Subota - 29. prosinca
Potrebnija je misa za Pavelića nego za sveca
Misa za Pavelića je vjerski a ne politički čin, a kad su nasilnici iz Građanske akcije, želeći je spriječiti, uzvikivali da je Pavelić bio zločinac, to su i potvrdili. Jer, potrebnija je misa i molitva za dušu zločinca nego sveca. Moliti se i služiti misu i za Tita, Dražu, Staljina, Hitlera i sve druge smicatelje kršćanska je dužnost. Pavelić je za hrvatsku povijest važan državnik, i bio je kompleksna osobnost, a ne samo zločinac, pa i u tome misa za njegovu dušu ima opravdanje, služi se za cijelo jedno tragično vrijeme. Još kompleksnija a ne samo zločinačka bila je NDH, pa je normalan interes i za njezinu znanost, i prosvjetu, i kulturu, i sport, i svekoliki društveni život. Naravno, bez poticanja na zločin i njegova slavljenja, a kad je i vjerski interes u obliku mise za Pavelića takav, posve je u duhu kršćanstva.
Nedjelja, 30. prosinca - Ljevica i Vatikan zajedno u kroćenju hrvatskih biskupa
Neki bi suvremeni hrvatski Protagora mogao reći – ljevičari su mjera svih stvari. Nije vjera ono što jest nego ono što oni kažu. Premda su neka njihova lijevo-liberalna načela u teškoj opreci s katoličkim, kad treba, kao što je trebalo sad za Božić, oni će reći što katoličanstvo jest a što nije, što Crkva i njezini svećenici smiju a što ne smiju raditi i propovijedati. Posvojili su papu Franju, i trijumfiraju, jer je navodno Sveti Otac preko nuncija u Zagrebu opomenuo hrvatske biskupe, natjerao ih da “skinu šljemove i prime se Evanđelja”, pa na polnoćkama nisu desničarili, politizirali, bili su pomirljivi, vratili su se malom Isusu i vjeri. Dakle, po dojmu što ga poslije Božića stvaraju mediji, pogotovu HTV, bezbožna hrvatska vlast i novinari, među njima i oni koji su desetljećima u komunizmu optuživali Stepinca i Crkvu, a i danas pišu u duhu ideologije u ime koje su crkve rušene ili pretvarane u staje, te svećenici masovno likvidirani, danas su na istoj strani s Vatikanom – u kroćenju hrvatskih biskupa. Odstupi, Sotono!
Ponedjeljak - 30. prosinca
Goldstein plaši Hrvatsku mišljenjem velike sile
Amerikanaca ima oko 300 milijuna, a ni 0,1 posto ne zna gdje je, što je i kakva je Hrvatska. Pa ipak, čitamo naslov - “Amerikanci ne vjeruju da smo raščistili naš odnos s NDH” iznad intervjua sa Slavkom Goldsteinom koji se upravo vratio s “turneje u SAD-u”. Ako pet-šest američkih novinara, pokoji diplomat i povjesničar i misli tako, ne misle tako Amerikanci, a i pitanje je koji su im motivi i izvori informiranja o Hrvatskoj. Scenarij bi pak mogao biti ovaj: Slavko Goldstein ili tko sličan, napuhujući neke rubne slučajeve, piše i izjavljuje da Hrvatska “nije raščistila odnos s NDH”, onda to nekako dođe do određenog broja Amerikanaca koji tako stvore sud o Hrvatskoj, a pozivajući se na taj “američki”, to jest svoj sud, Goldstein plaši Hrvatsku mišljenjem velike sile. Napokon, ono što neki Amerikanci misle o Hrvatskoj ne može biti ni približno jezovito kao ono što mnogi Hrvati misle o Americi.
Utorak - 31. prosinca - U Hrvatskoj je Bandić kao dijete u očevu kaputu
Zagrebački gradonačelnik najavio je kandidaturu na idućim trima izborima – predsjedničkim, europskim i parlamentarnim. Na jednim općehrvatskim izborima (predsjedničkim) već se poskliznuo, ali još ne želi shvatiti da je političar lokalnih, zagrebačkih dometa, te da ni on ni njegova lista nemaju nacionalno značenje. Naklonost koju ima kod određenog broja birača u Zagrebu zaustavlja se prije Dugog Sela, Velike Gorice, Jastrebarskog, Samobora i Zaprešića – to su granice njegova populizma iza kojih je samo poznat, ali ne i politički moćan. Ali te granice prelazi nešto drugo, njegov iracionalni ego, razularena ambicija i narkomanska ovisnost o vlasti, o središtu pozornosti u kojem mora biti. Zagreb mu je za to postao tijesan i potrošen, a u Hrvatskoj će biti kao dijete u očevu kaputu.
Srijeda, 1. Siječnja - Sve bliže Mesićevoj knjizi “Svi moji kriminalci”
Kad god bi ga netko povezivao s uhićenim, optuženim i osuđenim Hrvojem Petračem, Mesić je ljutito nijekao da je Petrač financirao njegovu kampanju i tvrdio da ga jedva poznaje. Damir Polančec izjavljivao je da je Srđan Mladinić, kojemu je također suđeno, dobio golemi zajam od Podravke zahvaljujući utjecaju Stjepana Mesića, koji je inače obilazio optuženikove maslinike. I to je Mesić zanijekao. Nadana pak Vidoševića jedinoga je podupirao na prošlim predsjedničkim izborima, a eto i Nadana iza rešetaka. Sada je iza rešetaka dospio i Željko Žužić, a gotovo svi mediji, pa i HTV, ističu ga kao “omiljenog” i “najdražeg” Mesićeva tajkuna. I tako dalje, i tako dalje, a možda smo sve bliže Mesićevoj memoarskoj knjizi “Svi moji kriminalci”.
Četvrtak, 2. siječnja - Milanović najnegativniji – otpala Karamarko-zakrpa
Na prvom mjestu najnegativnijih osoba u prošloj godini, zacviliše u Dnevniku HTV-a, nije Karamarko nego Milanović. Mogao bi to biti “savjet” ovoj vlasti da napokon prihvati loše mišljenje građana o sebi umjesto da im nameće samohvalu. Uzalud joj i ćirilica, i sotoniziranje referenduma o braku, i spektakularna uhićenja, i sukobi s EU – od svega joj je toga kod birača mala korist. Kad kruli u želucu, kad nema novca za odjeću i obuću, za osnovne dječje potrebe, za popravak ili registraciju automobila, za vraćanje zajma, uzalud su i medijsko zavođenje i cijela knjiga koja bi se dala sastaviti od premijerovih mudrolija. Mjesecima je i lijevim medijima i lijevoj vlasti bila kakva-takva zakrpa prvo Karamarkovo mjesto na ljestvici najnegativnijih političara, ali raspara se zakrpa i ostade gola stražnjica.
Petak - 3. Siječnja
Evo za političare i druge javnike kratkih novogodišnjih osvrta, poruka, želja, očekivanja... Hrvatska je Milanoviću uzvratila onim za što je trošio najviše energije – Vladu mu podupire još samo neznatna manjina. Josipović očekuje da će osvojiti i drugi mandat, misli da za pobjedu ima dovoljno birača koji, kao i on, uvijek imaju neodoljivu potrebu da ništa ne kažu. U nastavku cirkusiranja koje proračunu ne donosi baš ništa ali prikriva golotinju vlasti u katastrofalnoj gospodarskoj politici, Slavko će Linić u 2014. porez naplaćivati i pljenidbom tisuća automobila. Djeco, sakrijte bicikle! Priča se da je Karamarko bezbrižan – ako i propadne u politici, na jednom ga fakultetu čeka mjesto na katedri govorništva. Boji li se Vesna Pusić Čačića? Kaže – ne, ako je njegov otac u komunizmu bio tužitelj, i moj je u NDH bio sudac. Kad su u jednom luksuznom butiku Milanki Opačić zaželjeli sve najbolje u idućoj godini, uzvratila je – a hoćete li to imati do kraja siječnja? Ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić najavljuje još veću nezaposlenost u idućoj godini, ali iz dosadašnjih iskustava Vlade sigurno je ipak da će biti zaposlen – Ustavni sud. Što jedni drugima u idućoj godini žele Srbi u Hrvatskoj? Da svi od svoje ugroženosti žive kao Pupovac. Tko je kriv za Šimunićev poklič “Za dom...!” na maksimirskom stadionu? Kao dječaka su ga u Australiji vodili na emigrantske skupove na kojima je govorio Mesić. Na pitanje ima li ikad u Hrvatskoj razloga da bude zadovoljan, Slavko Goldstein je odgovorio: ima – kad ustaša nikne više nego što ih posijem. Koje su prednosti okulista Nikice Gabrića u politici? Liječeći ljudima oči, stekao je i dragocjeno iskustvo u tome kako ih zaslijepiti. Jadranka Kosor se sve više udvara ljevici na vlasti, pa se tako zauzela i za poštivanje prava Srba u Vukovaru. Sada je sigurna da je Aleksandar Stanković više neće kao prije podsjećati kako je ta prava temeljito počistila iz – svoga stana. Sretna nova godina (trebat će mu!) Davoru Jelaviću, bivšem zagrebačkom pročelniku za izgradnju grada, kojemu se prije koji mjesec omaknulo pa je izjavio da je premijer – psihopat. Pukom slučajnošću poslije toga je USKOK protiv njega pokrenuo tri istrage. Reda mora biti! Zvonku Kusiću, predsjedniku HAZU, treba zaželjeti i idući mandat, zaslužio ga je – nitko nije tako uspješno zaštitio Akademiju od pitanja vlastite domovine. S jednog zagrebačkog zida prepisujem čestitku: Kukurikavcima kao ljudima želimo sve najbolje, kao ljevičarima i liberalima sve najgore.
ja od hrvatske vlasti očekujem najgore pa se nikad ne iznenadim