Čemu služe strani kulturni centri u Zagrebu, odlično je pokazao svečani predblagdanski koncert održan 19. prosinca u mađarskom Institutu Balassi smještenom na zagrebačkom Europskom trgu, dakle u adventskom srcu hrvatske metropole. Relativno novi ravnatelj Instituta Balassi Janos Dezso u goste je pozvao operni pjevački par – šarmantnu i stasitu sopranisticu zvonkog glasa Noru Duczu i razigranog tenora Viktora Geletu – koji su nastupili uz klavirsku pratnju Miklosa Fornaija. Na programu su, naravno, bili dijelovi iz najpoznatijih mađarskih opereta kao što su “Grofica Marica”, “Kneginja čardaša”, “Ciganska ljubav”... za kojima u Zagrebu i dalje postoji velik, civilizacijski i kulturološki sasvim razumljiv, interes.
Stoga i ne čudi da je dio publike pjevao opuštajuće i nostalgične operetne arije i duete, čak i na mađarskom jeziku, uz energične i opuštene mađarske soliste (spremne čak i na male akrobatske izlete) koji su i na maloj pozornici Instituta pokazali da je opereta nevjerojatno zanosan spoj glazbe, pokreta i glume, apsolutno nezamjenjiv kad su silvestarski blagdani u pitanju. Tako su Nora Ducza, Viktor Geleta i Mikos Fornai u nepretencioznom, ali i dostojanstvenom programu bili najbolji ambasadori mađarske srednjoeuropske kulture koja u aktualnoj središnjoj mađarskoj vlasti očito ima snažnog podupiratelja. Svi brojni zagrebački posjetitelji ovog predblagdanskog druženja na koji je ulaz bio slobodan na poklon su dobili bombon od marcipana, ali i čašu mađarskog pjenušca dok im je u uhu još odzvanjala glazba Viljine pjesme, Montijeva čardaša ili pak onog poznatog dueta iz Kalmanove operete “Grofica Marica” “Dođi u Varaždin” koju su gosti iz Mađarske otpjevali na hrvatskom jeziku. Od ovog koncerta s operetnim i drugim prigodnim slasticama i Hrvati su mogli nešto naučiti.
Na primjer, kako se to u inozemstvu predstavlja vlastita kultura. Kako se šire dobre vibracije između raznih nacija. Kako se podupire svoj narod koji je manjinski u tuđoj, iako srodnoj kulturi. Kako se susjednoj zemlji može i nešto lijepo pokloniti i to u danima kada nam je darivanje itekako često na pameti. Kako se jednim koncertom može ukazati na vrijeme koje smo mi Hrvati s Mađarima proveli u zajedničkoj državi, sa svim njezinim plusevima i minusima. I kako je jedino što preživljava i povijesne mijene i državne granice kao i svete zastave i kruta ideološka pravila baš kultura, pa onda i naoko bezbrižna i dobroćudna opereta u kojoj ćemo uživati i 1. siječnja 2019. zahvaljujući Novogodišnjem koncertu Bečke filharmonije koji i u Hrvatskoj s pravom uživa veliku popularnost. Zato Mađarima treba čestitati i na trudu i novcu da u Zagrebu ustanove Institut Balassi, ali i da uporno organiziraju odlične programe koji su u Zagrebu već stekli i stalnu publiku. Ako se sjetimo da je ove godine uz veliku novčanu pomoć mađarske države otvoreno i potpuno nanovo izgrađeno Hrvatsko kazalište u Pečuhu, očito je da u Mađarskoj kultura nije samo trošak nego je i strateški cilj koji nema alternative
Halo Zsofia, Boldog Üj Evet köszöntes .Balint.