Vijeće sigurnosti trebalo bi se ponovno sastati i proglasiti da je zona zabrane letenja iznad Libije ostvarena te time prekinuti vojne operacije koje se vode na temelju njegove rezolucije. Istodobno, trebalo bi donijeti novu rezoluciju koja bi odredila smjerove djelovanja međunarodne zajednice u provođenju reformi u Libiji, ali svakako na taj način da glavnu riječ u tome imaju Libijci, rekao je bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić u odvojenim razgovorima s ruskim i kineskim veleposlanicima u Zagrebu, Robertom Markarjanom i Shen Zhifeijem, s kojima se sastao na vlastiti zahtjev. Predsjednik Mesić ovih se dana sastaje redom s veleposlanicima zemalja koje su bile suzdržane pri donošenju rezolucije.
– Suprotno prethodnim najavama da će biti riječ o ograničenim i “kirurški preciznim udarima”, sada smo svjedoci nečega što se očito odvija u skladu s drugim scenarijem – rečeno je u razgovoru s ruskim veleposlanikom.
Za naš list Mesić je nakon tih sastanaka potvrdio svoje stajalište: – Ovo više nema veze sa zonom zabrane letenja, tu je očito riječ o nečem drugom. Ovo ima sve manje smisla, ne zna se točno ni tko zapovijeda, ni tko vodi akciju, ni što su krajnji ciljevi. Ponavljam, ne bi bilo dobro da se rezolucija VS-a koristi kao pokriće za fizičko likvidiranje Gadafija – kazao nam je Mesić.
U Ministarstvu vanjskih poslova nisu željeli komentirati izjave bivšeg predsjednika, no u diplomatskim krugovima njegove izjave o Libiji primaju s nevjericom i čuđenjem.
– Od samog početka krize Mesićevi stavovi bili su prilično čudni. On je jedini govorio kako ne vjeruje da Gadafijeve snage ubijaju civile. U najmanju ruku čudan je i prijedlog da se sada u Libiju pošalje posrednička misija koja bi se trebala uvjeriti kakvo je stvarno stanje, što bi značilo odgodu spašavanja civila za 10, 15 dana, i to kada se zna da je ova akcija izvedena u zadnji čas, kad je već bilo stradanja civila u akcijama prema Benghaziju. Čekanje, makar i jedan dan, moglo bi uzrokovati katastrofu veću od one u Srebrenici – kaže naš izvor te dodaje da su Mesićeve izjave s čuđenjem primljene ne samo među zapadnim diplomatima nego i među onima iz afričkih i arapskih zemalja u kojima su posljednje demonstracije shvaćene kao tranzicija prema demokratskijim sustavima.
Hej, hehe, pa ovo nije akcija već agresija.