Šetajući gradom zapazili su da se umirovljenici za lijepog vremena skupljaju na atraktivnim mjestima po gradu, sjede na klupama, prepričavaju zgode i nezgode i vrlo se često žale na kostobolju. Tada im je sinula ideja: izumit će klupu za sjedenje i odmor – s masažom. Započela je tako priča o uličnoj masažnoj klupi koju su kreirala dvojica učenika Industrijsko-obrtničke škole Virovitica, Filip Horvat i Igor Amidžić, i njihov mentor Zoran Kozjak, nastavnik praktične nastave u strojarstvu. Filip se obrazuje za CNC operatera, Igor za instalatera grijanja i klimatizacije, a obojica su u drugome razredu.
Otvoreni za sve mogućnosti
– Kada je došla "sirova ideja", trebalo je prvo napraviti plan rada, postaviti zahtjeve, naći rješenja i osmisliti kome se obratiti za pomoć. Klupa je trebala biti izrađena tako da može biti izložena vanjskim utjecajima, a to smo mogli sami riješiti. No morala je biti ergonomski izrađena i anatomski masirati određene točke na tijelu, a kako bismo odredili koje točke, kao i način masaže, obratili smo se profesorici fizioterapeutu koja radi u našoj školi – započinje Filip.
Po preporuci fizioterapeuta, odlučili su se za masažu po principu pritiskanja određenih točaka na tijelu. Trebali su za to izraditi klipiće koji će masirati, ali neće moći ozlijediti osobu koja im se prepusti dok sjedi na masažnoj klupi. I to su učenici i mentor mogli sami riješiti. No bio je to, ističu, i najzahtjevniji zadatak na cijeloj klupi.
– Trebalo je, nadalje, riješiti način uključivanja i isključivanja pogona masaže. Mi smo imali ideju kako to treba funkcionirati, ali nismo je znali izvesti. Trebali smo elektroničara, a uskočio nam je profesor elektrotehnike iz naše škole – govori nam Igor.
Tako je nastala ulična masažna klupa, prvenstveno namijenjena umirovljenicima.
– Klupa ima anatomski oblik, u njezin je naslon ugrađeno dvanaest klipića koji, pokretani elektromotorom i ekscentrom, kontinuirano pritišću masažne točke uz kralježnicu i na ramenima. Osoba može masažu isključiti u bilo kojem trenutku i ostati sjediti kao na običnoj klupi – opisuje mentor Kozjak.
Poharali su njome natjecanja inovacija. Sa zlatom oko vrata vratili su se, naime, s međunarodne izložbe inovacija Inventum u Iloku, kao i s dva državna natjecanja – izložbe inovacija I3G Ivanić Grad te izložbe mladih inovatora i tehničkog stvaralaštva u Kastvu. Dobili su i zlatnu medalju za inovaciju udruge inovatora iz Mađarske.
– Znali smo da je to dobra ideja, ali uvijek postoji neka sumnja. Tek kada smo dobili nagrade od stručnih i educiranih ljudi, tada smo znali da smo napravili nešto kvalitetno i dobro – kažu naši sugovornici. Prije nekoliko dana posjetio ih je u njihovoj školskoj radionici i virovitičko-podravski župan Igor Andrović uz pohvale, uručio im poklon bon kao nagradu za dosadašnje uspjehe.
Prilikom rada na klupi, koji traje već drugu godinu, došli su još na ideju kako da bude potpuno autonomna pa ona, zapravo, još nije u potpunosti završena.
– Kako je još uvijek unapređujemo, nismo konkretno odredili mjesto gdje će se nalaziti. U svakom slučaju, bit će tamo gdje ima najviše umirovljenika, kojima je ona najviše i potrebna – poručuju mladi inovatori. A hoće li klupa u budućnosti biti možda na tržištu, odnosno u parkovima drugih hrvatskih gradova?
– Nažalost, vrlo rijetko dobre ideje budu komercijalizirane, ali mi smo uvijek otvoreni za sve mogućnosti. Možda onda u budućnosti negdje u parku vidimo gomilu ljudi na nekoj "čudnoj" klupi – nadovezuju se.
Nije ovo prva inovacija iz radionice Industrijsko-obrtničke škole Virovitica. U ovu je školu, naime, prije 20-ak godina došla jedna norveška nevladina organizacija i uvela eksperimentalni izborni predmet "Učeničko poduzetništvo" koji se u svom programu, između ostalog, bavi pronalaskom poduzetničke ideje, izradom prototipa i komercijalizacijom proizvoda.
Sve financiraju sponzori
– Edukacija je trajala oko tri godine, i to u Norveškoj, Mađarskoj, Hrvatskoj i Srbiji. Ta edukacija mi je pomogla u samim počecima bavljenjem ovim vrlo zanimljivim i zahtjevnim poslom, a samoedukacija traje još i danas – kaže nastavnik Kozjak, čiji je rad s nadarenim učenicima svih tih 20 godina potpuno volonterski.
– Nadarenih učenika ima i u našoj trogodišnjoj strukovnoj školi, ali ih treba pronaći i s njima puno raditi. Koliko je taj rad uspješan, vidi se po osvojenim nagradama. Do sada sam s učenicima ostvario oko 25 nagrađenih inovacija s više od 45 medalja, plaketa... – dodaje on.
U moru nagrađenih inovacija koje su kroz godine stvarali učenici virovitičke Industrijsko-obrtničke škole pod mentorstvom Zorana Kozjaka izdvaja se, primjerice, podesivi sunčani sat. Njime su đaci David Perković i Kristijan Salopek izborili zlatnu medalju na najvećem hrvatskom sajmu inovacija ARCA Zagreb, prije sedam godina. Svakako je zanimljiv i unikatni samonatapajući cvjetnjak, koji je HOK proglasio najboljom poslovnom idejom te su nagrađeni s 25.000 kuna i studijskim putovanjem u Bruxelles. Njega supotpisuju tadašnji učenici Enio Šibalić i Filip Antolić. Taj njihov izum zamišljen je kao svojevrsno pomagalo u svakodnevnom životu. Riječ je o cvjetnjaku koji radi na principu dvije stijenke, između kojih je cvjećarska spužva natopljena vodom. Kada se natopi spužva, voda iz nje isparava i tako dolazi do biljke, čime joj se osigurava dovoljno tekućine za nesmetan razvoj tijekom duljeg razdoblja, primjerice ljeti dok su vlasnici na godišnjem odmoru.
I njihov okomiti stalak za bicikle s kompresorom okitio se zlatom, prošle jeseni na 13. Nacionalnoj izložbi mladih inovatora mladi@inovacije u Matuljima. Stalak je namijenjen za okomito odlaganje bicikla u zatvorenom prostoru, primjerice stanu ili garaži. Prednost ovakve konstrukcije stalka je jednostavnost i lakoća podizanja bicikla u okomiti položaj. Konstrukcija je opremljena bešumnim kompresorom za napuhavanje i kontrolu tlaka zraka u zračnicama. Radio je na tom projektu učenik Antonio Lesić.
Nagrada bi vjerojatno bilo i više kada bi imali dovoljno novca da svoje inovacije predstave i izvan granica Hrvatske... Kotizacije i putovanja, naime, uglavnom financiraju sponzori.
