Trenutačno najcjenjenija hrvatska autorica u inozemstvu Dubravka Ugrešić upravo je objavila novi roman kod zaprešićke Frakture.
“Lisicu” je uredio Seid Serdarević, a autorica će knjigu zagrebačkoj publici premijerno predstaviti na rujanskom Festivalu svjetske književnosti. “Lisica” nije roman u klasičnom, ali jest u suvremenom smislu. Prije svega, to je spoj lucidnih esejističkih i povijesno-znanstvenih zapisa o tehnikama i uzrocima pripovijedanja, ali i razmišljanja o smislu pisanja u ovom globaliziranom i površnom svijetu, kao i štivo sa snažnom autobiografskom potkom u kojem je jako teško, a možda i nemoguće razlikovati fikciju od fakcije. U svakom slučaju, “Lisica” je jedna od najosobnijih i najemotivnijih knjiga Dubravke Ugrešić koja, kao intrigantna i nepotkupljiva književnica oko sebe uspješno diže zid krajnje introvertiranosti i ekskluzivnosti.
No ovog je puta pripustila čitatelje vrlo duboko u svoju intimu, ostajući ipak vjerna svojim britkim i rogobatnim (pr)ocjenama hrvatske novije političke i društvene stvarnosti. Stoga će sadašnji i budući povjesničari književnosti baš iz “Lisice” crpiti sve ono što Dubravku Ugrešić nitko nikada ili nije htio ili nije smio (ili mogao) pitati. “Lisica” je prije svega jedna moguća autobiografija ove vrsne književnice koja je na vrlo čudan, ali i u osnovi tipično mačističko-politički način izmještena iz središnjeg toka hrvatske književnosti i tako olako proglašena izdajicom i neprijateljicom. U “Lisici” je itekako prisutna (uža) obitelj Dubravke Ugrešić, i to pogotovo otac i majka, tu su opisani njeni moskovski studentski mjeseci i njena opijenost ruskom avangardom koja je, očito, nije ostavila ni do današnjih dana.
Tu su i one rane devedesete kada Dubravka Ugrešić odlazi iz Zagreba i zauvijek gubi dio identiteta, što je itekako usmjerilo njenu kasniju literarnu karijeru i recentne političke, lingvističke, ali kulturološke stavove. Tu je i njena međunarodno prepoznata karijera uvažene autorice koja ipak nema toliku ekonomsku težinu pa da se u avionima na račun raznovrsnih organizatora vozi u povlaštenoj biznis-klasi, nego se mora zadovoljiti onom egalitarističkom ekonomskom. “Lisica” je roman prepun biografskih, pa čak i publicističkih podataka o piscima i intelektualcima o kojima čak i upućeniji dio današnje svjetske intelektualne javnosti zna jako malo ili ništa. A ti su pisci gotovo redovito u poziciji raznolikih izbjeglištava i višestrukih, kompliciranih identiteta. Pojedinci koje je mljela povijest tijekom cijelog 20. burnog stoljeća, kao što današnjica melje sve one nevoljnike koji u potrazi za sigurnijim životom opsjedaju europske granice. Stoga je “Lisica” i aktualno štivo, u kojem, ako hoćete, ima mjesta čak i za Trumpa i Hillary Clinton. To je, dakle, štivo koje je autorica pisala u hodu, ne fokusirajući se samo na linearnu priču o književnici koja propituje svoje osjećaje, nasljeđuje seosku drvenu vikendicu u hrvatskoj provinciji kroz koju je prohujao rat te proživljava strastvenu ljubav s priučenim pirotehničarom koji je nekada bio izgledni gradski sudac, ali je zbog principa napustio unosni sudski posao jer mu je smetala nepravda.
Tako je “Lisicu” Dubravka Ugrešić satkala od različitih, pa i međusobno suprotstavljenih literarnih materijala, ponovno dokazujući da je vrhunska majstorica stila i da može pisati doslovno sve, ali da se ne želi pokoriti ni literarnim vrstama i žanrovima ni literarnim pomodnostima. U tome Dubravka Ugrešić ide ukorak s vremenom koje uporno briše granice svih vrsta, a što ih više briše, to se one jače i upornije vraćaju. Među prednostima ove iznimne knjige koja portretira naše vrijeme, na mahove i proročkom snagom, svakako treba uvrstiti i autoričinu duhovitost, koja je ponekad i neobuzdana, baš kao i njena neprikrivena surovoost, skrivena primjerice u majušnom, gotovo skrivenom štiklecu o poznatoj hrvatskoj pjesnikinji koja se pod starije dane u javnosti pojavljivala sa znamenitom gušom i njenim lutrijskim sposobnostima. Dubravka Ugrešić bila bi i odličan putopisac. Nije se baš teško identificirati s njenim mrzovoljama i ćudljivim odnosom prema “bližnjima”.
