Naravno da jedno pitanje Michael Molnar, fizičar i profesor astronomije na sveučilištu Rutgers u američkom New Jerseyu, nije mogao izbjeći. Ponavljalo bi se periodički svake godine kako bi se približavao Božić. U svakoj generaciji studenata našlo bi se nekoliko njih koji bi tražili odgovor koji on zapravo nije imao do sredine 90-ih godina prošlog stoljeća.
Što su to na nebu vidjeli magi, mudraci s istoka, koji su u kasnijim interpretacijama postali kraljevi? Koja im je zvijezda nagovijestila da se rodio novi kralj, Isus, i dovela ih u Jeruzalem, a potom i Betlehem, u potrazi za njim? No pred kraj akademske karijere, pred mirovinu, prvi je došao do važnog otkrića, onog koje je otvorilo vrata brojnim drugim znanstvenicima koji su na osnovi njegove knjige iz 1999. razvili slične teorije. Studentima je sa sigurnošću počeo odgovarati da je betlehemska zvijezda zapravo planet Jupiter.
Ovan koji gleda zvijezdu
Tajna betlehemske zvijezde opisana u nekoliko rečenica Evanđelja po Mateju nije ga progonila kao neke druge znanstvenike. I Molnar bi, kaže, studentima izverglao poznate teorije: od one njemačkog astronoma iz 17. stoljeća Johannesa Keplera koji je izračunao da su se Jupiter i Saturn između 7. i 5. godine prije nove ere (oznaka prije Krista u ovom je kontekstu dubiozna) našli u sazviježđu Ribe, za koju se smatralo da je simbol Judeje, u konjunkciji, odnosnoj u istoj ravni sa Zemljom i Suncem pa su izgledali kao jedna izuzetno sjajna zvijezda, do toga da je Isusova zvijezda zapravo zvijezda repatica. No sve su te teorije, mislio je, imale ozbiljne zamjerke. Ako evanđelje zaista govori o nekoj neuobičajenoj nebeskoj pojavi i jakom svjetlu, bilo da se pojavio komet, meteor, supernova, konjunkcija, a ne o alegoriji, kako to da su taj znak vidjeli samo mudraci?
Molnar uz astronomiju ima još dvije strasti. Jedna je izrada violina, drugi je numizmatika. Tijekom godina skupio je lijepu zbirku rijetkih kovanica. U nju je trebao položiti i rimski novčić koji je sredinom 90-ih kupio u New Yorku za 50 dolara. Novčić je skovan u Siriji negdje u 1. stoljeću prije Krista i prikazuje ovna kako se osvrće pogleda uperenog u zvijezdu. Prikaz zvijezda na novčićima nije neuobičajen, no nešto drugo jest.
– Mislio sam, zašto su stavili ovna? – kaže Molnar podrazumijevajući da životinja predstavlja zviježđe Ovna. Odgovor mu nije moglo dati nebo, već povijesne knjige. Što se dogodilo kad su Rimljani prvi put iskovali novčić s prikazom rogate životinje? Tad su, doznao je, Rimljani pripojili Judeju. Je li onda moguće da je Rimu simbol Judeje bilo zviježđe Ovna, a ne Ribe, kako se dotad mislilo? Potvrdu hipoteze pronašao je u spisima Ptolemeja, matematičara, astronoma i astrologa iz rimskog Egipta, u astrološkoj raspravi poznatoj kao Tetrabiblos (Četveroknjižje). No Ptolemej mu je otvorio i vrata novog svijeta.
– Moderan astrolog neće vidjeti ni shvatiti ono što su vidjeli drevni zvjezdoznanci. Promjena perspektive je ključna. Iz naše, moderne perspektive, to što su opazili na nebu nije bilo impresivno, no iz njihove je bilo spektakularno – kaže Molnar. Drugim riječima, da shvati što je bila betlehemska zvijezda, morao je ući u um drevnog astrologa. Ili?
