Mato Damjanović dočekao nas je suznih očiju i s velikim osmijehom na ogradi derutne prizemnice u vrbovečkoj okolici. Na ulazu nam je odmah zahvalio što smo došli jer mu, kaže, nije lako javno govoriti o svojim problemima. Riječ je Matei, njegovoj kćeri jedinici koja nas čeka u skromnom predsoblju za stolom punim kutija lijekova. Neke su od tih kutija pri kraju, a teško bolesna 31-godišnjakinja – nema zdravstveno osiguranje iako je onkološki bolesnik kojem je u četvrtom srednje ugrađena proteza u nogu.
Sud zakasnio s odlukom
Nakon toga je, kako kaže, samo počela nizati ostale dijagnoze. Jedno drugom su sve, on se brine o njoj i plače zbog nje, a ona zbog njega. A sada moraju javno moliti za ono zbog čega se nitko u ovoj zemlji ne bi trebao brinuti – nužnim lijekovima! Bez zdravstvenog Matea je ostala nakon što se razvela od supruga preko kojeg je bila osigurana. Nije mogla ostvariti pravo na zdravstvenu zaštitu prema nijednoj osnovi jer je prošao rok za prijavu, a ona nije imala dokaz o rastavi. Nije ga imala jer joj sudska odluka o razvodu nije poslana u roku u kojem se trebala prijaviti za zdravstveno. Apsurd. Još jedan. No kao da smo na njih već oguglali. Uspijeva tada dobiti zdravstvenu preko Zagrebačke županije. No, odmah su joj napomenuli da je to samo na godinu dana i da za produljenje zdravstvenog mora putem Centra za socijalnu skrb poslati zahtjev za vještačenje. U Centru su joj savjetovali da to napravi dva mjeseca prije isteka knjižice jer iz prakse znaju da se vještačenje dugo čeka. Predala je zahtjev četiri mjeseca ranije, knjižica je istekla, ona nema zdravstveno. Strahuju njih dvoje što će bez lijekova, a poziv na vještačenje – još nije stigao! Kako je to moguće i zašto ne pozivaju na vještačenje u roku, dok ljudima ne istekne osiguranje, posebice onima koji ovise o dnevnoj terapiji u kojoj je gotovo deset tableta?! Upit smo Zavodu za vještačenje poslali u ponedjeljak, a komentar iz HZZO-a najavili su nam dati u srijedu.
– Kad vidim njene suze, srce mi hoće puknuti. Ja sam svoj život posvetio njoj, Matea je Božji dar, ona je željeno dijete. Ja sam imao teško djetinjstvo i rekao sam si da ću, ako ikad budem otac, prema svom djetetu biti sasvim drukčiji. I kad je vidim da plače, ne znam što bih, teško mi ju je gledati, a ne mogu joj pomoći. Što kad ostane bez lijeka, njoj će se pogoršati, završit će u bolnici, a odakle ću ja to platiti? – pita Mato, koji je cijeli život zapravo njegovatelj u vlastitoj obitelji.
Tablete za srce, masnoću...
Njihova priča tužna je i teška, Mateino rođenje pokojna supruga i Mato čekali su 13 godina. Bila je to riskantna trudnoća i porod. Supruga je potom oboljela, počeo je rat pa su iz Mostara otišli u Slavoniju u kojoj su bile Matina majka i teta. I opet su stigli u rat. Brinuo se o ženi koja je od infarkta umrla u 49. godini. Nikad se od tog nisu oporavili, a nesreće su se nastavljale. Uz tablete za srce, masnoću, iritabilni kolon, dva antidepresiva... Matei su preporučeni magnezij, selen i b kompleks, no to treba kupiti. Bila bi, kaže, zahvalna kad bi joj ih netko darovao. Uz zdravstvenu knjižicu Matea i Mato imaju jednu veliku želju, otići pokojnoj supruzi i majci na grob u Slavoniju.
>> HZZO proveo kontrolu osiguranika: Sve češće produljivali bolovanja, pa ih 294 zaključili
U ovoj državi je sve moguće,jedni nemaju za lijekove dok se političari ne žele odreći ni jedne kune od svojih visokih primanja.Sit gladnome ne vjeruje.