Zamislite da Čakovec, Istarska županija ili Dubrovnik pokrenu inicijativu za uvođenje lokalnog novca. Kako bi reagirala javnost, a pogotovo Hrvatska narodna banka? Odgovor je jednostavan – trebali bi podržati te inicijative (naravno ako su tehnički dobro osmišljene), jer lokalni novac može uspješnije obavljati funkciju razmjene od nacionalne valute, koja bi naravno ostala vrijediti i dalje. Silvio Gesell u knjizi “Prirodni ekonomski poredak” iznio je ideju novca koji propada, kojeg ljudi žele trošiti što prije, za razliku od novca kojeg žele čuvati. Upravo tim ubrzanim prometom potiče se lokalno gospodarstvo.
Mnogo je primjera širom svijeta o uspješnom funkcioniranju lokalnih valuta, s tim da je najjača nenacionalna valuta WIR u Švicarskoj, koja je u opticaju od 1934. godine. Novac, koji vrijedi samo u ovom lokalnom sustavu od 63 tisuća poduzeća izdaje banka WIR, sa sjedištem u Baselu, u vrijednost oko milijardu eura. Desetak regionalnih valuta djeluje u Engleskoj, s tim da je najveća u području Bristola, veličine otprilike Zagreba, koja ima moto “naš grad, naš novac“, primjeri postoje i u Njemačkoj, Francuskoj, Brazilu, Nigeriji… Cilj je trošiti novac što prije, inače gubi vrijednost – 2 centa svaka tri mjeseca. Iskustvo je pokazalo da se troši tri puta brže od eura i pokreće lokalnu ekonomiju.
Dakle, za novac nije ključno da ga izdaje država. Uostalom, novac je i nastao kao lokalna potvrda o dugu, tako da i danas 85 posto kreditnog novca stvaraju banke. Henry Ford je svojedobno rekao “Kad bi ljudi znali kako nastaje novac izbila bi revolucija”. Iskustva pokazuju dva načina nastanka lokalnog novca – ni iz čega, na principima kasa uzajamne pomoći, a drugi je vezan za euro. Poduzeća obuhvaćena inicijativama prodaju svoje usluge za takav lokalni novac, na primjer pet posto jeftinije. To je posebno efikasno i korisno za tu slabu ekonomiju, jer istraživanja pokazuju da se barem pola ukupnih plaćanja odnosi na lokalna. Danas i vlasti blagonaklono gledaju na osmišljene projekte lokalnih valuta. Da mogu biti korisne, ističe i Bank of England, kao nesporni autoritet u centralnom bankarstvu.
Uostalom, projekti lokalnih valuta financiraju se projektima Europske unije koja je prepoznala da se sva pitanja nikako ne mogu riješiti na razini centralne vlasti.
Na primjer, kuna potrošena u lokalnoj valuti ima dva ili tri puta veći efekt na lokalnu ekonomiju. Toliko je ekonomista i ekonomskih fakulteta u zemlji, regionalnih gospodarskih komora, instituta i udruga, županija i jedinica lokalne uprave koji uporno ponavljaju da treba “pokrenuti gospodarstvo”. Iako je teoretski model dobro razrađen, još uvijek nema poznatih inicijativa za uvođenje lokalnog novca u Hrvatskoj. Samo je to jedan od mogućih odgovora zašto nam baš i ne ide najbolje.