– Donekle točno. Ne drevnog astronoma, već astrologa. Događalo se nešto rijetko i spektakularno, i to je samo mogao uočiti i interpretirati astrolog, ali i kralj Herod koji je vjerovao u astrologiju, kako kažu zapisi – kaže Molnar. Distinkcija nije važna zbog vrijednosnog stava prema astrologiji, već zbog sadržaja pojma. Astrolozi interpretiraju položaje nebeskih tijela, a oni drevni u učenjima nisu imali čak ni simbol za komete, okultacije, nove, supernove, hipernove, meteore... ili neke druge astronomske događaje koji bi impresionirali moderne astronome, objašnjava.
Što se onda u to doba događalo na nebu? Molnaru u rekonstrukciji zvjezdanog neba iz 6. prije Krista pomaže kompjutorski program. Na ekranu je prikazano istočno nebo. Ujutro se diže Venera, potom Saturn, iza njih Jupiter. Tvore gotovo savršenu liniju.
Ova je konstelacija rijetka
– Jupiter je ovdje ključni igrač. Smatrali su ga kraljevskom zvijezdom, zvijezdom novih kraljeva, iako je planet – pokazuje. No poredak dobiva smisao kad ga “uokviri” sazviježđem Ovna.
– Ključno je imati Saturn, Jupiter i Sunce u Ovnu, što je rijedak događaj. Vrteći vrijeme i konstelacije unatrag, nalazimo da je takav poredak bio prvog dana kad se Jupiter pojavljuje na istočnom nebu kao jutarnja zvijezda, “zvijezda na istoku”. I ostali planeti, kao i Sunce, blizu su Ovna. Astrolozima je to bio znak da Jupiter posjeduje maksimalnu snagu da “stvori” novog kralja – kaže Molnar, no ide i korak dalje. Kao datum Isusova rođenja označuje 17. travnja. Naime, zvijezda koju vide mudraci u Bibliji je opisana kao nestalna. A Jupiter u Ovnu je te godine prošao dvije okultacije, odnosno dva ga je puta zaklonio i sakrio Mjesec. Druga okultacija dogodila se 17. travnja te koincidira s opisom iz evanđelja da je “zvijezda” bila “na istoku” i označila rođenje Isusa. Jupiter je potom, kaže Molnar, stao pa “prošao” kroz Ovna da bi se ponovno zaustavio 19. prosinca. To je nebesko kretanje, smatra, Molnar istovjetno biblijskom opisu: “Oni (magi), saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete.”
– Mudraci su bili iznimno uzbuđeni jer su se već tada pronosile glasine da se očekuje rađanje mesije. Kako se Jupiter pojavio u konstelaciji Ovna, svi su nebeski znaci, kao putokaz, ukazivali astrolozima da se novi kralj rađa u Judeji – kaže Molnar. Mudraci ili astrolozi bavili su se natalnim kartama – njih je zanimalo vrijeme i mjesto rođenja i osobine čovjeka, kao u slučaju novorođenog djeteta za koje su znali da ima osobine mesije. A upravo nam te podatke daje Matej u svom evanđelju i ništa više povrh toga.
– Imam izračune, ali nemam dokaz da se Isus zaista rodio u to vrijeme. Svatko neka odluči za sebe vjeruje li mojim podacima – zaključuje Molnar, svjestan da u svakoj diskusiji i o betlehemskoj zvijezdi, i o rođenju Isusa, i o kraljevima ili mudracima, ključnu ulogu ima vjera.
>>Kako se u Dalmaciji Božić slavio nekada
>>Danas su stolovi puni hrane: Evo što se prije u Hrvatskoj pripremalo za Božić
Pustimo sad to, nego izgataj ti nama ovršni zakon, oće li biti kakvih dopuna i izmjena, to nas zanima, oće li još uvijek bit hrvatske plaće a švicarske kazne, eto, samo nas to trenutno zanima, s štovanjem.