Lokalni izbori po pravilu lišeni su velikih ideoloških priča i čini se kako je tu veći prostor za okupljanje oko konkretnih programa. Ali, ako pogledamo situaciju pred ove izbore, malo od tog političkog pragmatizma možemo vidjeti na djelu, nego tu kao da svatko vuče po svom, pa makar i u korist vlastite štete. Ako tome dodamo uobičajeni šlamperaj i odsustvo jasnog plana koji se provode, slika dobiva na potpunosti. Opet imamo šumu kandidata, čije su kandidature velike stranke istaknule u “pet do dvanaest”, a programi se pišu od ponedjeljka do ponedjeljka. Malo je tu ljudi s nekom prepoznatljivošću, koji su nešto u životu uradili i koji bi nam ponudili neki sadržaj, nego svi ove izbore koriste za preživljavanje vlastitih stranaka ili zato što se nadaju ratnom plijenu kako bi namirili kamarilu koju vuku za sobom.
Dojam nije puno bolji ni ako pogledamo situaciju po velikim gradovima. Svaki je od tih gradova druga priča, ali opet je teško proniknuti u “logiku” glavnih aktera, gdje svatko igra neku svoju igru. U Rijeci ukazala se prilika da padne neslavni rekord “crvene utvrde”. Međutim, ankete u drugi krug guraju kandidata čiji prolazak nikome ne odgovara kao SDP-u. SDP-u bi najveći problem bio ako bi u drugi krug prošao nezavisni kandidat, jer on ima najveći potencijal okupljanja od centra na desno, daleko više od ostalih kandidata. Kako oni Zagreb ionako ne mogu uzeti, ako im padne ova utvrda, ostaju bez zraka, ne samo u Rijeci, već i kao stranka na nacionalnoj razini, gdje bi ih onda sasvim sigurno progutao Možemo! Te su relacije zanimljive i kada pogledamo situaciju u Osijeku, gdje je kandidat SDP-a imao realne šanse ući u drugi krug, ali je njegov rast u anketama zaustavilo isticanje kandidature iz stranke Možemo! Takva konstelacija sada, osim što šteti SDP-u, daje šansu za drugi krug neovisnom kandidatu, kojeg podržavaju Domovinski pokret i Most. A to opet “sreću kvari” HDZ-u, koji se nadao lakoj pobjedi u drugom krugu. Najzanimljivija je situacija, naravno, u Zagrebu.
Tamo SDP-ov Klisović nije imao nikakve šanse za ulazak u drugi krug, a onda je umro Bandić i Škoro najavio svoju kandidaturu, tako da je ionako podijeljena desnica postala dodatno podijeljena. Tako se stvorila situacija u kojoj veliki broj kandidata na desnici daje jedinstvenu priliku lijevima da ujedinjenim snagama – vrate Titov trg u Zagrebu. Strategija je desnice tu potpuno nejasna. Most je prvi istaknuo svog kandidata, ali je očito kako se on nije najbolje snašao, pa nije jasno zašto se ne dogovore sa Škorom, da, recimo, Most dobije trećinu vijećnika i Troskot nosi listu, a da Škoro bude zajednički kandidat? To više što već surađuju na drugim mjestima, a ovo im je jedini način da iz igre u Zagrebu izbace “mirnog čovjeka” i odu u drugi krug. Tako je postupio arhitekt Otto Barić, koji je realno procijenio svoje šanse i dao podršku drugom kandidatu, premda je, čini mi se, pritom pogriješio u izboru, jer se jednako bore za prelazak praga.
Isto vrijedi i za druga dva kandidata desnice, Filipovića i Vesnu Škare-Ožbolt. Prema anketama vidimo kako će većina HDZ-ovaca glasati za listu, ali za kandidata većina se odlučuje za Škare-Ožbolt. Ako bi HDZ napravio dogovor sa Škare-Ožbolt kao zajedničkom kandidatkinjom imali bi realne šanse za ulazak u drugi krug. Komparativna prednost Škare-Ožbolt pred Filipovićem je ta da bi nju u drugom krugu lakše prihvatili glasači desnice. Sličan bi problem s glasačima umjerene desnice imao Škoro, ako bi se domogao drugog kruga. Vesna Škare-Ožbolt kompromisni je kandidat, koji bi mogao okupiti sve koji su kontra lijevih. Ako se desni ne dogovore, ljevica bi mogla preuzeti prijestolnicu.
Prošli put su mediji najavljivali Anku Mrak Taritaš, no sada je potpuno ignoriraju – kao da imaju nekog svog kandidata iz NGO svijeta? A ono tamo jedan koji udrugu naziva “institut”, a u taj institut stižu milijuni stranog novca, koji se ne koristi za financiranje stranke, jer to nije po zakonu. A kada ljude iz te udruge upitate mogu li članovi udruge biti i članovi stranke, oni kažu – možemo! Tako smo dobili ankete koje kažu kako bi zagrebački gradonačelnik mogao postati čovjek za kojeg neće glasati ni njegovi roditelji. Bio bi to zaista vrhunac, što bi se reklo – senf na vrhu Bandićeve torte.
HR-AFRIKA!