RAZMINIRANJE U Borcima, planinskom mjestu nedaleko od Konjica, već nekoliko godina vrhunske rezultate ostvaruju treneri-instruktori Regionalnog centra za obuku pasa

Lovci na mine: Psi 30 puta efikasniji od pirotehničara

hrv-lovci-txt.jpg
import
04.11.2006.
u 15:21

Malo je minskih polja na svijetu koje Brenda, njemački ovčar, nije onjušila, od Bosne i Hercegovine, Afganistana, Iraka, Sudana, do Eritreje... Proglašena je najboljim psom svih vremena i danas zasluženo u Borcima uživa mirovinu.
– Prošle pak godine američki Institut Marshall Legacy tražio je da, kao najbolji svjetski centar za obuku pasa, nominiramo još jednog psa za istu nagradu. Odlučili smo se za Maršu, koja je svoj radni vijek provela u minskim poljima. Na žalost, zbog stresnog putovanja avionima od Mostara preko Beča do Amerike, uginula je – kaže nam Amer Skenderagić, trener-instruktor Regionalnog centra za obuku pasa u Konjicu.

Uspješna suradnja
Amerikanci, Norvežani i Finci, koji su donirali sredstva za razminiranje u jugoistočnoj Europi, Hrvatski centar za razminiranje zadužili su za testiranje strojeva za uklanjanje mina, Centar u BiH za obuku pasa, a u Srbiji se testiraju detektori i druga oprema. Marija Alilović, glasnogovornica Regionalnog centra u Konjicu, istaknula je iznimnu suradnju s kolegama iz Hrvatske. Kao i njezine kolege, nije krila zadovoljstvo zbog priznanja koje su nedavno dobili u Škabrnji.
– U pograničnoj zoni između Republike Hrvatske i Srbije, u Šidu, u vrlo kratkom vremenu s našim psima razminirali smo 40.000 metara četvornih – kaže Amer Skenderagić.
Prije tri godine američka je vlada započela financirati Regionalni centar za obuku pasa deminera jugoistočne Europe. Određeno je područje Boraka, planinskog mjesta 12 kilometara udaljena od Konjica. Kako su u tom kraju zime duge, oštre i s puno snijega, za kontinuirani trening pasa izabrane su napuštene tvorničke hale.
– Sa psima ne možemo raditi ako je temperatura ispod 5 Celzijevih stupnjeva. Tada iz zemlje nema isparavanja i psi ne mogu “pokupiti” nikakav miris. Zbog toga smo u hale nasuli metar zemlje, odredili boksove dimenzija deset puta deset metara s ukopanim raznolikim minama – objašnjava Amer Skenderagić. Tako je riješen problem prostora.

Školovanje
Drugi problem koji je trebalo riješiti jesu školovani treneri. Stoga su Amer Skenderagić i Nedžad Skenderović morali proći posebnu obuku. Amer je po struci strojarski tehničar, no njegova ljubav prema životinjama, posebno psima, utjecala je na njegovu odluku. Sa dva instruktora iz Global trening akademije, gdje se inače psi obučavaju za američku vojsku i policiju, pune tri godine uporno su trenirali, učili i radili. Nakon što su samostalno uvježbali dvije klase po šest pasa i njihovih vodiča, dobili su certifikat trenera-instruktora pasa za razminiranje. Potom su otišli u Ameriku na dodatno usavršavanje, za obuku pasa za otkrivanje eksploziva i narkotika.
Više od 160 pasa uvježbanih u Borcima pomažu u razminiranju ovih prostora. No, mnoge zemlje traže pomoć. Tako se Amer Skenderagić nedavno vratio iz Azerbajdžana gdje je pratio prilagodbu pasa koji su trenirani u Borcima i uvježbavao vodiče.

Loptica
– Kao najbolji pronalazači mina pokazali su se njemački i belgijski ovčari. Za nijansu vredniji i izdržljiviji su belgijski ovčari. Prve pse dobili su iz Nizozemske, potom Slovačke i Češke. Dobre radne pse pronašli smo u Republici Hrvatskoj, točnije u Trilju – kaže Amer Skenderagić.
Za obuku se ne uzimaju psi mlađi od godinu dana, jer se pokazalo da su u dobi od 12 do 18 mjeseci najbolji za trening. Dok se obučava pas, radi se i s njegovim vodičem. Oni moraju proći vrijeme adaptacije – u početku to su zajedničke šetnje, češljanje, hranjenje. Nakon toga postupno obilaze terene i uče zapovijedi. Ali prije toga znalačko oko trenera treba procijeniti fizičke predispozicije psa, sposobnost koncentracije i zainteresiranost za lopticu.
– Loptica je jedina nagrada koju dajemo psu za dobro obavljen posao. Kad pas nanjuši minu i sjedne pokraj nje, dobiva lopticu. Ona je zapravo njegova lovina, plijen. Znači, prvi uvjet da uzmemo psa u tretman jest da hoće lopticu. Neke škole rade drukčije. Ruska škola nagrađuje pse hranom. Po mom mišljenju, to je pogrešno jer  kad-tad dođete u fazu obuke kad psa počinjete izgladnjivati misleći da će bolje raditi da bi zaradio nagradu – kaže Amer, veliki ljubitelj pametnih, vrijednih i vjernih životinja.


Zapovjedni jezik

Jezik zapovijedanja psima mješavina je engleskog i njemačkog, čime se želi izbjeći svaki nesporazum. Na zapovijed “Sock’’ pas kreće u traženje mina, “Forajt sock’’ znači traži naprijed. Na izgovoreno ''Blayven’’ pas miruje. ''Place’’ je zapovijed da vodiču stane uz nogu. ''Wolgen’’ znači da pas mora ići vodiču uz nogu. Kad vodič traži da pas iz usta pusti lopticu, zapovjedit će: ''Loos’’.


Pregledan baš svaki centimetar

Obuka pasa za razminiranje na Borcima pokazala se najsigurnijom jer životinje uvježbavaju da se sustavno kreću po ravnoj crti naprijed – natrag, ne propuštajući ni centimetar zemljišta a da ga ne onjuše. Rezultati u Azerbajdžanu, Gruziji, Afganistanu to su dokazali. No, u tom centru najuspješnijom se pokazala i obuka pasa za otkrivanje eksploziva. – Amerikanci su tražili da obučavamo pse za njihovu vojsku u Iraku pa smo im tijekom prošle godine uvježbali 60 labradora, njemačkih i belgijskih ovčara – kaže Marija Alilović.


Samo jednom na dan

Psi jedu samo jednom na dan, i to nakon svih aktivnosti. Nakon treninga dobivaju eukanubu, posebnu hranu za pse koja u sebi sadrži sve što im je potrebno te nema potrebe ni za kakvim dodacima. Količina obroka ovisi o konstituciji psa, a uglavnom je to oko 500 grama. Poslije obroka nema više nikakvih aktivnosti jer bilo kakav fizički napor ugrozio bi im zdravlje.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije