Svečanost predstavljanja zbirke pjesama Jadne življanja (Jedan život), pisane na izvornom bednjanskom, što ju je Manuela Mikulić-Banfić priredila u galeriji dvora Trakošćan, prerasla je u svojevrsnu proslavu domaće arhaične riječi. Brojni posjetitelji doista su uživali u elegičnim i nostalgičnim pjesmama kojima je mlada autorica izrazila žal za skromnim i jednostavnim životom starog bednjanskog sela u kojemu su se, unatoč siromaštvu i jednostavnosti, ljudi znali iskreno veseliti, smijati se, voljeti, radovati malim stvarima.
– Svojim pjesmama željela sam zahvaliti ljudima koji su nekad vrlo teško živjeli, ali su nam svojom vjerom izmolili život bijelih ruku koji mi, mlađe generacije, živimo danas – kaže autorica.
O zbirci su pohvalne kritike napisali prof. Irena Jagetić i Đuro Jelović, a na svečanosti je o Manuelinu pjesništvu govorila Đurđica Stubičar, i sama vrsni poznavatelj bednjanskog govora. U zbirci je objavljena 21 pjesma, s paralelnim prijevodom na hrvatski standard. Autorica je izbjegla primjenu transkripcije s ipsilonom i prijeglasima, koja se često upotrebljava pri zapisu tekstova na bednjanskom te time omogućila i čitateljima koji nisu kajkavci da s lakoćom čitaju pjesme.
No, kako one zvuče u originalu, čulo se u interpretaciji izvornih govornika – Josipa Podsečkog, studentice Petre Laljek i učenice osmog razreda Ines Češnjaj. Za Jadne življanja zainteresirali su se iseljeni Bednjanci pa nadarenoj autorici stižu pozivi za promociju i čestitke iz cijele Hrvatske. Manuelin talent i ne čudi jer, kako nam je sama otkrila, u bliskom je krvnom srodstvu s poznatim pokojnim pjesnikom svećenikom Izidorom Poljakom. Knjigu je crno-bijelim fotografijama ilustrirao Goran Božak.
