U jeku straha od nuklearnog rata i bijega u bunkere, jedan dio Hrvatske pod posebnim je povećalom. Naime, Kalničko gorje nije samo privlačno zbog turizma već i zbog mističnih tunela koje 'krije'. Poznato je kako je Tito svojedobno strahovao od invazije Rusa pa je Kalnik pretvorio u podzemnu tvrđavu. U najvećoj tajnosti iskopani su deseci podzemnih bunkera i tunela.
No, ovu priču o vojno-strateškoj važnosti ovog područja potrebno je prebaciti još dalje u povijest. Kalničko gorje nije postalo strateški važno tek u 20. stoljeću – njegov značaj seže duboko u povijest. U 13. stoljeću, upravo se na Kalniku kralj Bela IV. branio od provale Tatara, nakon velike tragedije i pada ugarsko-hrvatske vojske kod Mohija 1241. godine. Prema legendi, lokalno stanovništvo pomoglo je kralju da preživi skrivajući ga na Kalniku, hraneći ga šljivama i štiteći od napada. Kao znak zahvalnosti, Bela IV. je mještanima dodijelio plemićki status, što Kalničanima i danas ostaje važan dio lokalnog identiteta.
Ovaj povijesni sloj daje dodatnu dubinu cijelom području – Kalnik je bio obrambeni bedem i u srednjem vijeku i u moderno doba.
Sada je pak aktualnija priča o Titinim bunkerima jer duboko u zelenilu Kalničkog gorja, između šuma, krševitih stijena i puteva, krije se manje poznata, ali fascinantna priča iz ne tako davne prošlosti. Riječ je o mreži bunkera i vojnih utvrda koje su desetljećima bile skrivena tajna, a danas sve više privlače istraživače, planinare i ljubitelje povijesti.
Većina ovih objekata potječe iz razdoblja socijalističke Jugoslavije, točnije iz doba Hladnog rata, kada je vojska gradila brojne obrambene točke diljem zemlje. Kalničko gorje, zahvaljujući svojoj prirodnoj nepristupačnosti i strateškom položaju između sjeverne Hrvatske i Slavonije, bilo je idealna lokacija za skrivanje vojnih položaja.
VEZANI ČLANCI:
Bunkeri su bili građeni debelim betonskim zidovima, maskirani su vegetacijom i povezani mrežom podzemnih hodnika. Danas su mnogi napušteni, ali neki su i dalje očuvani. Ono što dodatno doprinosi mistici ovih lokacija jest činjenica da nema službenih oznaka ni vodiča – sve se otkriva gerilski, preko lokalnog znanja i starih karata.
Uz bunkere su vezane i brojne priče – od onih o tajnim skloništima i skrivenim vojnim dokumentima, do tvrdnji da su neki objekti korišteni i kasnije, tijekom Domovinskog rata, no dokaza za to nema.
- Ovdje se nije moglo uopće dolaziti do njih. Tu je bila straža. Vidjelo se da kamioni dolaze, ništa se nije znalo što se događa. Uglavnom se vidjelo da vojska dolazi, strojevi su grmjeli i to je jedino što smo znali - za HRT je rekao Josip Matejak, mještanin Sudovca.
- Unutra su pregradna metalna vrata, zatim postoji ventilacija, postoji struja, postoje i rezervoari vode. Dakle, to je bila jedna ozbiljna konstrukcija koja je trebala poslužiti u obrani, ako dođe do kakvog ratnog napada -pojašnjava Vladimir Huzjan iz Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin.
Bunkeri su trebali poslužiti i kao sklonište u slučaju atomskog napada.
- Malo su mistični, malo to ljude interesira, koliko smo ulazili u njih, vidimo da su ljudi njih posjećivali u nekakvom vlastitom aranžmanu. Sad ćemo mi vidjeti da li ih možemo pripremiti da budu u strukturiranom obilasku, odnosno da ih privedemo nekakvoj turističkoj svrsi - rekla je za HRT Renata Horvatić, Turistička zajednica Grada Novog Marofa.
Danas su ti bunkeri išarani grafitima, u njih ulaze znatiželjnici ili mladi željni zabave, a oni i dalje daju dašak mističnosti u ovom brdovitom, šumskom kraju.
Bunkere se nastoji oživjeti već najesen, kada će se održati utrka "Utvrde i bunkeri - pustolovna staza" jer će trkači prolaziti njima.
>>Pitali smo umjetnu inteligenciju koji bi narodi mogli nestati u sljedećih 100 godina, odgovor bi vas mogao zabrinuti>>
dotični je bio iskompleksirani megaloman, zločinac i nitkogović! sirotinju je fasciniral cigarom i belim odelom! sudrugove moći i lenom.