Malo je minskih polja na svijetu koje Brenda, njemački ovčar, nije
onjušila, od Bosne i Hercegovine, Afganistana, Iraka, Sudana, do
Eritreje... Proglašena je najboljim psom svih vremena i danas zasluženo
u Borcima uživa mirovinu.
– Prošle pak godine američki Institut Marshall Legacy tražio je da, kao
najbolji svjetski centar za obuku pasa, nominiramo još jednog psa za
istu nagradu. Odlučili smo se za Maršu, koja je svoj radni vijek
provela u minskim poljima. Na žalost, zbog stresnog putovanja avionima
od Mostara preko Beča do Amerike, uginula je – kaže nam Amer
Skenderagić, trener-instruktor Regionalnog centra za obuku pasa u
Konjicu.
Uspješna suradnja
Amerikanci, Norvežani i Finci, koji su donirali sredstva za
razminiranje u jugoistočnoj Europi, Hrvatski centar za razminiranje
zadužili su za testiranje strojeva za uklanjanje mina, Centar u BiH za
obuku pasa, a u Srbiji se testiraju detektori i druga oprema. Marija
Alilović, glasnogovornica Regionalnog centra u Konjicu, istaknula je
iznimnu suradnju s kolegama iz Hrvatske. Kao i njezine kolege, nije
krila zadovoljstvo zbog priznanja koje su nedavno dobili u Škabrnji.
– U pograničnoj zoni između Republike Hrvatske i Srbije, u Šidu, u vrlo
kratkom vremenu s našim psima razminirali smo 40.000 metara četvornih –
kaže Amer Skenderagić.
Prije tri godine američka je vlada započela financirati Regionalni
centar za obuku pasa deminera jugoistočne Europe. Određeno je područje
Boraka, planinskog mjesta 12 kilometara udaljena od Konjica. Kako su u
tom kraju zime duge, oštre i s puno snijega, za kontinuirani trening
pasa izabrane su napuštene tvorničke hale.
– Sa psima ne možemo raditi ako je temperatura ispod 5 Celzijevih
stupnjeva. Tada iz zemlje nema isparavanja i psi ne mogu “pokupiti”
nikakav miris. Zbog toga smo u hale nasuli metar zemlje, odredili
boksove dimenzija deset puta deset metara s ukopanim raznolikim minama
– objašnjava Amer Skenderagić. Tako je riješen problem prostora.
Školovanje
Drugi problem koji je trebalo riješiti jesu školovani treneri. Stoga su
Amer Skenderagić i Nedžad Skenderović morali proći posebnu obuku. Amer
je po struci strojarski tehničar, no njegova ljubav prema životinjama,
posebno psima, utjecala je na njegovu odluku. Sa dva instruktora iz
Global trening akademije, gdje se inače psi obučavaju za američku
vojsku i policiju, pune tri godine uporno su trenirali, učili i radili.
Nakon što su samostalno uvježbali dvije klase po šest pasa i njihovih
vodiča, dobili su certifikat trenera-instruktora pasa za razminiranje.
Potom su otišli u Ameriku na dodatno usavršavanje, za obuku pasa za
otkrivanje eksploziva i narkotika.
Više od 160 pasa uvježbanih u Borcima pomažu u razminiranju ovih
prostora. No, mnoge zemlje traže pomoć. Tako se Amer Skenderagić
nedavno vratio iz Azerbajdžana gdje je pratio prilagodbu pasa koji su
trenirani u Borcima i uvježbavao vodiče.
Loptica
– Kao najbolji pronalazači mina pokazali su se njemački i belgijski
ovčari. Za nijansu vredniji i izdržljiviji su belgijski ovčari. Prve
pse dobili su iz Nizozemske, potom Slovačke i Češke. Dobre radne pse
pronašli smo u Republici Hrvatskoj, točnije u Trilju – kaže Amer
Skenderagić.
Za obuku se ne uzimaju psi mlađi od godinu dana, jer se pokazalo da su
u dobi od 12 do 18 mjeseci najbolji za trening. Dok se obučava pas,
radi se i s njegovim vodičem. Oni moraju proći vrijeme adaptacije – u
početku to su zajedničke šetnje, češljanje, hranjenje. Nakon toga
postupno obilaze terene i uče zapovijedi. Ali prije toga znalačko oko
trenera treba procijeniti fizičke predispozicije psa, sposobnost
koncentracije i zainteresiranost za lopticu.
– Loptica je jedina nagrada koju dajemo psu za dobro obavljen posao.
Kad pas nanjuši minu i sjedne pokraj nje, dobiva lopticu. Ona je
zapravo njegova lovina, plijen. Znači, prvi uvjet da uzmemo psa u
tretman jest da hoće lopticu. Neke škole rade drukčije. Ruska škola
nagrađuje pse hranom. Po mom mišljenju, to je pogrešno jer
kad-tad dođete u fazu obuke kad psa počinjete izgladnjivati misleći da
će bolje raditi da bi zaradio nagradu – kaže Amer, veliki ljubitelj
pametnih, vrijednih i vjernih životinja.
Zapovjedni jezik
Jezik zapovijedanja psima mješavina je engleskog i njemačkog, čime se želi izbjeći svaki nesporazum. Na zapovijed “Sock’’ pas kreće u traženje mina, “Forajt sock’’ znači traži naprijed. Na izgovoreno ''Blayven’’ pas miruje. ''Place’’ je zapovijed da vodiču stane uz nogu. ''Wolgen’’ znači da pas mora ići vodiču uz nogu. Kad vodič traži da pas iz usta pusti lopticu, zapovjedit će: ''Loos’’.
Pregledan baš svaki centimetar
Obuka pasa za razminiranje na Borcima pokazala se najsigurnijom jer životinje uvježbavaju da se sustavno kreću po ravnoj crti naprijed – natrag, ne propuštajući ni centimetar zemljišta a da ga ne onjuše. Rezultati u Azerbajdžanu, Gruziji, Afganistanu to su dokazali. No, u tom centru najuspješnijom se pokazala i obuka pasa za otkrivanje eksploziva. – Amerikanci su tražili da obučavamo pse za njihovu vojsku u Iraku pa smo im tijekom prošle godine uvježbali 60 labradora, njemačkih i belgijskih ovčara – kaže Marija Alilović.
Samo jednom na dan
Psi jedu samo jednom na dan, i to nakon svih aktivnosti. Nakon treninga dobivaju eukanubu, posebnu hranu za pse koja u sebi sadrži sve što im je potrebno te nema potrebe ni za kakvim dodacima. Količina obroka ovisi o konstituciji psa, a uglavnom je to oko 500 grama. Poslije obroka nema više nikakvih aktivnosti jer bilo kakav fizički napor ugrozio bi im zdravlje.