Posljednjih smo se mjeseci, pogotovo od kraja ljeta, najprije
naslušali, a zatim i uvjerili u točnost najava o globalnoj financijskoj
i gospodarskoj krizi, ali nije vrijeme za beznađe niti očajavanje, baš
naprotiv vrijeme je da hladne glave analiziramo stanje i što hitnije
donesemo mjere kojima ćemo ublažiti posljedice ove globalne nepogode.
Kad govorim o nama, mislim na sve odgovorne državne institucije u
državi, ali i na socijalne partnere i stručnjake.
Svjestan sam dakako da problem krize s kojim je suočen cijeli svijet
nije rješiv preko noći, štoviše relativno je lako vidjeti uzrok krize,
ali je vrlo teško precizno i točno predvidjeti njezine posljedice.
Naravno da sam svjestan da ne postoji čarobni štapić kojim ćemo u vrlo
kratkom roku riješiti taj problem, ali to ne znači da se s problemom ne
treba uhvatiti u koštac što prije.
Podsjetit ću da sam o našim gospodarskim problemima govorio na
gospodarskom skupu koji sam u travnju organizirao u svom Uredu, gdje je
naglašeno kako je ključ pokretanja našeg gospodarstva okretanje prema
proizvodnji za izvoz te uklanjanju birokratskih prepreka u poslovanju.
I nije to prvi put da sam govorio o proizvodnji za izvoz, baš naprotiv
mnogo sam puta do sada spominjao kako proizvodnja za izvoz mora postati
naš najvažniji gospodarski projekt jer jedino tako možemo ublažiti
posljedice globalne financijske i gospodarske krize.
O potrebi zaustavljanja rasprodaje obiteljskog srebra i na probleme s
inflacijom upozoravao sam i na otvaranju Jesenskog zagrebačkog
velesajma. A nedavno sam u Opatiji, na savjetovanju ekonomista, rekao
kako Hrvatska svjetsku financijsku krizu nije dočekala posve nespremna,
i to zahvaljujući Hrvatskoj narodnoj banci koja već godinama vrlo
ozbiljno shvaća svoj posao čuvanja stabilnosti našeg financijskog
sustava.
Ovim ne želim reći da smo sve šanse za popravak stanja izgubili,
naprotiv želim reći da što prije trebamo izraditi promišljenu, jasnu i
konkretnu nacionalna strategija koja će osigurati da se novac zadrži u
zemlji, da se ulaže u proizvodnju za izvoz, da se očuva državna imovina
te da se njeguje socijalna politika.
U Opatiji sam, da podsjetim, pozvao na svojevrsni New Deal, kazao sam
da ne trebamo smanjivati potrošnju, već naprotiv, da ta potrošnja treba
biti drugačija, odnosno da moramo ulagati u projekte koji daju brze
efekte.
Foto: Matija Habljak
Ukoliko zaustavimo ili zamrznemo potrošnju, zaustavit ćemo proizvodnju
jer nitko neće htjeti niti moći proizvoditi ako ne bude imao kupce za
svoje proizvode. Osim toga, smatram da se ne može štedjeti kad je
kriza, sada se mora naporno raditi.
Potrebno je očuvati radna mjesta, jer samo oni koji imaju sigurnost da
sebi i svojoj obitelji mogu osigurati egzistenciju, mogu biti
produktivni, i mogu, bez obzira na to koliko reforme i rješenja budu
teški, prebroditi nepovoljno razdoblje koje nas, sudeći po svim do sada
dostupnim pokazateljima, čeka iduće godine.
Kad je pak riječ o državi i njezinu djelovanju u ovom aktualnom
vremenu, ona mora učiniti sve kako bi gospodarstvenicima osigurala
povoljnu poslovnu i radnu klimu i pritom ne mislim da ponovno treba
uvesti plansku privredu socijalističkog tipa u kojoj država odlučuje o
tome tko i što treba raditi.
Već sada je jasno da nećemo moći ostvariti dovoljno visoku stopu rasta,
a u kratkom vremenu moramo odlučiti na koji način i gdje ćemo osigurati
sredstva potrebna za otplatu kredita.
U tom smislu duboko se nadam da će predizborne kampanje koje nas čekaju
iduće godine u prvi plan staviti ključne probleme koji muče naše
građane, a to su gospodarstvo i socijalna politika, i da će u svojim
programima nuditi rješenja za izlaz iz krize, a ne priče o prošlim
vremenima ili tuđim, davno apsolviranim, pogreškama.
Političari, odnosno svi oni koji će sudjelovati u predizbornim utrkama
moraju imati na umu da prosječnoga građanina, opterećenog brojnim
kreditima i malim plaćama, naprosto ne zanima razgovor o nečem što je
već odavno prošlo, već odgovor na pitanje kako će premostiti vrijeme do
iduće plaće, kako će platiti sve veće troškove svakodnevnog života, od
prehrane do rate kredita, i kako će školovati djecu.
To su teška pitanja na koja građani traže odgovore od onih koje biraju
u izvršnu vlast, i stoga se nadam da će političari biti odgovorni prema
svom biračkom tijelu, ali i prema svim građanima, te da će znati
ponuditi konkretne odgovore. No moraju znati da građani ne traže
nerealna obećanja, već plan za što brži i lakši dolazak do cilja –
bolji i prosperitetniji život za sve građane ove zemlje.
Iduća godina neće biti lagana, ali uvjeren sam da imamo snage
prebroditi sve poteškoće i zato vam svima želim sretne predstojeće
blagdane i Novu 2009.
* U današnjem broju Večernjeg lista u prilogu Obzor pročitajte poruke najmoćnijih hrvatskih političara, najuglednijih znanstvenika, najuspješnijih menadžera, boraca za ljudska prava, sindikalista, sportskih i glazbenih zvijezda...
