Generalski zbor je poslušao stranačku naredbu, zato se među njihovim članstvom našao Primorac. Time su se, po naravi stvari, legitimirali kao stranački vojnici. Konačno, Hrvatski generalski zbor je udruga, ni po čemu ih ne razlikujem od drugih aktivističkih udruga… Tu su generali bez sustavne vojne naobrazbe, zahvalno stiješnjeni u kut stranačkih prostorija u kojima je nekoć odlučeno da će dobiti generalski čin, kako bi odjekom rata, straha i ugroženosti trajno trovali mirnodopsko razdoblje i to sve u korist te stranke koja ih je učinila generalima… Izjavio je ovo za Večernji list predsjednik zadarskog gradskog vijeća i pročelnik studija filozofije na zadarskom sveučilištu Marko Vučetić obrazlažući zašto je prije nekoliko dana napisao da generalski zbor i HDZ-ovu stranačku vojsku, doživljava kao hrpu jadnika.
- Jadnici su i svi oni, a tu pogotovo mislim na kandidate za predsjednika odnosno predsjednicu RH, koji smatraju da se država treba prilagoditi vojsci, i to onoj iz prošlog stoljeća, a ne da se trajno izgrađuje i razvija država kojoj će se kontinuirano prilagođavati vojska. Veterani žive od sjećanja, skandalozno je kada sjećanje pretvore u obrt od kojega masno zarađuju. Zadatak vojnika je da slušaju naredbe - ističe Vučetić i osvrće se na predizbornu predsjedničku kampanju i kandidate…
- Milanović je prema onome što se sada nudi na političkom tržištu, jedino oružje protiv Plenkovića i HDZ-a, zbog toga će dobiti sljedeći mandat. Ivana Kekin je jedina od svih kandidatkinja i kandidata koja ne koketira s Tuđmanom, svi ostali se pozivaju na Tuđmana. To je već otišlo u parodiju da se, primjerice, Marija Selak Raspudić identificira s Franjom Tuđmanom, a njezin suprug ponosno obznanjuje kako sebe vidi kao Ankicu Tuđman. Primljeno na znanje. Svi kandidati koji se pozivaju na vojsku, rade u korist Milanovića. On je ono bez čega vojska ne može – oružje. Na predsjedničkim izborima građani biraju političko oružje protiv Plenkovića, zato će izabrati Milanovića, osim ako on, zbog karaktera, ne eksplodira - kaže Vučetić te na upit da komentira odjek Milanovićeve politike u svijetu, sukob s Plenkovićem, napose po pitanju pogleda na rat u Ukrajini zaključuje:
- To me podsjeća na loš derivat politike nesvrstanih, s dualističkom prilagodbom. Plenković zastupa jedan stav, onaj koji mora zastupati kao premijer jedne male države koja nema autonomnu vanjsku politiku, jer da je ima, taj resor zasigurno ne bi bio prepušten ministru Gordanu Grliću Radmanu, dok Milanović zastupa potpuno suprotne stavove. Da je, kojim slučajem, Milanović premijer, on bi prema ratu u Ukrajini imao iste stavove koje sada ima Plenković. Naravno, da je Plenković predsjednik države a Milanović premijer, Plenković bi imao stavove koje sada ima Milanović. To je prokletstvo male države kojoj se samostalnost dogodila uslijed povijesnog procesa započetog padom Berlinskog zida. Mi još ne znamo što je država.
Tko je sad ovaj strucnjak, nikad cuo za njega? Opet dobio prostor ljevicar kojem pase da presjednik ostane Milanovic jer se dodro svadja s Plenkovicem i vladom. To mu je jedina kvalifikacija uz degustacije po raznim proslavama i vrijedjanje svakog tko nije na njegovoj strani. Ako hrvatski gradjani tako razmisljaju onda ne zasluze nista bolje nego im je bilo do sada.