Nekad se odmah pri prelasku njemačke granice stajalo na curry-wurst, sada se na prvu benzinsku staje na Covid-test. Na prvom odmaralištu nakon prelaska granice iz Austrije u Njemačku kod Passaua veliko šatorsko testiralište radi punom parom. Nijemci koji se vraćaju u svoju zemlju s ljetnih godišnjih odmora imaju mogućnost, još od kraja srpnja, da se testiraju ne samo uz autocestu u Bavarskoj, nego i na željezničkim kolodvorima i zračnim lukama u Münchenu i Nürnbergu.
Mogu i dobrovoljno, a oni koji se vraćaju iz rizičnijih područja, koja su zbog velikog broja novozaraženih koronavirusom stavljena na njemačku “crvenu listu”, moraju se testirati obavezno. Putnici u tranzitu, kao mi prekjučer u vožnji na relaciji Zagreb – Bruxelles, ne moraju. Ali prizor je takav da svakog putnika ostavlja u dojmu: Europa više nije ista. Bez obzira na to što se na početku ljeta činilo da stvari idu na bolje, da su epidemiološke brojke manje dramatične, a da neke važne odluke donesene na razini EU bude nadu i optimizam da će Europa izaći iz ova globalne pandemije snažnija, ponovno je prisutan dojam da ništa neće biti kao prije sve do pronalaska učinkovitog cjepiva. I, što je jednako kompliciran izazov, do pronalaska dobrog međunarodnog upravljanja distribucijom tog cjepiva. Scena na prvim kilometrima njemačkog “autobahna” na neki čudan način podsjeća na one prve scene povratka graničnih kontrola na vrhuncu migrantske krize prije točno 5 godina.
Kad ste vidjeli ponovnu pojavu kontrola na nekim od tih granica koje su davno ukinule kontrole unutar schengenskog bezgraničnog prostora, mogli ste pretpostaviti da, unatoč uvjeravanjima da su te kontrole samo privremene, neće tako brzo ponovno nestati. I nisu nestale, ostale su, povremene i privremene, evo već pet punih godina. Europa više nije ista jer kako, primjerice, voditi predsjedanje Vijećem Europske unije iz zemlje kojoj je Bruxelles kao grad na crvenoj listi? Njemačka, naime, propisuje obvezno testiranje ili 14-dnevnu samoizolaciju/karantenu za putnike koji se vraćaju u Njemačku iz grada/regije Bruxellesa. Posljednjih 40-ak dana krivulja broja novozaraženih Covid-19 u čitavoj EU je u stalnom porastu.
Nije teško odgonetnuti da je turizam, bolje reći navika Europljana da ljeti putuju na odmor pa makar padale sjekire, u podlozi tog trenda. Hrvatska tu ne iskače po broju, ali iskače po uzlaznoj putanji krivulje novooboljelih. Španjolska se, primjerice, u broju novooboljelih na milijun stanovnika posljednjih dana izjednačila sa SAD-om. Dakle, turizam. Kako se bliži početak školske godine, sve se više država članica EU zatvara za putovanja koja nisu ključna i to će se zatvaranje nastaviti u sljedećim danima. Europa se otvorila zbog ljeta i zbog spasa ne samo turizma i gospodarstva općenito, nego i spasa jednog europskog načina života koji podrazumijeva putovanje, dokolicu, i feštu i siestu, i ono “dolce far niente”. Ali sada slijedi zatvaranje. Ne više onakav potpuni “lockdown” kakav smo vidjeli zimus i proljetos. Takvo što nitko ne želi i svi akteri koji o tome odlučuju, u praktički svim državama, ponavljaju da to žele izbjeći. Ali zatvaranje za putovanja između država – to da.
Pritom će svi, nadamo se, paziti da se time ne nanosi nepotrebna daljnja šteta gospodarstvu, jedinstvenom tržištu u EU, i da ne bude diskriminacije među državama članicama i građanima Unije, već da se jednom utvrđeni kriteriji primjenjuju na sve jednako. U Bruxellesu su se čitavog ljeta održavali redovni tjedni sastanci u Vijeću EU na kojima su stručnjaci za unutarnje poslove (diplo-mupovci, takoreći) koordinirali sve te nacionalne koronamjere koje su se mijenjale na raznim granicama, ali tek od sljedećeg tjedna počinju pravi, sadržajniji sastanci na kojima se donose nove odluke nakon kakvih-takvih godišnjih odmora i za europsku administraciju.
Od ponedjeljka se raspravlja o novim zajedničkim mjerama, novim kriterijima za stavljanje susjednih država članica na ovu ili onu listu. Ipak, kako je pokazalo i ovo ljeto, sve to što se na razini EU dogovori o epidemiološkim barijerama za slobodu putovanja može u praksi na terenu biti promijenjeno nacionalnim odlukama. Jer, nacionalne ovlasti su u ovakvoj krizi dovoljno jake da “pregaze” preporuke s razine EU.
