Nakon proceduralne odluke Ustavnog suda, a zatim meritornih odluka Visokog trgovačkog suda u slučajevima Dalekovod i Industrogradnja, koji su nedavno okončani sklopljenim predstečajnim nagodbama, čini se da je sudac Mislav Kolakušić, “državni neprijatelj broj 1”, poražen.
:: Osjećate li se poraženo, pitate li se što mi je to trebalo? Zar je sustav u krivu, a jedan sudac u pravu?
Kada postupate prema vlastitoj savjesti i znanju, ne osjećate se poraženo bez obzira na konačni rezultat. Svakog dana možemo čitati i slušati u medijima o uočenim povredama zakona u predstečajnim nagodbama na koje sam upozoravao da će se dogoditi prije sedam mjeseci. Cijelu istinu i posljedice tih postupaka vjerujem da ćemo doznati za najviše godinu dana.
:: S obzirom na satisfakciju koju je dobio ministar Linić, ispada da mu onaj ispad u kojem je uz vas napao i sve suce nije bio potreban. Ili?
Pritisak na suce je svima, pa i izvršnoj vlasti uvijek dobrodošao te je vjerojatno ostvario određen željeni učinak. Potpuna jednakost između triju vlasti u našem je društvu još uvijek više teorijske nego praktične razine.
:: Visoki trgovački sud utvrdio je da sud nije ovlašten ocjenjivati je li u postupku utvrđivanja tražbina došlo do nezakonitosti. Znači li to da su suci dužni potvrditi i fikciju, nemoral ili nezakonitost?
Ispada da je tako. Prema tom stajalištu, kada bi sudac utvrdio da je “vjerovnik” (često sam dužnik preko tvrtki kćeri) stekao pravo glasa temeljem nepostojeće tražbine, morao bi mu dopustiti da izglasa nagodbu kojom se otpisuju stvarni dugovi pravih vjerovnika iako je Zakonom o parničnom postupku propisano da sud neće dopustiti raspolaganja stranaka koja su protivna prisilnim propisima i javnom moralu društva.
:: Visoki trgovački sud prigovorio vam je da vas Linićev Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (ZFPPN) ne ovlašćuje kao suca da utvrđujete nezakonitosti. U predstečajnoj nagodbi VOX-a Rene Sinovčića zadarska Porezna uprava reagirala je zbog sumnjivih podataka, a sudac se mora praviti da ih ne vidi!? Ministarstvo financija odbilo je nagodbu za Mirnu iz Rovinja zbog “nezakonitosti”?
Ustav i Zakon o sudovima jasno su propisali da sudovi sude na temelju Ustava, međunarodnih ugovora, zakona sukladnih pravnoj stečevini EU i drugih valjanih izvora prava. Stoga smatram neprihvatljivima tvrdnje da sudovi moraju suditi po “lošim” zakonima koji nisu usklađeni s Ustavom RH i pritom zatvarati oči te ne vidjeti povrede zakona smatrajući da je za njihovo uočavanje zadužen netko drugi. ZFPPN je uveo institut “alibija”, prebacivanja odgovornosti dužnika i svih tijela u postupku na nekog drugog, dužnik samostalno utvrđuje i osporava svoje dugove, povjerenik samo pregledava, a ne ispituje potraživanja, Fina samo sastavlja tablicu dugovanja i donosi rješenje o utvrđenju tražbina temeljem odluke samog dužnika, trgovački sudovi samo uspoređuju tekst plana financijskog restrukturiranja i nagodbe koja se pred njim sklapa itd. Nedavno smo čuli rečenicu: “Pa Trgovački sud je odobrio sklapanje nagodbe.” Nisam u mogućnosti komentirati konkretne predmete i izraziti svoje mišljenje u ta dva slučaja. Iz medija mi je poznato da je Porezna uprava reagirala u pojedinim predmetima te nije dopustila sklapanje nagodbi. Međutim, najveći je problem što nisu propisani kriteriji po kojima postupa Ministarstvo financija. Zašto se nekada sprečavaju nezakonitosti u postupku utvrđivanja tražbina, a nekad ne te zašto se prihvaćaju neki financijski planovi, a drugi gotovo identični ne. Državno upravno tijelo ne bi smjelo imati takvu diskrecijsku ovlast bez donošenja obrazloženog akta koji bi podlijegao ocjeni zakonitosti jer nas to dovodi do potpune arbitrarnosti.
:: Je li se vaš javni angažman reflektirao na vašu poziciju u Trgovačkom sudu u Zagrebu, odnosno je li vam se i privatni život promijenio otkad vas je ministar Linić napao? Je li točno da više ne sudite u predstečajnim nagodbama?
Istup koji je uslijedio nakon upozoravanja na loša zakonska rješenja bio je osobno usmjeren i nepotreban. Volio bih da sam čuo neke argumente zašto nisam u pravu, ali čuli smo i vidjeli neprimjeren bijes. Takav je napad u meni samo učvrstio ustrajnost u zaštiti ustavnih i zakonskih prava hrvatskih građana i poduzetnika bez obzira na pritiske. U medijima je objavljeno dosta netočnih informacija, pa tako i da sam izuzet u svim postupcima predstečajnih nagodbi. S obzirom na broj neistinitih informacija u nekim medijima, stalno bih trebao pisati ispravke, a to nema previše smisla.
:: Nije ministar Linić jedini koji kaže da su predstečajne nagodbe spasile tisuće radnih mjesta, neki ih vide kao manje od dva zla?
Vjerujem da je predstečajnim nagodbama zadržano dosta radnih mjesta, ali pitanje je na koji rok i koja je cijena plaćena u smislu obezvređivanja Ustava, zakona i morala društva. Radna mjesta mogla su biti spašena i u postupku koji bi zadovoljio minimum zakonitosti. Smatram da je potrebno izvršiti ozbiljnu analizu učinaka predstečajnih nagodbi i utvrditi koliko je istovremeno izgubljeno radnih mjesta kod poslodavaca-vjerovnika koji su shvatili da drastično moraju smanjiti poslovanje i troškove s obzirom na to da im je otpisana većina potraživanja, a ostali dio možda će naplatiti tek za nekoliko godina. Nadalje, samo temeljem tog zakona već je pokrenuto 4000 stečajnih postupaka. ZFPPN je omogućio i “elegantno” rješavanje radnika i njihovih potraživanja. Uočeno je da neke tvrtke prije postupka predstečajne nagodbe sve ugovore o radu prenesu na tvrtku kćer nad kojom se pokrene stečajni postupak, dok osnovna tvrtka na koju je prenesena sva imovina sklapa predstečajnu nagodbu bez radnika.
:: Radnici nisu zaštićeni, a kažete da su predstečajne nagodbe veća pljačka od pretvorbe i privatizacije. Zar su vaši kolege trgovački suci slijepi, kako se mogu praviti da ništa ne vide ili im zakon uistinu ne dopušta da vide pljačku takvih razmjera!? Kako to da im ne smeta trostruka uloga Ministarstva financija, koje bira kome će i koliko duga otpisati, te što dužnici postaju “vjerovnici”!?
U privatizaciji je jedna proizvodna tvrtka darovana podobnom poduzetniku koji je često ugasio proizvodnju i prodao nekretnine. Dakle, uništena je jedna tvrtka, dok se u ovim postupcima na rub propasti dovode deseci vjerovnika, poduzetnika-obrtnika, otpisom dugova ili nelojalnom tržišnom utakmicom nakon „nasilno“ sklopljene nagodbe. Otpisuju se dugovi proračuna RH koji predstavljaju imovinu hrvatskih građana. Ako nedostaje imovine u proračunu, nužni su novi krediti itd. Istovremeno vlasnici tvrtki zadržavaju svu imovinu koju su stekli “proizvodnjom” tih dugova. Nedavno je rečeno da dugove treba vraćati, a ZFPPN-om se šalje poruka da ne treba te se dugovi selektivno otpisuju bez javno poznatih kriterija, a to znatno olakšava trostruka uloga Ministarstva financija. Vrlo je važno hrvatskim građanima pružiti podatke koliko je novca uplaćeno u državni proračun nakon godine i pol primjene ZFPPN-a u postupcima vrijednim 11 milijardi kuna te koliko su od svojih potraživanja dosad naplatili poduzetnici-vjerovnici.
:: Što se struke tiče, potporu ste dobili jedino od akademske zajednice, osobito od prof. dr. sc. Mihajla Dike koji je i sam poslao Ustavnom sudu svoje vrlo kritično mišljenje o predstečajnim nagodbama. Tek je nedavno sudac Jozo Ćaleta poništio predstečajnu nagodbu Hotela Živogošće jer je “protivna javnom moralu”, a i političari tek sada traže popis tvrtki i oproštenih poreznih dugovanja.
Iskreno mi je drago da u javnoj percepciji više nisam usamljen u nastojanjima zaštite ustavnih i zakonskih prava građana u postupcima predstečajnih nagodbi. Radi se o vrlo složenoj materiji i “vrlo precizno i pametno” napisanom zakonu te me ne čudi da mnogi kolege tek sada otkrivaju sve zamke ZFPPN-a. Moram priznati da je i meni koji sam specijaliziran u stečajnom, upravnom i poreznom pravu bilo potrebno puno sati proučavanja propisa i javno dostupne dokumentacije na Fininim web-stranicama da shvatim koliko su brojne mogućnosti zloupotrebe tog zakona.
