Daleko od mikrofona, objektiva kamera i fotoaparata, u svibnju prošle godine održana je konstituirajuća sjednica nečeg što se zove Savjet za mlade Vlade Republike Hrvatske. Novoizabrana predsjednica, mlađahna Tanja Herceg, kao glavnu misiju zadala si je “uspostaviti bolju komunikaciju s donositeljima odluka na svim razinama i sa svim ministarstvima te pokazati da mladi u svim dijelovima Hrvatske mogu činiti dobre stvari”, pa obećala da će rad Savjeta za mlade učiniti vidljivijim.
U tome je i uspjela, točno godinu dana kasnije. Ima tome koji dan, jedan portal je objavio njezine devet godina stare, golišave fotografije. Te 2010., kao curetku, nekakav natječaj učinio joj se kao odlična prilika, pa se s još desetak djevojaka natjecala za novčanu nagradu i priliku da osvane u pin-up kalendaru kojim se promovirao internetski autooglasnik 4kotača.net. Brzinom svjetlosti, ovu priču, garniranu s kompromitirajućim fotografijama u kupaćem kostimu - jer na jednoj se, pokrivena dugom kosom, nazire dojka iliti, narodski, sisa - objavili su i brojni drugi internetski, tiskani i elektronički mediji, mahom prenoseći priču, dok su neki od medija za izjave zatražili i samu protagonisticu.
Narod bi rekao: džaba je krečila. “Za vrijeme faksa je imala tarifu, a sada savjetuje mlade”, “preko kreveta se izborila za svoje probitke, “žena očito nema srama”, “treba dečkima neka lutka za bal kad su na putu, na dosadnim konferencijama”, “nekad je bila lijepa i glupa, sad više nije lijepa”, “kako se borila, na koljenima?”... tek su neki od odabranih komentara na forumima i društvenim mrežama posljednjih dana. Uzalud se Tanja Herceg branila kako su slike nastale početkom studija i nisu nimalo važne za ono što je ona danas, za nju 2019. godine. Uzalud je trubila kako je ta epizoda u njezinu životu za nju nebitna, kako je svoju karijeru davno usmjerila u drugom pravcu, prema obrazovanju.
Malo je koga, međutim, zanimalo da u Savjetu za mlade volontira, da je već s 18 godina krenula entuzijastično stvarati dobre promjene u zajednici. Nitko nije želio slušati kako je u međuvremenu diplomirala psihologiju i da trenutačno priprema i doktorski rad na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, da se bavila sportskim novinarstvom, marketingom, da vodi vlastitu tvrtku. Svu tu buku nadglasalo je sveprisutno, gotovo općenarodno, glasovito hrvatsko licemjerje.
No, i šefica Savjeta za mlade, i sama mlada osoba, u nečemu je grdno pogriješila, priznajući novinarima kako nije članica ni jedne, pa tako ni vladajuće stranke. Da umjesto doktorata posjeduje člansku iskaznicu s logom “vjerodostojno”, sva je prilika, njezini bi je dobro zaštitili, kao i ministricu koja nekažnjeno gazi djecu, kao ministra koji podmeće lažnu stambenu kvadraturu. Neće na Bandićeva pročelnika Zvonimira Šostara koji je desetak godina nakon objave fotografija sa striptizetama obnašao visoke dužnosti u Gradu, niti na oženjenog požeškog HDZ-ovca Franju Lucića, uhvaćenog objektivom između ženskih nogu, ali je lov na mladu vješticu upravo otpočeo.
Pamti Hrvatska i hajke na ljude zbog neugledne i polusrušene barake, zbog nedefinirane kape, zbog običnog pozdrava...sa puno otrovnijim komentarima pa nitko nije osuđivao "lov na vještice". Štoviše, dolijevalo se ulje na vatru. Otkud sad briga za ljude i njihovo dostojanstvo?