oslobodio balasta nestranačkog premijera i “5 zvjezdica”. Ali, kako smo vidjeli, ispostavilo se da je pritom napravio “grešku u koracima”, pa je sam sebe srušio i završio u oporbi. Naime, Salvini je, dok je bio na godišnjem odmoru, vjerojatno pod utjecajem jakog mediteranskog vina, pustio “tvit” u kojem je tražio raskidanje koalicije sa “zvjezdicama” i raspisivanje novih izbora. Međutim, umjesto izbora “zvjezdice” su napravile koaliciju s lijevim centrom, a Conte je ostao premijer.
Tako je Salvini samom sebi izmaknuo stolicu i otišao u oporbu, a na vlasti smo dobili žuto-crvenu koaliciju. Kakva je priroda te nove koalicijske vlade dovoljno govori okolnost da su “žuti” došli na vlast napadajući “crvene”, pa je jasno da je jedino što ih ujedinjuje strah od Salvinija. I sve to se događa dok se država nalazi na pragu recesije, pa ako u obzir uzmemo činjenicu kako restorani brze hrane koriste kombinaciju žute i crvene, jer ona kod ljudi potiče osjećaj gladi, sam po sebi nudi nam se odgovor što će biti rezultat vlade žutih i crvenih.
Iako je Salvini napravio glupost, čini se kako je ispao više sretan nego pametan, jer je ispalo kako nova vlast sad inzistira upravo na politikama na kojima je on izrastao. Uvode sve one mjere koje Salvini inače kritizira, od promjene imigracijskih zakona do popuštanja prema Bruxellesu, čime samo dolijevaju vodu na njegov mlin. Salviniju tako ne preostaje ništa drugo nego sjesti pod smokvu i čekati. I u međuvremenu nizati pobjede, pa je tako nedavno
odnio uvjerljivu pobjedu na pokrajinskim izborima u Umbriji, tradicionalnom uporištu ljevice. O panici koja je zavladala među vladajućima dovoljno svjedoči slučaj tri senatora "zvjezdica", koji su prebjegli Salviniju u oporbu.
Strah od Salvinija je toliki da se spominje čak i promjena izbornog sustava. A sve zato jer postaje izvjesno da bi, uz pomoć postojećeg većinskog sustava, samostalno ili sa “Sinovima Italije”, mogao formirati vlast. Možete li zamisliti što bi ukidanje većinskog sustava značilo u državi koja je u posljednjih 70 godina imala 66 vlada i koja jedva formira vlast po postojećenm sustavu? U tom slučaju bi Italija izvjesno ušla u razdoblje trajne političke nestabilnosti, što bi na kraju ugrozilo i samu demokraciju.
Ispada kako se u strahu od dolaska Salvinija na vlast prave potezi koji u biti pomažu njegovoj sve većoj polularnosti. To samo govori koliko je desni populizam postao simptom, odnosno, samo izgovor za lijeve demagoge, koji su, u ime navodne borbe za očuvanje demokracije, spremni ići toliko daleko da ugroze i same ustavne temelje demokratskog poretka.
Boro Čemu floskule tipa "odbacivanja prijašnjih ljevičarskih uvjerenja" jer kad si mlad a nisi ljevičar nemaš srca, a kad ostariš, a i dalje si ljevičar onda nemaš mozga.