:: Vaš prijedlog za ocjenu ustavnosti 11 odredbi ZFPPN-a sada je na Ustavnom sudu tretiran kao da ga je podnio bilo koji građanin? Očekujete li satisfakciju i što bi u tom slučaju bilo s nagodbama zbog kojih ste se i obratili Ustavnom sudu?
Kad sam pisao zahtjev za ocjenu ustavnosti, smatrao sam da je veliki broj odredbi u nesuglasju s Ustavom, ali odlučio sam se za 11 po meni najspornijih odredbi. Nažalost, Ustavni sud odlučio je ne odlučivati o podnesenim prijedlozima. Isključivo brza odluka Ustavnog suda o ustavnosti ZFPPN-a u kolovozu ili rujnu 2013. mogla je imati utjecaj na postupke predstečajnih nagodbi i korekciju zakonodavnog okvira. Zakon je već toliko puta mijenjan da su izmijenjene gotovo sve njegove odredbe, i to nekoliko puta pa te odredbe ionako više nisu na snazi. Eventualno naknadno ukidanje nekih odredbi neće imati nikakvog utjecaja na sklopljene nagodbe i neće se moći ispraviti opisane neustavnosti i nezakonitosti u tim postupcima.
:: Najavljivali ste da ćete poduzeti daljnje pravne korake, jeste li što poduzimali ili ste ipak odustali? Što vas motivira? Imate li podršku kolega ili vam zamjeraju česte javne istupe? Kako to da vjerovnici zakinuti u nagodbama ne dižu glas!?
Protiv odluke VTS-a, kojom mi je oduzet predmet, koji mi je prethodno sukladno propisima dan u rad, podnio sam ustavnu tužbu. Velik broj kolega daje mi podršku kako u pogledu pravnih stavova tako i u medijskim istupima. Paralelno s ovim zakonom bili smo svjedoci kako se poslovni objekti zatvaraju zbog viška od nekoliko kuna, a u medijima je svakodnevno isticano koliko su predstečajne nagodbe važne. Poduzetnici mi često pristupaju i iznose svoja iskustva iz tih postupaka, ali svi kažu da nemaju hrabrosti javno ispričati svoju priču da ne bi ugrozili nastavak svog poslovanja nakon sigurnog posjeta neke od inspekcija.
:: Je li ijedna predstečajna nagodba naknadno poništena? Ako se nitko ne buni, zašto vi to činite? Nije li vam bilo jednostavnije primijeniti zakon kakav god da jest?
U tijeku su žalbeni postupci, mislim da još nije donesena nijedna odluka VTS-a. Moram reći da nijedan mali, srednji ili veliki poduzetnik od njih više od tisuću, pa ni Ministarstvo financija nisu podnijeli žalbe protiv rješenja kojima sam odbio sklapanje predstečajnih nagodbi. Očigledno smo se kao društvo promijenili i očekujemo da netko drugi radi i riskira za nas. Razina društvene odgovornosti i hrabrosti vrlo je niska. Da sam donio drugačije odluke od onih koje jesam, ne bih bio u mogućnosti poštovati sudačku prisegu kojom sam se obvezao da ću se u obavljanju sudačke dužnosti pridržavati Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih valjanih izvora prava, suditi po najboljem znanju, savjesno i nepristrano te štititi Ustavom i zakonom utvrđene slobode i prava čovjeka i građanina.
:: Sada znate i što je to medijski linč i upoznali ste našu medijsku scenu. Kakvo mišljenje danas imate o medijima, jeste li koga tužili?
Vjerujem da sam pokrenuo nešto važno i pozitivno za što se isplatilo pretrpjeti medijski linč. Medija ima boljih i lošijih, kao u svakom poslu. Smatram da je društveni značaj medija danas veći nego ikada, važan su kotač u izgradnji boljeg i modernijeg hrvatskog društva, imaju veliku moć nad kreiranjem javnog mišljenja. Podnio sam tužbe protiv nakladnika zbog naknade štete u vezi s jednim tekstom. Novinare osobno nisam tužio jer oni rade svoj posao te sam odluku jesu li ispravno postupili prepustio njihovoj savjesti.
... nije ovaj car poražen ... privremena odgoda provođenja pravde nije poraz ... kad se od "institucije" makne bajić i ostali koje je politika dovela i drži, zakonitost i pravda će pobijediti a hulje će biti u zatvoru ... strava ...