PONEDJELJAK 22. travnja
Priča o Anti Gotovini još nije završena, ni izdaleka. Pogotovo nije završena priča o odnosu hrvatskih poslijetuđmanovskih vlasti prema njemu i njegovoj obitelji. Sad čitamo kako bi njegova žena Dunja trebala dobiti odštetu od 700.000 kuna za neisplaćene plaće. Ukratko, Dunju Gotovinu, dugo zaposlenu u Ministarstvu obrane, Račanovi ministri Željka Antunović i Jozo Radoš držali su u statusu neraspoređenih, a onda ju je HDZ-ov ministar Berislav Rončević, među ostalim i pod pritiskom kolege Miomira Žužula i njegovih američkih gazda, umirovio 2004. kao “neperspektivnu časnicu”. Na tu se odluku Dunja Gotovina žalila, Upravni sud je 2006. presudio da se ima vratiti na posao, ali tu presudu HDZ-ova vlast nije željela provesti. Odnos Ivice Račana, Željke Antunović, Joze Radoša, Ive Sanadera, Jadranke Kosor, Miomira Žužula, Vladimira Šeksa, Berislava Rončevića i drugih dužnosnika prema Dunji Gotovini nije bio samo kršenje zakona i ljudskih prava, nego znak njihove spremnosti na izdaju i Domovinskoga rata i Hrvatske. Ankete su tada pokazivale da je 80 do 90 posto građana bilo na generalovoj strani, što će reći da su svi oni bili nepodobni poput Dunje Gotovine koju je vlast diskriminirala kao optuženikovu ženu. Cijela je Hrvatska bila Gotovinina supruga, a nasuprot toj Hrvatskoj bili su bijedni sluge Haaga i međunarodnih moćnika. Na tom se primjeru vidi kako je dubina njihove izdaje bila neizmjerna. Uskraćujući prava potpuno nevinoj osobi samo zato što je žena međunarodnoga optuženika kukavički su se opredijelili za poslušnost moćnicima umjesto za zakon i čovjeka u ime kojeg je donesen. Takvi, jednako bi bili poslušnici Hitlera, Mussolinija, Staljina ili bilo kojeg drugog diktatora, i jednako bi bili spremni deportirati ljude u koncentracijske logore. Tako su porekli sve za što se hrvatski narod izborio od 1990. godine. A za što, za koju svrhu, cilj, ideal? Za svoje stražnjice! Jer samo na svoju stražnjicu je mislio skromni intendant splitskog HNK Sanader koji je vrlo brzo postao težak milijune eura. Samo na svoju stražnjicu je mislio skromni sveučilišni docent Žužul koji se za nekoliko godina samostalne Hrvatske silno obogatio, toliko da je, jadnik, morao utajiti porez. Jadranka je Kosor mislila samo na svoju stražnjicu koja je desetak godina sa Sanaderovom bila spojena kao u sijamskih blizanaca... Danas su akteri Račanove i Sanaderove politike koji su činili nepravdu Dunji Gotovini ili mrtvi, ili su u zatvoru, ili su u karijareistčkim nadmetanjima propali, ali još nismo dočekali da se netko u ime države – a to bi sada trebao učiniti Ivo Josipović – toj časnoj ženi i svojevrsnoj heroini ispriča. Bila bi to isprika i cijeloj Hrvatskoj.
SUBOTA 20. travnja
Croatoskeptik a ministrica je u hrvatskoj Vladi
Barem je u nečemu Vesna Pusić šampionka – u neskladu između spremnosti da sudi svemu i svakome i moralne nepodobnosti da sudi ikome i ičemu. Apsurdno je, kaže ona, što je notorni euroskeptik Ruža Tomašić izabrana za Europski parlament. Mnogo je apsurdnije što je Vesna Pusić croatoskeptik a ministrica je u hrvatskoj Vladi. Što je ministrica u državi koju nikad nije željela. I koju teško sumnjiči. Činila je to dok je rat plamtio, u Mimari u Zagrebu organiziravši razgovore između probranih hrvatskih i srpskih intelektualaca na kojima se jugonostalgičarski izjednačavala krivnja. Činila je to u Saboru optuživši Hrvatsku da je izvršila agresiju na BiH. Oba ju je puta svojim optužbama “izručivala” Europskoj uniji i Haagu, pa ako je ona hrvatsko mjerilo za Europu, onda je euroskepticizam prirodan i domoljuban, a Ruža Tomašić u Europskom parlamantu – prijeko potrebna.
