U polovici 20. stoljeća od malarije su godišnje obolijevale stotine milijuna ljudi, a milijuni su umirali.
Cjepiva nije bilo, komarci su stjecali otpornost na zaprašivanje, a uzročnik malarije, plazmodij, postajao je otporan na klorokin, jedini raspoloživi lijek. U Vijetnamu je 1967. godine bjesnio i rat. Komunistički Sjeverni Vijetnam vodio je iz Hanoja Ho Ši Min, a Južni Vijetnam su u Saigonu držali Amerikanci. Zapadno su bili Laos i Kambodža. U njihovu planinskom predjelu duž granice s Vijetnamom, obraslom tropskim prašumama, vojnici Sjevernog Vijetnama probili su tzv. “Ho Ši Minov prolaz”.
Tim su se nevjerojatnim labirintom, dugim stotine kilometara, deseci tisuća vojnika i tisuće tona vojne opreme ubacivali iz Sjevernog u Južni Vijetnam podupirući Viet Kong, tamošnji pokret otpora. Zahvaljujući tom prolazu, Sjeverni Vijetnam je dobio rat koji je odnio dva milijuna žrtava.
Ho Chi Minh je znao važnost prolaza, ali u prašumi je bjesnila malarija a lijek klorokin više nije djelovao. Zato je od šefa komunističke partije Kine, Mao Zedonga, zatražio pomoć u razvoju bilo kakvog lijeka. Mao je odobrio pokretanje “Tajnog projekta 523”, nazvanog po datumu početka, 23. svibnja 1967. U prethodnoj, 1966. godini, Mao je upravo započeo desetogodišnju “kulturnu revoluciju”, koju povijest danas pamti kao “savršenu oluju lošeg rukovođenja, psihologije hordi, humanitarne katastrofe, anarhije, prirodnih nepogoda, te poremećenih međunarodnih odnosa”.
Definirao je “devet crnih kategorija” Kineza koje je trebalo razvlastiti, osramotiti, i ponovno educirati progonom iz gradova u seoske predjele, te životom u bijedi, bolesti i izopćenju. Crne kategorije bili su rentijeri, bogati farmeri, protivnici revolucije, ljudi koji šire loš utjecaj, svi imalo desno orijentirani, izdajice Kine, špijuni, osobe s kapitalističkim mentalitetom, te posebno mrski – intelektualci.
“Crveni odredi” mladih, agresivnih i neobrazovanih ljudi sa sela harali su gradovima, iseljavajući navedene “crne kategorije”, a milijuni su tada, gladni i izgubljeni, nestali diljem Kine. Usred tog kaosa tražila se osoba za vođenje “Tajnog projekta 523”. Izabrana je 37-godišnja liječnica Tu Youyou. Završila je studij medicine u Pekingu i radila na Akademiji za tradicionalnu kinesku medicinu. Poslali su je u pokrajinu Hainan, gdje je bilo malarije.
Njenog supruga, također “mrskog intelektualca”, prognali su u neimenovanu zabit, a njihovu malu kćer stavili u vrtić za siročad u Pekingu. Do toga doba, svjetski znanstvenici su istražili djelovanje više od 240.000 kemijskih spojeva, ali samo su kinin i klorokin pomagali protiv malarije. Tu Youyou se savjetovala sa znalcima tradicionalne kineske medicine, doznavši za 640 pripravaka čije je djelovanje istražila na miševima zaraženima malarijom. Provjerila je i djelovanje još 2000 pripravaka iz 380 kineskih biljaka. Samo je jedan, iz biljke latinskog naziva Artemisia annua, pokazao djelovanje, ali ono je bilo dramatično dobro.
Njegova priprema bila je opisana u zapisu nepoznatog autora starom 1600 godina, te zapisima Ge Honga, liječnika tradicionalne kineske medicine iz 4. stoljeća. Novi lijek se pokazao gotovo čudesno djelotvornim na miševima, a zatim i majmunima. Tu Youyou se zatim i sama zarazila malarijom i primijenila lijek s uspjehom. Prema latinskom nazivu biljke, lijek je nazvan artemisinin. Ipak, intelektualci nisu smjeli biti nagrađeni. Stoga je njezin rad objavljen anonimno u kineskom medicinskom časopisu 1977. godine, a 1981. je skromno prezentirala rezultate na jednom sastanku Svjetske zdravstvene organizacije. Vijest o artemisininu, koji je nakon objavljivanja tog anonimnog rada testiran i na zapadu, počela se širiti farmaceutskim svijetom.
Ušao je u masovnu primjenu i počeo spašavati milijune života na tri kontinenta. Za to vrijeme, Tu Youyou su vlasti dopustile da se vrati u Peking i ujedini s obitelji. Postala je savjetnik u Akademiji tradicionalne medicine, a ured joj je premješten u jednu staru stambenu zgradu. Do 2010., kad je već imala 80 godina, a njezin lijek godinama spašavao desetke milijuna ljudi, pala je u potpuni zaborav. Međutim, povjesničari znanosti s američkog Nacionalnog instituta za zdravlje pokrenuli su tada detektivski pothvat kako bi utvrdili odakle je artemisinin uopće došao.
Shvatili su kako svi putevi vode u Kinu, u doba “kulturne revolucije” pod Mao Zedongom, ali iza tih granica Amerikanci nisu mogli istraživati. Srećom, netko se sjetio liječnice koja je u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji održala predavanje davne 1981. i slijedio taj trag.
Već 2011. Tu Youyou je dobila Laskerovu nagradu, a 2015. godine, u dobi od 85 godina, donijela je Kini prvu Nobelovu nagradu za medicinu.
Super priča, kako lijek tradicionalne medicine kad se izvuku sastojci može postati spas.