Hrvatski sabor danas je uz brojne domaće i inozemne uzvanike obilježio 20 godina od primanja Hrvatske u članstvo Ujedinjenih naroda. Iako je točan datum obljetnice 22. svibnja, obilježena je tek danas budući da je taj dan premijer Zoran Milanović bio na summitu NATO-a u Chicagu.
Otvarajući svečanu akademiju, predsjednik Sabora Boris Šprem prisjetio se početaka Hrvatske u UN-u, vremena kada je u našoj zemlji bjesnio rat i kada smo i sami trebali pomoć te organizacije.
– Sjećamo se 1992. godine kada se Hrvatska borila za afirmaciju na međunarodnom planu, ali i za puko preživljavanje. U afirmaciji i rješavanju vitalnih problema UN je odigrao važnu ulogu, članstvo nam je tada donijelo neopisivo mnogo jer smo prvi put dobili mogućnost za raspravljanje o svojoj sudbini za svjetskim diplomatskim stolom – kazao je Šprem te dodao kako pomoć koju smo primali tada sada dajemo drugima, primjerice Afganistanu.
– Ovih 20 godina nisu samo pokazatelj razvoja UN-a nego su pokazatelj da danas UN postoji zbog solidarnosti među zemljama i narodima i da postoji pokušaj da se spriječi izbijanje ratova i mirno riješe sporovi. Mi u Hrvatskoj znamo pravu vrijednost mira i koja se cijena plaća kada se mir ne može postići – nastavio je Šprem. S njime se složio i izaslanik glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona i njegov pomoćnik za ljudska prava Ivan Šimonović koji je rekao kako je Hrvatska u posljednjih 20 godina prošla dug put od rastrzane države do stabilne demokracije.
– Danas Hrvatska unutar UN-a preuzima sve odgovornije dužnosti, a svoja tragična ratna iskustva koristi da se ostali ratovi u svijetu spriječe i da im se pomogne u izgradnji mira – tvrdi Šimonović te najavljuje posjet glavnog tajnika Ban Ki-moona Hrvatskoj za srpanj ove godine.
Premijer Zoran Milanović podsjetio je kako je od pune afirmacije Hrvatska prošla kratak, ali događajima bogat put.
– Na našem teritoriju djelovalo pet UN-ovih mirovnih operacija, a posebno se izdvaja UNTAES kojim je integrirano Podunavlje. Danas Hrvatska sudjeluje u devet UN-ovih operacija sa 130 vojnika, a hrvatski general Dragutin Repinc bio je voditelj misije u Indiji. Situacija u Hrvatskoj nekada je bila tema na Vijeću sigurnosti i tema rezolucija, no u kratkom razdoblju Hrvatska je prestala biti problem, a prije nekoliko godina bila je i nestalna članica Vijeća sigurnosti – objasnio je premijer i dodao kako je Hrvatska mala zemlja predana multilateralizmu i vladavini prava.
Predsjednik Ivo Josipović istaknuo je da je jedan od najvažnijih dana u hrvatskoj povijesti upravo dan kada je Hrvatska postala članica UN-a, organizacije koja je u najtežim trenucima povijesti nakon Drugoga svjetskog rata odlučila postaviti nove temelje za budućnost, drugačije temelje za budućnost čovječanstva.
– Danas kada se prisjećamo povijesti istaknuo bih da treba pogledati u budućnost; što želimo biti kao mala, ali ne i nevažna zemlja. Hrvatska je zemlja koja danas svojim susjedima pa i onima s kojima je ratovala pruža ruku prijateljstva. Danas je i čovječanstvo u određenoj krizi i ovo je trenutak kada svi političari svijeta s velikom odgovornošću moraju obavljati posao i trebaju građanima dati optimizam i vjeru – zaključio je Josipović.
Nakon svečane akademije u Saboru je održan i okrugli stol "Vrijeme međunarodnog priznanja i primitka Republike Hrvatske u članstvo UN-a" koji je moderirala ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, a na kojem su sudjelovali brojni domaći i strani državnici koji su u to vrijeme obnašali vlast u svojim zemljama.
Tako se Žarko Domljan, predsjednik prvog saziva Hrvatskog sabora od 1990. do 1992., prisjetio kako je tada goloruka Hrvatska stala naspram daleko jačeg neprijatelja.
– Kakvi smo tada bili i kamo smo išli? Iskreno, nikakvi i nigdje. Bilo je tada lutanja i nepotrebnog eksperimentiranja s kadrovima pa smo u nekoliko godina promijenili četiri premijera i šest ministara vanjskih poslova – prisjetio se Domljan, dok je Stjepan Mesić, koji je od 1990. do 1992. bio i predsjednik Predsjedništva SFRJ, predsjednik Vlade te predsjednik Sabora, bio nešto oštriji jer sada, kako je rekao, ipak govori s povijesne distancije.
– Prije 20 godina Hrvatska se borila za preživljavanje iako rat nikada nije bio formalno objavljen. UN-ovi promatrači tada su nas promatrali, a ljudi su pred njima ginuli. Zaštićene zone tada su nam trebale pomoći da uspostavimo svoje teritorijalno ustrojstvo, ali trebale su godine da se to i dogodi. Promatrači i plave kacige sve su promatrali, ali i vidjeli stvari o kojima su tada pisali malobrojni mediji i o kojima je malo tko govorio, a istina se tek kasnije doznaje iz podignutih optužnica – prisjetio se Mesić te dodao kako je rat mnogima bio pokriće, odnosno alibi za nepoštivanje ljudskih prava, ignoriranje manjinskih, promicanje netolerancije i širenje govora mržnje, ponajprije prema nehrvatima, ali potom i Hrvatima koji se nisu priklonili vladajućoj politici.
– Iako je poznato da je Slobodan Milošević bio glavni uzročnik rata, moram dodati da je i dio ljudi iz naše tadašnje vlasti pridonio tome nepromišljenim potezima i izjavama da dio hrvatskih građana srpske nacionalnosti prepustimo Miloševiću. Sviđalo se to nekome ili ne, trebamo prihvatiti istinu o sebi prije 20 godina, a ne lakiranu i izmišljenu sliku koja odgovara nečijim željama i ne korespondira sa stvarnošću – upozorio je Mesić. Predsjednik tadašnje poljske vlade Tadeusz Mazowiecki dao je primjer kako je tranziciju prošla njegova zemlja, bez rata kakav smo mi prošli.
. \"Stjepan Mesić je dokazani antifašista, i to ne samo riječju već i djelom . To je političar koji je najviše uradio na tome da se otkriju zločini koje su počinili pojedinci iz hrvatske vojske. Mesić je javno ukazao na učešće hrvatske vojske u oružanim sukobima u BiH. . Zaslužan je za mnoge druge historijske istine iz bliske prošlosti.\"