Ako bježite iz "oceana boli", ništa što vas sustigne na putu iz toga pakla ne može biti gore on njega samoga. Papa Franjo Siriju i Irak nazvao je "oceanom boli", mjestom gdje je dokinuta sva nada, osobito ona koja je izravno vezana uz postojanje sigurne i dobre budućnosti. Mogli bismo zaključiti da je kršćanska Europa pred velikim testom, možda čak i krucijalnim, onom na kojem će se moći jasno vidjeti u kojoj mjeri smo svjesni temelja vjere u koju se zaklinjemo.
Jedna od zanimljivijih izjava ovih dana bila je ona hrvatskog ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića koja dosta jasno svjedoči o tome kako su on, a i dobar dio hrvatske Vlade shvatili o čemu je ovdje riječ. "Naši partneri nisu Orban, Vulin i Karamarko. Oni su druga strana. Naši partneri su gospođa Merkel i papa Franjo", kazao je u nedjelju Ostojić. Zahvale izbjeglica Hrvatskoj napisane flomasterom na škarniclima i komadima kartona potvrda su da smo dobro reagirali. Lijeva vlada, koja prema nekakvom klasičnom političkom "defaultu" ne bi trebala ni koketirati s kršćanstvom, pokazala je onima koji se u njega zaklinju da neke temeljne stvari razumije bolje od njih.
Kada je u veljači Angela Merkel u Vatikanu posjetila papu Franju i s njime razgovarala, on joj je dao jedan vrlo znakovit dar – papinsku medalju s likom svetog Martina koji je skinuo svoj plašt i dao ga siromahu. On je tada njemačkoj kancelarki kazao da je upravo ta medalja podsjetnik svim svjetskim vođama da im je jedan od primarnih ciljeva zaštititi one najugroženije i najsiromašnije. "Učinit ćemo ono najbolje što budemo mogli", odgovorila je papi kancelarka. Ovo je bio njen drugi privatni posjet papi u manje od dvije godine, a čini se da se kći luteranskog pastora iz DDR-a i papa, koji od svijeta traži da zaštiti one najranjivije i najsiromašnije, jako dobro razumiju. Ona je to pokazala u trenutku kada je balkanskom rutom počela teći rijeka izbjeglica iz Sirije i susjednih ratom zahvaćenih zemalja.
Vrlo otvoreno i precizno ona je tada kazala da će prihvatiti sve one koji bježe od smrti, rata, ISIL-a i političkih progona. I u nedjelju je to ponovila uz jasnu napomenu da Njemačka neće prihvaćati one koji bježe isključivo iz ekonomskih razloga. No ona je također cijeloj Europi precizno i jasno poručila da Njemačka neće moći sama podnijeti sav teret jer je ovo situacija koju može razriješiti samo potpuna i beskompromisna europska solidarnost. I tako je ona još jednom bacila rukavicu onima koji uporno odbijaju shvatiti što se u posljednjih mjesec i pol zapravo događa, koji odbijaju prihvatiti da ovdje nije riječ o regularnoj, već sasvim izvanrednoj situaciji u kojoj u vodu padaju sve utvrđene i uhodane procedure. Ukratko, ovo je situacija u kojoj treba biti krajnje otvoren i fleksibilan i tako pokazati opću, političku, ali i onu humanu inteligenciju.
Na drugom polu imamo mađarskog premijera Viktora Orbana koji je ovih dana u libanonskim novinama dao objaviti plaćeni oglas kojim sirijske izbjeglice koje žive u izbjegličkim logorima u toj zemlji upozorava da i ne pomisle krenuti prema Mađarskoj zato što će, ako u nju pokušaju ući mimo procedura, završiti u zatvoru. No više od svega o njegovu stavu o izbjeglicama govori jedna priča koja je upravo zbog ovakvih stavova mogla imati tragičan kraj. Za vrijeme najgoreg kaosa na budimpeštanskom kolodvoru Keleti jedna Sirijka na peronu je rodila nedonošče. No čini se da za tu majku nije bilo ni one novozavjetne štalice u kojoj se Isus rodio, već je s nejakom bebicom u rukama, kojoj čak ni pupkovina nije bila prerezana, krenula prema Njemačkoj. Obje su čudom preživjele ovo putovanje i spas pronašle u bolnici u Münchenu. Kako neki premijer uopće može sebi dozvoliti da u njegovoj zemlji dođe do ovakve situacije? Možda se ponavljam, no meni upravo ova priča o Orbanu govori puno više i od bodljikave žice i od čeličnih vrata i od plaćenih prijetećih oglasa.
Ova izbjeglička kriza situacija je s kojom se Europa možda nikada do sada nije susretala. Ona je toliko specifična i jedinstvena da se vjerojatno ne može usporediti ni s onom za vrijeme Drugog svjetskog rata. Za Europu ona bi mogla biti kušnja koja bi u neku ruku mogla promijeniti jako puno toga. U tom kontekstu jako sam sretna što živim u zemlji u kojoj izbjeglice ostavljaju škarnicle sa zahvalama i u kojoj ministar iz lijeve vlade izjavljuje kako su nam partneri papa Franjo i gospođa Merkel. Sretna sam što smo barem usputna "biblijska štalica" za one koji u svojoj nevolji nisu mogli birati.
>> Ostojić: Otvorit ćemo granicu sa Srbijom tek kad prestanu usmjerivati izbjeglice samo u Hrvatsku
>> Oni koji su uspjeli doći do Njemačke slave, a svi izbjegavaju Francusku – evo zašto
>> Orban: Ne samo da nam migranti lupaju na vrata, oni ih razbijaju po nama
"Ocean boli“ su stvorili upravo oni koji se predstavljaju kao kršćani, a to nisu. Kako iskoristiti kršćanski nauk i kršćansko milosrđe da bi se upravo kršćani porazili i uništili - to je moto i perfidna sotonska igra koju sada gledamo.