Bombay, indijski megalopolis koji je ovih dana na naslovnice svjetskih
medija dospio zbog više od 100 poginulih i stotina ranjenih u
terorističkim
napadima, svoju je slavu posljednjih godina stekao kao gospodarsko i
financijsko središte te se u Indiji, a i širim okvirima, s pravom
naziva
“Manhattanom istoka”.
U njemu su svoj dom pronašle kiklopske kompanije kao što je Tata Group
s
godišnjim prihodom od 62,5 milijardi dolara, Reliance Industries (28,34
milijarde), Aditja Birla Group (24,12 milijardi), Hindustan Petroleum
(18,10 milijardi) te mnoge druge, s tim što se četiri navedene mogu
pohvaliti sigurnim mjestima na Fortuneovoj ljestvici 500 korporacija s
najvećim prihodima na svijetu.
Bombay duguje prosperitet liberalizaciji
tržišta od 1991., otkad bilježi gospodarsku eksploziju te je danas
praktično nezamisliva industrijska grana u kojoj Bombay nije indijski
šampion. Peti najveći grad na svijetu sa 13 i pol milijuna stanovnika
na
užem gradskom području, odnosno sa 21 milijun stanovnika na širem,
ostvaruje pet posto indijskog BDP-a, 40 posto trgovinske razmjene s
inozemstvom i 70 posto financijskih transakcija u Indiji.
Bollywood
Medicina, automobilska, naftna i elektronička industrija, informatika,
prerada dijamanata i još niz područja na kojima bombayska elita mlati
grdni
novac zvuči impresivno. Ali, svakome tko imalo poznaje prilike u Indiji
u
najmanju ruku podjednako impresivno djeluje i podatak da je u Bombayu
smješten Bollywood (Bombay + Hollywood), središte hindske filmske
industrije, najveći indijski proizvođačfilmova i jedan od najvećih u
svijetu. Melodramatski tekstovi, crno-bijeli karakteri te prizori
obitelji,
Boga, majke, dužnosti i samopožrtvovnosti na filmskom platnu mogu
djelovati
smiješno, posebno uz šarenilo, pjesmu i ples gdje god se to može
ugurati.
No, kad se zna da za takvim filmovima luduje tržište od milijardu
ljudi, a
zvijezde poput glumice Ayshwarye Rai imaju status božanstva, računica
je
vrlo ozbiljna i nadasve unosna. Stoga nije čudno što je Bombay grad
glamura
i modnih marki te sa svojim luksuznim četvrtima, u kojima najam imalo
pristojnijeg stana stoji između 7 i 10 tisuća eura mjesečno, i
glamuroznim
hotelima nimalo ne zaostaje za blještavilom bogataških meka u zapadnom
svijetu.
Mračna strana
Ali kao što blještavilo EU i SAD-a ima i naličje, tako i grad koji je
poznat po tome što se nalazi na sedmome mjestu na svijetu po broju
milijardera koji u njemu žive ima mračnu stranu. Čak 60 posto
stanovnika
živi u slamovima, sirotinjskim naseljima sklepanim od priručnog
materijala,
bez struje i vode.
U jeku indijskog gospodarskog zamaha s više od 8 posto
godišnjeg rasta BDP-a blagostanje je zaobišlo milijun stanovnika
Dharavija,
drugog najvećeg azijskog slama, smještenog u centru. Iako novije
studije o
stanju u vezi s urbanom sirotinjom za Bombay ne postoje, što govori o
odnosu gradskih vlasti, o kakvom je životu riječsvjedoče podaci poput
onoga
da u Dharaviju jedan javni zahod, a drugi ni ne postoje, dolazi na
svakih
800 stanovnika.
I to unatočtome što nije riječni o nezaposlenim ni o
neobrazovanim stanovnicima (pismenost je 80 posto). Takvo stanje, a
posebno
projekcije o porastu stanovništva do 2015. na čak 28 milijuna, uzrokuje
neopisive frustracije čak i u tradicionalno kastinskom društvu poput
Indije. U tom svjetlu i povremeni teroristički napadi, a u posljednjem
su
se ciljali bogati stranci, imaju posebnu težinu.