Vektorske bolesti su bolesti čiji uzročnici, prije nego dođu do životinje, određeno vrijeme provedu u vektoru – krpelju ili komarcu. Kod mačaka su ove bolesti također prisutne, no ponekad se prekasno dijagnosticiraju, jer, kao što znamo, mačke su majstori prikrivanja i kod njih je simptome bolesti često teško uočiti dok nije već kasno.
Jedna od vektorskih bolesti, lišmanioza, je zoonoza uzrokovana unutarstaničnim protozoarnim parazitom Leishmania infantum. Vektori bolesti u Europi su ženke pješčanih muha roda Flebotomus. Mačke su rezervoari. Većina zaraženih mačaka ne pokazuje kliničke simptome. Infekcija je raširenija nego sama klinička bolest. Najčešće se sreće u mediteranskim zemljama. Za dijagnostiku se uzimaju uzorci kožnih promjena, limfnih čvorova ili koštane srži. Većina mačaka s kliničkim znakovima ima od vrlo niske do izrazito visoke razine titra antitijela. Na žalost, negativan rezultat ne isključuje bolest. Studije za većinu lijekova provedene su na psima, pa je zbog toga iskustvo s protokolima liječenja mačaka ograničeno. Bolest se može prevenirati korištenjem sredstava protiv pješčanih muha (ovratnici koji sadrže 10% imidakloprida i 4,5% flumetrina). Zatim, mačke je potrebno držati u zatvorenom prostoru u vrijeme zalaska sunca pa sve do zore tijekom sezone pješčanih muha (od travnja do studenoga) na područjima gdje obitavaju. Također je preporuka koristiti komarnike / mreže na prozorima. Sve životinje koje žive u istom kućanstvu potrebno je podvrgnuti liječenju.
Hemoplazmoza – hemoplazme su hemotropne bakterije koje parazitiraju u eritrocitima. Tri su najčešća oblika: Mycoplasma haemofelis (najpatogeniji oblik), Candidatus Mycoplasma haemominutum i Candidatus Mycoplasma turicensis. Mačke se najčešće zaraze ranjavanjem u međusobnim sukobima, vektorskim prijenosom ili transfuzijom krvi od druge mačke. Mačja hemoplazmoza bolest je raširena širom svijeta. Klinički znakovi ovise o stupnju anemije, stadiju infekcije i imunosnom statusu zaražene mačke. Simptomi su letargija, slabost, smanjen apetit, dehidracija, česta povišena temperatura, blijede sluznice zbog anemije, ubrzan rad srca, ubrzano disanje, povećana jetra i slezena. Na infekciju možemo posumnjati kod mačaka koje obitavaju izvan kuće. Liječi se antibiotikom, a liječenje je ponekad potrebno provoditi dulje vrijeme. Odgovori na antibiotike između različitih hemoplazmi mogu se razlikovati. Kortikosteroidi su ponekad potrebni kao pomoćna terapija za posredne komplikacije uslijed anemije, no većina mačaka se oporavi bez njihove upotrebe. Krv za transfuziju preporučeno je provjeriti PCR testom. Važna je prevencija krpelja i buha. Ne postoje cjepiva za hemoplazme. Dokazane su i infekcije hemoplazmama kod ljudi.
Bolest srčanog crva – kardiopulmonalna dirofilarioza – parazitarna je bolest koju uzrokuje nematod Dirofilaria immitis, a prenose je neke vrste komaraca. Bolest srčanog crva kod mačaka uglavnom je asimptomatska, ali se može razviti i u tešku respiratornu bolest sa simptomima otežanog disanja i kašlja. Simptomi se razvijaju kad srčani crvi uđu u plućne krvne žile ili kod prisustva odraslih jedinki kad provođenje terapije uzrokuje povećan rizik od tromboembolije. Klinički znakovi su anoreksija, letargija, gubitak tjelesne težine, kašalj, ubrzan rad srca, povraćanje/proljev, sljepoća, konvulzije, eozinofilija u krvi. Gliste se najčešće nalaze u glavnoj i desnoj lobarnoj grani plućne arterije. Odrasla ženka uzrokuje prisustvo antigena 6-8 mjeseci nakon infekcije.
Osim srčanog crva, ne zaboravimo i na gastrointestinalne parazite poput izospore, giardije, gliste i trakavica koje ne spadaju u vektorske, no ubrajamo ih u parazitarne bolesti koje također mogu uvelike narušiti zdravstveno stanje mačaka.
