– Posljednjih deset godina hrvatske su tvrtke i banke isplatile 270 milijardi kuna neto dobiti, od čega je dobit velikih sustava bila 200 milijardi kuna. Njih je trebalo dodatno oporezivati i sada ne bismo izgubili nijedno radno mjesto – tvrdi saborski zastupnik Goran Marić, koji smatra da se Hrvatska ne bi ni našla u situaciji da se skupo zadužuje i ima visoke deficite da je imala dobar porezni sustav te da je dobro kontrolirala velike poduzetnike.
Za velike sustave dvostruko
Njegov prijedlog uvođenja diferencirane stope poreza na dobit od 40 posto na tragu je inicijativa koje dolaze iz svijeta da bogatiji trebaju plaćati više poreza. Goran Marić kaže da poreznom sustavu treba pristupati oprezno i sustavno. Ne ide se u izmjene ako se ne procijeni da je došlo do snažne potrebe za tim i bez simuliranja modela kako će bilo koja promjena poreznog sustava utjecati dugoročno i kratkoročno. Povećanje stope poreza na neto dobit za velike sustave sa 20 na 40 posto ne bi, smatra, smanjilo gospodarsku aktivnost, ali bi znatno povećalo prihode proračuna i pridonijelo pravednosti poreznog sustava.
– Treba oporezivati rezultate rada, a ne samu aktivnost. Veliki poduzetnici trebaju plaćati 40 posto poreza na dobit, a mali 20 posto – stvar je rasprave gdje će se postaviti granica, hoće li to biti 50 ili 100 milijuna kuna godišnjeg prihoda. Da smo to napravili prije deset godina, danas nijedno radno mjesto ne bi bilo ugroženo. Naš je problem što porezna uprava 20 godina nije ulazila u velike sustave kako treba, a u banke nije ulazila nikako – ističe Goran Marić, koji je, za razliku od poduzetnika Emila Tedeschija, koji sugerira uvođenje poreza na imovinu, posebno neaktivnu, protiv uvođenja novog imovinskog poreza.
– Hrvatski bogataši ionako najveći dio svoje imovine drže u inozemstvu pa oni ne bi ni plaćali taj porez. Puno bolje je rješenje da se tvrtke bez ijednog zaposlenog obvežu da zaposle barem jednog radnika. Takvih tvrtki je 30 tisuća i to je 30 tisuća novih radnih mjesta. Trebaju nam mjere kojima se mogu povećati porezni prihodi bez negativnih posljedica – kaže Marić.
– Pogrešno je poreze donositi u izvanrednim situacijama. Načelno, treba napraviti takav porezni sustav koji će umanjiti stvaranje krize, jer porez ima funkciju stabilizatora – i u fazi buma i u fazi recesije. Hrvatska je u krizi i bez svjetske krize, a izvor te domaće krize je loše složen ekonomski sustav pa i loš fiskalni i porezni sustav – ističe ekonomist Ljubo Jurčić.
Rad svetinja
Sindikalisti nemaju dilema kad je u pitanju intervencija u porezni sustav.
– Rad mora biti svetinja i središte svega, a sve ostalo treba oporezivati. Cijeli svijet ide za time da se jače oporezuju bogati, a mi smo prije godinu dana promijenili zakon tako što su direktori plaćali manji porez, što je nedopustivo – komentira sindikalac Vilim Ribić. Njegova je sugestija da se ekstremno oporezuju nekretnine koje ne služe za stanovanje, nasljedstvo, neiskorištena imovina.
– Tko može držati nekretnine bez upotrebe, treba platiti porez, rad treba rasterećivati, a sve drugo mora biti podložno porezu. Posebno se to odnosi na pjevače, sportaše, neka bježe u porezne oaze ako treba, ali porez treba postojati jer je to stvar principa – kaže Ribić.
Italija priprema drastično oporezivanje plaća u novom paketu štednje, a za većom poreznom presijom posegnule su i druge države. Problem je što veći porezi usporavaju gospodarsku aktivnost, pa se njihovim povećanjem ili uvođenjem na jednoj strani dobiva, a na drugoj gubi.
Evo jednog od primjera zasto se mora derati porezima i kako \"drzava mora funkcionirati\": http://www.poslovnipuls.com/2011/08/15/neprofitne-udruge-posao/ Udruge u Hrvatskoj uspjele su u krizna vremena povećati broj zaposlenih za čak osam posto… A mi (privatni sektor) dobivamo još malo “ovisnika” o državnomm proračunu koje moramo i dalje nastaviti financirati…