Zločin koji se dogodio u Daruvaru spada u one iracionalne, koji će po načinu izvršenja i broju žrtva, na žalost, vjerojatno ući u anale hrvatske kriminalistike. Jer za sada je šest osoba ubijeno dok ih je još šestero ozlijeđeno, od kojih neki i teško, što znači da bi broj žrtava, na žalost mogao i narasti.
Ubojstva po ovolikom broju žrtva u Hrvatskoj su srećom rijetka, a najmasovniji zločin ovakvog tipa počinjen u Hrvatskoj dogodio se u novogodišnjoj noći 1993. u Zrinskom Topolovcu kod Bjelovara, kada je Vinko Palić, kojem je tada bilo 28 godina i bio je vojnik 105. brigade Hrvatske vojske rafalima iz kalašnjikova ubio devetero mladih, dok ih je još sedam ranio. Zločin se dogodio tijekom dočeka Nove godine u župnom dvoru, a na doček je bilo 40-ak mladih. Palić se prije zločina koji je počinio s nekim navodno posvađao oko neke djevojke.
Dva tjedna prije tog događaja se vratio s ratišta. Nakon svađe je otišao iz župnog dvora do svoje kuće. Kako bi uzeo kalašnjikov. Vratio se i počeo pucati, a taj krvavi horor trajao je dva sata prije no što se Palić sam ubio. Te krvave novogodišnje noći u Zrinskom Topolovcu Palić je ubio policajca Blaža Majdandžića koji je došao na intervenciju, brata i sestru Mariju (17) i Nikolu (17) Ćibarića, Vladu Rodića (27), Filipa Rodića (20), braću Sebastijana (26) i Paška Gashija, Tonija Gucića (19) te svog brata Nikolu (20) koji ga je pokušao spriječiti u namjeri da počini to što je počinio.
Prije no što se ubio, ranio je još sedmero ljudi. Nakon tog masakra, obitelji ubijenih su tužile državu Hrvatsku te su tražile odštetu za ubijene i teško ranjene ljude, no sudovi su zauzeli stav da država Hrvatska nije kriva jer je Palić počinio ubojstva dok je bio na dopustu, a ne u djelatnoj vojnoj službi. Osim toga, zločin je počinio i iz ilegalnog oružja. Obitelji ubijenih i teško ozlijeđenih pokušale su dokazati da je Palić na ratištima obolio od PTSP-a, da je država toga bila svjesna pa je bila i suodgovorna za zločin koji je počinio, no ta im argumentacija nije prošla na sudovima.
Usput, kao u nekoj zlogukoj igri sudbine, Zrinski Topolovac je i rodno mjesto Vinka Pintarića, jednog od "najpoznatijih" hrvatskih ubojica. On je godinama haračio Hrvatskim zagorjem, provaljujući i ubijajući. Na svojim krvavim pohodima ubio je petero ljudi, još ih je desetero ranio, među njima i dvojicu policajaca. Lov na njega, vjerojatno je bio jedan od najvećih policijskih akcija čiji je cilj bio uhvatiti nekog bjegunca. Akcija se zvala Prsten, bila je pokrenuta u kolovozu 1990., a i Pintarić je ubijen tijekom policijske opsade u svibnju 1991. Jedan od najstravičnijih zločina posljednjih godina dogodio se 1. kolovoza 2019. kada je na zagrebačkoj Kajzerici ubijeno šest osoba, a zločin kojeg je počinio Igor N., preživjela je samo jedna - beba jer joj je ubojica poštedio život. Igor N. je te noći došao u prizemlje kuće u Ulici Radoslava Cimermana i ubio Dragomira T. (61), Filjku T. (63), Maju T. (35), njezina sina Paula Z. (10), Josipu T. (29) i njezina prijatelja Davora P. (29). Nekoliko sati prije ubojstva i Igor N., je sjedio u jednom zagrebačkom kafiću gdje je pio veće količine alkohola.
– Sad me zadnji put vidiš! – rekao je prijatelju prije no što je izašao iz kafića, uputio se na Kajzericu i počinio zločin koji je šokirao i Zagreb i cijelu Hrvatsku. Da je ubojstvo bilo planirano svjedoči i to da je svoju desetogodišnju žrtvu poslao u izvidnicu. Kada mu je dijete reklo da su svi koje je, očito, planirao ubiti, u toj kući, Igor N. je ušao u kuću i sve ih pobio. Osim bebe. Zatim je pobjegao, nekoliko sati kasnije lociran je u Brezovici, te se sam ubio, kako bi izbjegao da bude uhićen.
