Problematični susjedi, neisplaćene plaće, mobing, nepodijeljene parcele... unedogled bi se mogli nabrajati problemi gledatelja koji od ponedjeljka do četvrtka svoje jade ispovijedaju Miljenku Cvitkoviću Minji, voditelju emisije “Što vas žulja” koja se prikazuje u 11 sati na Prvom programu HTV-a. Već na samom startu Minja će reći da zasluge za emisiju ne idu samo njemu, jer, veli on, njegovo je samo doći na gotov proizvod.
– Iza mog pojavljivanja stoji cijeli tim, urednik projekta Veljko Jančić, urednici emisija Ana Jelinić i Branko Pokrajčić, novinarka istraživačica Zina, zatim Jelena, Lada, Milan, Kristina, dvije odlične redateljice Mirena i Vesna, pa Nina, Ruža i Aljoša, Petar Vlahov koji srijedom radi emisije s terena, kamermani i mnogi drugi čije ću ime sad zasigurno zaboraviti spomenuti, ali bez kojih ne bi smo mogli – priča Minja. Emisija “Što vas žulja” svojevrsna je televizijska preslika radijske emisije u kojoj, objašnjava voditelj, slušatelji zovu i žale se, ali se rijetko ide u dublju priču. Televizijska inačica otišla je korak dalje.
Što dalje od političara
– Mi smo perpetuum mobile i imamo pune ruke posla pa već sad mogu reći da emisija može trajati i 30 godina jer će ljudi uvijek imati problema i uvijek će misliti da im ih televizija može riješiti. Nažalost, ne možemo, ali možemo ukazati na problem, uprti prstom u onoga tko je odgovoran za njega i nadati se da će mu biti malo neugodno pa da će se poduzeti nešto da se problem riješi. Ima priča koje su se zbilja odvrtjele do kraja, ljudi su dobili odštete, riješili su se neki imovinski odnosi – priča Minja. Radeći na emisiji, shvatio je da vrlo često građanima problem u biti nije problem, nego to što ih nema tko saslušati.
Političar bi 5-6 minuta u eteru iskoristio za samopromociju, a to im ne želim dati
– Često ljudi zovu samo da se pojadaju, događalo se da se zakačimo za neki problem jer nam ga ljudi tako dramatično ispričaju i onda novinari izađu na teren i shvate da stvari tako moraju funkcionirati, da su zakoni takvi kakvi jesu – priča Minja. Događa mu se i da ga ljudi zovu doma, uvjereni da im on može riješiti sve što ih žulja.
– Mene vide na ekranima pa zaključe da ja rješavam probleme. Kamo sreće da mogu nazvati Bandića ili Milanovića i sve riješiti, ali nažalost, tako ne ide – prepričava novinar. Iako se često volimo požaliti kako u Hrvatskoj postoji niz besmislenih zakona, Minja kaže da je kroz emisiju shvatio da puno propisa, koliko god se suludima činili, ipak opravdano postoji.
– Nismo mi baš “apsurdistan” od zemlje, nije sve složeno da se pogazi malog čovjeka – priča dugogodišnji radijski novinar koji je prije četiri godine s legendarnog Radija 101 prešao na Radio Sljeme. Njegov radni dan počinje oko sedam sati, pola sata kasnije ima prvo javljanje u eter Radija Sljeme, a za sat vremena drugo i to s gostom koji je vezan uz aktualni događaj u Zagrebu taj dan. Tako su se ispred Minjina mikrofona našli razni sugovornici, ali jednu skupinu zanimanja voli izbjeći.
– Mislim da 5-6 minuta koliko imam za sugovornika nije vrijeme koje trebam trošiti na političare. Njima je to malo vremena koje će najvjerojatnije iskoristiti za samopromociju, a meni se čini smislenije razgovarati s nekim nižerangiranim službenikom ili običnim čovjekom od kojega mogu dobiti nešto korisno. Nastojim izbjegavati političare i dok je tako, i emisiju mogu raditi ležernije bez obzira na to koliko su problemi ozbiljni. Uvijek se nađe način da se čovjeku izmami osmijeh na lice – iskreno će Minja.
Blebetalo od djetinjstva
Ni to što njegova emisija ide u 11 sati (repriza je u 23 sata na HTV4), a što je pomalo neatraktivan televizijski termin, ne smatra nedostatkom.
– Nas mogu gledati umirovljenici koji su u to vrijeme u kućama, jednako kao i bolesni te onih 370 tisuća nezaposlenih, a pretpostavka je da upravo oni imaju najviše problema. Naravno, nezahvalno je reći da su zaposleni bezbrižni – kaže Minja koji se novinarstvom počeo baviti još u srednjoj školi.
– Išao sam u srednju novinarsku školu, a prvi posao mi je bilo dopisništvo iz Crikvenice za Novi list. Još kao mali puno sam blebetao pa je nekako bilo određeno da ću biti novinar. Na Radio 101 došao sam preko Zrinke Vrabec Mojzeš koja je ondje već radila neko vrijeme, a ja pod milim Bogom nisam radio ništa nego studirao. Tražila je da napišem članak o vinu u povodu Martinja, a kada sam dobio lijep honorar, počeo sam se malo češće pojavljivati na tom radiju – prisjeća se Minja te dodaje da je ipak bilo trenutaka kada je htio raditi nešto drugo.
– Svašta mi je prolazilo kroz glavu, ali kad uđeš u novinarstvo, nekako tu onda i ostaneš. A baš sam htio biti uvaženi kirurg ili uvaženi arhitekt ili uvaženi pilot iako se bojim letenja. Jeste li ikada čuli za uvaženog novinara? Naravno da niste! To ne postoji, našu profesiju tehnologija je isprostituirala – kaže odrješito Minja i za kraj objašnjava odakle mu nadimak.
– Opet se vraćamo na ono da sam bio blebetavo dijete koje je stalno nešto pametovalo, a u to vrijeme je na TV-u bio voditelj Minja Subota. Meni su rekli da ću i ja jednom biti Minja. Nadimak je ostao i markirao me. Rijetko tko me zove pravim imenom, a mnogi čak i ne znaju kako se zovem – smije se Minja.
Kao prvo obrišite stranicu na FB jer se ne udostojite ni pročitati a ni odgovoriti