"Koja je razlika između Tuđmana i Miloševića? Jedan je pod zemljom, a drugi ne smije iz zemlje... ha-ha-ha", tako je, bezdušno, na početku prvog mandata, u intervjuu za francuske novinare Stjepan Mesić započeo razgovor. Nikada se zbog toga nije ispričao obitelji pokojnika. U HTV-oj "Večernjoj školi" u petak je tamošnja ekipa genijalaca izvela štos sa "zaštićenim svjedokom", koji ispod slike Carle del Ponte, svjedoči o "krađi motki za skok u vis". Svi su u tome, naravno, prepoznali zaštićenog svjedoka Haaškog tužiteljstva iz 1997., Stjepana Mesića. Prepoznao se i on sam, pa je požurio izjaviti da je bio proganjan od Tuđmana, koji je "odmah za napad organizirao svoje plaćenike u medijima... jer sam provodio hrvatski zakon".
Igrom slučaja, glumac Denis Bašić, Mesićev imitator, od prije je poznat kao Tuđmanov. Njega su, pak imitirali i drugi, a inače iznimno ozbiljni Tuđman, svojedobno je ipak sam otišao u kazalište pogledati kako se građani smiju satiri na njegov račun u predstavi "Spikom na spiku". Tuđman je poslije izjavio kako smatra da "nije baš tako ukočen, no glumci su sjajni".
Vicmaheru Mesiću, takvo što, ne pada na pamet, a u satiri na svoj račun vidi politički progon. Vjerojatno ga ne smeta vic, prije ga muči sadržaj svjedočenja. Činjenica da javnost još danas ne smije doznati što je u Haagu govorio, te da, zbog toga Haag procesuira hrvatske novinare dodatno Mesiću ne ide u prilog. Osobno, to je njegov problem, pa nije jasno zašto predsjednik smatra da bi to trebao biti i problem svih nas? I dokle?
