Toni, mama te nije zaboravila. Kad seka Lidija naraste, doći ću.”
Pisalo je to na razglednici s poštanskim
žigom Doboja, poslanoj uoči 8. ožujka 1990. godine, koju je danima, po
tko zna koji put, čitao tada 13-godišnji Antonio Rogić iz Bjelovara.
Majčino obećanje
Danas mu je 31 godina, ima vlastitu obitelj, živi u gradskome stanu na
rubu grada i, premda se razglednici već odavno izgubio svaki trag, još
uvijek može naizust izgovoriti majčino obećanje koje, na žalost, nikada
nije ispunjeno.
U proteklih 18 godina od nje više nije čuo ni riječi niti je uspio
pronaći bilo kakav trag o svojoj majci Ruži Kuntarić. Kada je potrošio
sve mogućnosti službenim putem, za pomoć se obratio Večernjem listu
jer, kaže, žarko želi pronaći svoju majku i baku svome petogodišnjem
sinu Mateju.
– Moj se otac i majka nikada nisu slagali. Živjeli su nevjenčano, a
mlađi brat i ja i danas pamtimo njihove žestoke svađe. Stoga smo
izdvojeni iz obitelji kada mi je bilo sedam godina. Odgajali su nas
udomitelji, ali smo s roditeljima kontaktirali, posebice s majkom, koja
je tada radila kao konobarica.
No, njoj se ubrzo izgubio svaki trag, otišla je bez riječi i pozdrava.
Razglednica iz Doboja donijela mi je nadu da će se vratiti premda se
vjerojatno udala ili opet izvanbračno rodila moju polusestru Lidiju –
kazuje Antonio.
No kada je u Hrvatskoj i Bosni počeo bjesnjeti rat, pronijela se priča
da je Ruža Kuntarić počinila samoubojstvo, raznijevši se bombom.
Loše vijesti
– Užasnula me ta vijest, koju su pronijeli neki bjelovarski branitelji,
vrativši se s bosanskih bojišnica. No, najstrašnije je to što
istinitost te priče do danas nisam uspio provjeriti. Da je majka ipak
živa, govore mi informacije koje sam dobio od dobojske policije, koja
na svome području nema zabilježeno njezino ime i prezime. Stoga mislim
da je vjerojatno otišla negdje u inozemstvo – kaže Antonio.
Antonio se živo sjeća majčinih plavih očiju i plave kovrčave kose. To
je kaže, jedino što mu je od nje ostalo, jer nikada nije imao nijednu
fotografiju s njenim likom.
Posljednja nada – čitatelji Večernjaka
U bjelovarskom Centru za socijalnu skrb potvrđuju da imaju dosje obitelji Rogić, no imaju i podatak da je majka Ruža Kuntarić tijekom 1989. godine napustila Bjelovar i sasvim prestala kontaktirati sa svojom djecom. Antonijeva udomiteljica Jelica Zobundžija prošle je godine umrla. Antonio ju je zvao “baka Jelica” i uz nju ga, kaže, vežu lijepa sjećanja. U bjelovarskoj policiji, pak, tvrde da nemaju službeni trag o nestanku Ruže Kuntarić te da nije predan zahtjev za potragu za njom. Stoga pozivaju Antonija da im se javi, ali bi, kažu, trebao donijeti neki službeni dokument, makar izvod iz matične knjige rođenih. Čitatelji Večernjeg koji su nešto čuli ili poznaju Ružu Kuntarić mogu se javiti na telefonski broj 043-235-552 ili bjelovarskom dopisništvu na 043-241-168.
