Zbliženi tragedijom

Ljerka Mintas Hodak: Ivanine prijateljice ne puštaju me samu

hodak
Petar Glebov/Pixsell
27.03.2011.
u 23:30

Osim što već gotovo dvije godine pomažu radu Zaklade Ivane Hodak, prijateljice preminule djevojke svakodnevno viđaju njezinu majku Ljerku, koju su, kažu, “posvojile”.

Oni koji su je poznavali kažu da je, osim ljepote i talenta za sve što je dotakla, posjedovala i iznimnu osjetljivost spram ljudi koji nisu, poput nje, imali sreće odrastati okruženi obiteljskom toplinom i obiljem. Upravo stoga, nedugo nakon tragične i bezumne pogibije mlade pravnice Ivane Hodak koja je u listopadu 2008. godine šokirala cijelu Hrvatsku, njezini bližnji jedini su smisao pronašli u nastavljanju njezina puta humanosti. I tako je, u lipnju 2009. s radom počela Zaklada Ivane Hodak, čiji su utemeljitelji njezini roditelji Ljerka i Zvonimir Hodak te obiteljski prijatelji.

Uspomena na Ivanu

Svoju tugu ovi su ljudi uspjeli pretočiti u pozitivnu energiju i preusmjeriti je onima kojima je najpotrebnije: riječ je o, zasad, 13 mladih stipendista koji su odrastali bez roditeljske skrbi ili u neimaštini, za čije školovanje odlazi svaki novčić prikupljen radom zaklade. Ovoga puta sredstva će se prikupljati aukcijom slika.

– Uspomenu na Ivanu nastavljamo na ovaj način jer je bila izuzetno senzibilna za ljude koji su imali manje šanse za uspjeh – rastumačila je ideju zaklade Ljerka Mintas Hodak. Otvaranje izložbe slika, koje će se za koji dan, u četvrtak, naći i na aukciji, nisu propustile ni Ivanine bliske prijateljice Mirela Forić Srna, Zelda Bećirević, Mia Fulep i Inga Slijepčević, koje to nisu prestale biti ni danas, kada Ivane više nema. Njezinu majku to ni najmanje ne čudi. – Nema dana da se ne čujemo, ne vidimo, ne šaljemo si poruke. Naravno da svojim pričama oživljavamo uspomenu na Ivanu, ali razgovaramo i o onim običnim, svakodnevnim stvarima koje nas muče ili vesele. Te su djevojke sada moje prijateljice, one su me naprosto “posvojile” – otkriva Ljerka Mintas Hodak uz osmijeh, odajući dojam žene čvrste poput stijene. Ivanine prijateljice s time će se složiti uglas i potom rastumačiti što ih to okuplja oko rada zaklade. I zašto već danima, kako se približava aukcija, “alarmiraju” svoj najširi krug prijatelja i poznanika da bi se prikupilo što više novca za stipendiste.

Vrijeme ide


– Osim što je Ivana bila naša prijateljica, želimo da nakon tragedije njezino ime živi u najljepšem svjetlu, u kakvom je i pamtimo – govore djevojke, koje Ivaninu majku ni trenutka ne puštaju samu. S njom će biti u mislima i u lipnju, kada se Ljerka uputi na humanitarnu misiju u Keniju, koju vodi fra Miro Babić. – Vrijeme ne liječi bol, za mene vrijeme jedino protječe. Odlazim volontirati u centar koji se skrbi za hendikepiranu djecu i tome se beskrajno veselim – priča Ljerka prisjećajući se svoje prve misije u Ruandi, kada je shvatila da neće biti i posljednja. Jer, boli unatoč, za nju na ovome svijetu Bog, kako je rekla, ima još poneki zadatak.

Ključne riječi

Komentara 25

EU
eugenie
18:38 28.03.2011.

i samo nas istina spašava, ma kako teška bila.

PG
praseca gripa
21:27 28.03.2011.

Jadna zena. Ja joj se divim!

Avatar ludi kekec
ludi kekec
10:16 28.03.2011.

\"... prijateljice preminule djevojke...\" ova \"novinarka\" bi trebao moći napraviti razliku između \"preminula\"i \"ubijena\"

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije