Ima jedna druga stvar, gdje ja vidim ozbiljan sukob interesa u kojem se ja mogu naći. Pozivam zakonodavca da to regulira. Od mene se očekuje da promoviram hrvatsku industriju, proizvođače... isplaćuju li meni te firme naknadu? Kojim redoslijedom to radim? Vrijeme nije neograničeno. Kome to deklariram? Jeste li ikad o tome razmišljali? Ja bih to rado radio, ali tu mora biti red jer će me sutra netko optužiti da uzimam novac”, kazao je predsjednik Zoran Milanović prije nekoliko dana na tiskovnoj konferenciji nakon putovanja u Albaniju, čiji se odjeci još uvijek ne stišavaju.
U iščekivanju odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa koje će se o tom putovanju uskoro i službeno referirati, predsjednik Milanović otvorio je temu o gospodarskom lobiranju koje, kako bi se dalo iščitati iz njegove izjave, djeluje u svojevrsnoj sivoj zoni.
Kada je poznato da su se tom djelatnošću do sada bavili svi hrvatski predsjednici osim Franje Tuđmana, koji je u svoje doba uglavnom pogodovao stranim investitorima kao protuuslugu za političku podršku njihovih država u procesu osamostaljivanja Hrvatske i pokušajima integriranja u euroatlantske integracije, zanimalo nas je kakva su iskustva bivšeg predsjednika Ive Josipovića.
Etički kodeks
– Lobiranje generalno mora biti uređeno zakonom jer imamo mnoge koji faktički djeluju kao lobisti, a lobiranje koje nije transparentno uvijek je negdje potencijalni sukob interesa pa i nešto gore od toga. Kada je riječ o lobiranju državnih dužnosnika, ono je zaista neregulirano i ostalo je u sferi nekakvog dobrog ukusa. I ja sam, kao i drugi predsjednici, lobirao za hrvatske tvrtke u inozemstvu i to se smatralo pozitivnim, osobito kad bih uspio pomoći nekoj od naših tvrtki da se plasira preko granica. I to mi se sa stanovišta nacionalnog interesa čini opravdanim i dobrim, pri čemu, naravno, iza toga ne smije biti nikakva protuusluga sa strane neke domaće tvrtke ili osobe s njom povezane jer bi to, naravno, bio oblik korupcije – kaže Ivo Josipović dodajući kako bi bilo dobro pitanje lobiranja urediti zakonom ili barem etičkim kodeksom za sve državne dužnosnike.
Za komentar smo zamolili i bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, no odbio je pod izlikom da ne želi komentirati poteze i izjave aktualnog predsjednika, no otprije je poznato kako je bio jedan od državnih poglavara koji se u svom mandatu trudio svoje skučene predsjedničke ovlasti na planu vanjske politike iskoristiti kako bi povezao hrvatske i inozemne tvrtke, doveo poslove u Hrvatsku i pomogao otvaranju novih radnih mjesta, politički otvarajući vrata investitorima iz Kine, Rusije, Katara i ostalih zemalja u kojima se preferiraju direktni dogovori s predstavnicima vlasti.
O nužnosti žurnog zakonskog reguliranja lobiranja javno su upozoravali iz Hrvatskog društva lobista, koje inzistira na distinkciji korupcije i lobiranja: korupcija je kazneno djelo, a lobiranje legitimna profesija zagarantira na Ustavom Republike Hrvatske i dio svakog demokratskog poretka. Ova nevladina organizacija još od svojeg osnutka 2008. godine kontinuirano traži da se tema interesnog zagovaranja u potpunosti otvori, da se zna tko lobira i za čije interese, kako bi ovu struku učinili javnom i profesionalnom te smanjili mogućnost korupcije.
Hrvatsko društvo lobista još je 2013. godine ponudilo nacrt Zakona o transparentnom zagovaranju interesa koji bi definirao jasna pravila lobiranja i smanjio mogućnost korupcije.
– To bi, uz javno reguliranje lobističke djelatnosti, trebao biti i interes države, no ni jedna vlada do sada nije imala hrabrosti donijeti zakon o lobiranju. Zašto je to tako možemo samo nagađati – poručio je u ime Hrvatskog društva lobista glavni tajnik Marko Nožica.
Privilegiji i pokloni
Bivša predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, danas saborska zastupnica Dalija Orešković kaže pak da je lobiranje korisna aktivnost koja može pomoći ako je na pravi način uređena.
– No sporno je kada se pod pojmom lobiranja podvode različita ugošćavanja političara ili davanja privilegija i poklona i kada se to radi na krajnje netransparentan način. Tada se više ne radi o lobiranju, nego o podmićivanju, ali granica nije siva zona, ona je kristalno jasna i ona se može urediti zakonom, javnim registrima i propisivanjem određenih pravila. To neće uroditi plodom ako se istovremeno ne jačaju institucije koje bi neprimjereno postupanje iz sfere lobiranja jasno sankcionirale u brzom postupku – kaže Dalija Orešković dodajući da u tu svrhu treba oformiti ured za prevenciju korupcije koji bi imao širi djelokrug rada nego što ga ima aktualno Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa.
Treba li Hrvatskoj pritom zakon o lobiranju ili zakon o prevenciji korupcije, samo je stvar tehnike, no kako je zaključila naša sugovornica, ostaje porazna činjenica da su protekle vlade ciljano i namjerno propustile regulirati ovo područje, pa tako i Milanovićeva Vlada.
Video - Milanović o putu u Albaniju
Jedna Nizozemska izvozi poljoprivrednih proizvoda u vrijednosti 94 milijarde dolara godišnje, a mi nešto preko 2 milijarde dolara izvoza godišnje, a ljudi površinom manji od nas i čude se kako nismo iskoristili potencijal Slavonije. Mi u turizmu imamo 10 milijardi eura godišnje, a Nizozemska 79 milijardi dolara godišnje. Je li vidite koliko zaostajemo i koliko su dosadašnji sustavi promašeni, naročito u poljoprivredi. Pa ako ne znamo, pa dovedimo pet ljudi iz Nizozemske da nas dovedu u red. To su ključna pitanja za opstanak Hrvatske.