NEDJELJA 21. travnja
Biti uspješan na HTV-u: Napreduje li kum, i kum će
Goran je Radman za glavnoga urednika Prvoga programa HTV-a imenovao kuma Željka Rogošića. Mala senzacija za medije ali ne i za HRT. Jer, tamo i jesu ili su bili uglavnom obitelji, rodbina, svojta i kumovi. Zoran Šprajc i žena mu, Božo Sušec i sin mu, Stipe Alfier i žena mu, Goran Rotim i brat mu, Marija Nemčić i sestra joj, Mladen Stubljar i sin mu, Sanja Gvozdanović i muž joj, Jasna Burić i muž joj, Hrvoje Hrengek i žena mu... Istina, ima podosta onih koji su se na HTV-u upoznali i uzeli, ali... Napreduje li muž, i žena će, napreduje li žena, i muž će, napreduje li otac, i sin će. A kad je riječ o Radmanu i Rogošiću – napreduje li kum, i kum će.
UTORAK 23. studenog
Što je to loša financijska situacija u kazalištu?!
“Teatre ne treba zatvarati bez obzira na financijsku situaciju”, kaže ravnateljica ZKM-a Dubravka Vrgoč. Zacijelo će se tim njezinim riječima začuditi obitelj Stazić – saborski zatupnik Nenad, ravnatelj “Gavelle” Darko, njegova supruga Stela, poslovna ravnateljica zagrebačkog HNK, koji, umreženi s Duškom Ljuštinom, Radom Šerbedžijom, Williamom Shakespearom, Jovom Čarugom i Al Caponeom i ne znaju što je loša financijska situacija. Iz džepova zagrebačkih poreznih obveznika mogu uzimati do mile volje. Tulumare po Brijunima, goste se po restoranima oko “Gavelle”, isplaćuju honorare po želji, preko Studentskoga servisa izvlače milijune iz kazališta, otpuštaju službenike koji te nepodopštine otkriju, a kad se naoblači, zagrmi i munjama stane u Saboru prijetiti boljševik Nenad Stazić – tko bi se usudio dirnuti u njihovo obiteljsko-partijsko zlato!
SRIJEDA 24. travnja
Kandidatura za šefa HEP-a plod prljavih zasluga
Iz javnoga je zaborava izronio Goran Granić kao mogući ravnatelj HEP-a. Eto prilike da se prisjetimo kako je negdašnji Račanov potpredsjednik u Vladi odigrao jednu od najprljavijih uloga u politici u samostalnoj Hrvatskoj. Kad je Račan pljucnuo na predsjednika HSLS-a Dražena Budišu, pljucnuli su i haeselesovci Granić, Radoš, Fižulić... koji bi bez studentskoga vođe iz 1971. godine bili nitko i ništa. Ne samo da su mu izdajnički okrenuli leđa i slizali se s drugoligašem iz komunizma, minornim Račanom, nego su u intervjuima kao po staroj krpi gazili po Budiši kojemu su se u stranci i u javnosti deset godina ulizivali do neukusa. Na kraju je bilo očito da ih je za vrh HSLS-a neka Udba uspješno programirala kako bi, kad dođe prilika, dali svoj prilog političkom smaknuću jednog od najvećih mitova Hrvatskoga proljeća. Granićeva kandidatura za ravnatelja HEP-a plod je tih prljavih zasluga.
ČETVRTAK 25. travnja
Kukurikavci njeguju boljševički stil vrijeđanja
Zašto Disciplinska komisija Hrvatskog nogometnog saveza nije kaznila Zdravka Mamića? Zato što ga se boje. A je li ga trebala kazniti? Nije! Jer, nitko nije kaznio ministra Željka Jovanovića kad je upravo Mamiću rekao neka se pogleda u ogledalo i pljune u ono što vidi. Nema nijedne zemlje ni u najgoroj zabiti ovoga planeta u kojoj bi čovjek s takvim rječnikom bio ministar. Hrvatska je, valjda jedina, naslijedila boljševički stil ponižavanja i vrijeđanja protivnika, ali rezerviran samo za kukurikavce. Sam premijer Zoran Milanović na isti je način kao Mamić Jovanovića šovinistički vrijeđao Dalmatince i Slavonce, zatim s još većom šovinističkom bahatošću sela – Vukovine i Špičkovinu te pojedince poput Davora Stiera, i nikome ništa. Teror vječite nevinosti crvenih i žigosanja vječite krivnje protivnika!
PETAK 26. travnja
ZA hrvatski pravopis uvijek su najsporniji stručni slugani
Kako vrijeme odmiče sve je očitije da je 14 gotovo anonimnih autora novoga pravopisa iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje politička a ne stručna skupina. Uz pojedinačna nezadovoljstva potvrđuje to i priopćenje Razreda za filološke znanosti HAZU u kojem se napominje kako su pravopis i jezik uskoro mogli biti “dovedeni u posve sređeno stanje” te se pita kome treba “novi nered” i “povratak na metode uređivanja jezika iz doba Khuena-Héderváryja”. Zapravo u obilju hrvatskih pravopisa i nema mnogo spornih pravila i dvojbi, ali je najspornije to što se uvijek nađe stručnih slugana koji će vjernije slijediti diktat nekog Željka Jovanovića nego najveće jezikoslovne autoritete od kojih su najviše i naučili.