POVEZANI ČLANCI:
U red ubojstva koja su šokirala Hrvatsku zasigurno spadaju i ona koja je počinio bivši policajac Mato Oraškić, koji je zbog zločina koji je počinio kasnije postao i prva osoba koja je u Hrvatskoj osuđena na maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora. Nakon njega je na takvu kaznu u Hrvatskoj osuđeno još ukupno 20-ak osoba, a većina njih je maksimalne kazne dobila zbog jednog ili više, maksimalno četiri ubojstva, u kojima su im žrtve bile uglavnom bliske osobe. Ili policajci. Jedan dio počinitelja koji je osuđen na maksimalne kazne, kasnije se ubio tijekom izdržavanje kazne, a što se tiče Oraškića, zločin za koji je osuđen počinio je u zagrebačkoj Palači pravde 22. rujna 1999. I to tijekom svoje brakorazvodne parnice. Taj dan u sudnici je ubio svoju suprugu Gordanu Oraškić, njezinu odvjetnicu Hajru Prohić i sutkinju Ljiljanu Hvalec dok je teško ranio zapisničarku Stanku C.koja je kasnije opisala što je prethodilo ubojstvu.
– Mato Oraškić u sudnici se držao bahato. Na pitanja je odgovarao osorno. Kao da mu nitko ništa ne može. Kada je sutkinja Ljiljana Hvalec na kraju brakorazvodne parnice u zapisnik izdiktirala "dovršeno", čula sam kako joj se oteo uzvik iznenađenja. Podigla sam pogled i vidjela pištolj u njegovoj ruci. Repetirao ga je i počeo je pucati... U svaku od nas. Izbrojala sam ukupno osam hitaca, nadala sam se da će mu se isprazniti pištolj. Nadala sam se da neće pucati u mene. No on mi je tada prišao... Ispalio mi je metak u leđa i glavu. A zatim je mirno izašao iz sudnice. Pričekala sam da se sve smiri, a onda sam počela vikati: "Ljudi pomozite!".... – iskazivala je kasnije Stanka C.
Suspendirani policajac
U trenutku kada je počinio zločin, Oraškić, je bio suspendirani policajac policijske postaje Novi Zagreb i to zato što se sumnjalo da je zapalio kuću roditelja svoje supruge. Zločin koji je počinio je pomno planirao jer je mjesec dana prije ubojstva došao do sudnice, raspitati se hoće li biti ročišta. Učinio je to vjerojatno kako bi vidio raspored sudnice. U svom sumanutom, mahnitom pohodu, lud od patološke ljubomore zbog činjenice da je njegova supruga iz braka prepunog psihičkog i fizičkog zlostavljanja odlučila izaći razvodom, Oraškić je odlučio ubiti i nju i one koje je za to smatrao odgovornim.
Naoružan pištoljem, tog je jutra u 9.30 ušao u Palaču pravde, prošavši kroz odjel gruntovnice. Rasprava je trajala od 9.45 do 10 sati, a u trenutku kada ju je sutkinja Hvalec privela kraju Oraškić, vadi pištolj i puca po sudnici, u kojoj se nakon tog krvavog događaja nikada više nije održala rasprava. Iza njega su u samrtničkom hropcu ostale ležati četiri žene, a suci koji su prvi utrčali u sudnicu kako bi ozlijeđenima pružili pomoć, kasnije su na suđenju iskazivali da tako krvave prizore nisu vidjeli ni na bojištima tijekom Domovinskog rata. Nakon masakra u sudnici, je otišao do obližnjeg WC-a kako bi oprao ruke i s njih tragove baruta. U gunguli koja je nastala uspio je izaći iz zgrade i odvesti se do Bregane, gdje je i uhićen. Pretragom vozila nađen je pištolj, ali i brakorazvodni spis te gotovo 90.000 DEM 180.000 kuna.
GALERIJA Jedan od najcrnijih dana u povijesti Daruvara
A Plenković se ne sjeća. Trebao bi se informirati prije negoli izađe pred novinare.