S danas 44-godišnjim Božidarom Glavicom iz Kelemena prije 22 godine život se grubo poigrao i u jednom trenutku veselom i zdravom mladiću cijeli se svijet srušio kada ga je noću, dok je s ocem otišao čuvati kukuruz od divljih svinja, u rodnoj Višnjici iznenada pogodio hitac.
Odšteta 140.000 kuna
– Bilo je to još 1989. godine, a zbog sporosti hrvatskog pravosuđa i unatoč pravomoćnoj presudi, do danas nisam dobio još ni kune odštete. Te me noći prostrijelio lovačkom puškom lovac iz Donje Višnjice, član Lovačkog društva Srndać iz Lepoglave. Poslije je na sudu izjavio kako je mislio da gađa divlju svinju. Metak mi je prošao kroz kralježnicu. Dugo sam ležao nepokretan u bolnici, a potom su uslijedile više od tri godine rehabilitacije u toplicama i rehabilitacijskim ustanovama. Najprije sam imao 80 posto invalidnosti, a danas sam 100-postotni invalid. Imam i psihičkih problema, nikamo ne mogu bez štaka, a zdravstveno stanje posljednjih mi se godina znatno pogoršalo. Otkazuju mi oba bubrega i samo je pitanje vremena kada ću završiti na dijalizi. Najviše me boli sporost pravosuđa. Još u travnju 1995. godine na ivanečkom Općinskom sudu donesena je pravomoćna presuda kojom mi lovac mora isplatiti oko 140.000 kuna. Djelomično je sud usvojio dio njegove žalbe koji se odnosio na naknadu štete za izgubljenu zaradu tijekom bolovanja. No, unatoč presudi, odštetu mi nije isplaćivao pa sam u veljači 1998. godine, kako bih ubrzao isplatu, pristao s njim sklopiti izvansudsku nagodbu na znatno manji iznos od onoga koji je sud dosudio. Do tada sam imao založno pravo nad njegovim nekretninama, a tom nagodbom ono je brisano kako bi mogao dobiti bankovni kredit da me isplati. Čuo sam da je od Banke za obnovu i razvoj kao povratnik iz Njemačke dobio više od 100.000 tadašnjih njemačkih maraka kredita, no mene nije isplatio.
Novac za liječenje
Za kredit je založio i kuću, a kako banci nije vraćao kredit, sada se i nad njom provodi ovrha – kaže Božidar Glavica, dodajući da je protiv lovca podnio i kaznenu prijavu, ali ju je Općinsko državno odvjetništvo u Ivancu odbacilo, kao i protiv Lovačkog društva Srndać, čiji je izgovor bio da oni s time nemaju nikakve veze, nego da je to privatna stvar između njega i lovca.
– Ne krivim samo onoga koji me ustrijelio, već i pravosuđe koje mu dopušta takvo ponašanje i omogućilo mu je da se riješi svih nekretnina u korist djece da ne bi platio odštetu. No, znam da ima novca i može mu se uzeti barem od mirovine koju je zaradio u Njemačkoj. Prije sam trebao novac da se skućim, ali supruga i ja to smo nekako uspjeli. Sada mi treba novac za liječenje jer mi je svakim danom sve gore. On je udao sve svoje tri kćeri, a ja zbog njega ni vlastite djece nemam – kaže Božidar, sumnjajući da metak koji ga je pogodio nije bio slučajan, kako je lovac tvrdio na sudu, nego osveta zbog njihova prijašnjeg sukoba.
Još si dobro prošao.Mogao te je staviti u škrinju.