– Hrvatska se u ovome može postaviti na način da kaže "svejedno nam je", međutim, nije nam svejedno jer dugoročno ulazak Hrvatske u EU ima smisla ponajprije ako od njega imamo financijske koristi – rekao je premijer Zoran Milanović jučer u Bruxellesu, gdje je sudjelovao na skupu 15 zemalja EU koje se bore protiv rezanja kohezijskih fondova u novom sedmogodišnjem proračunu EU, o kojem se odlučuje ovaj mjesec.
– Želimo dobiti natrag više nego što uplaćujemo. Dobiti natrag i to ne kao milostinju nego kroz razvojne projekte u kojima, a to je bit priče, uvijek sudjeluju poduzeća iz zapadne Europe – dodao je Milanović. Njegov argument, jednako kao i argument drugih zemalja koje se nazivaju "prijateljima kohezije", jest taj da i bogatije zemlje EU koje sada žele uštedjeti na kohezijskim fondovima zapravo imaju direktnu korist od ulaganja u siromašnije zemlje. Drugim riječima, kako su to izračunali Poljaci, svaki euro koji EU potroši kroz kohezijske fondove donosi 50 centi narudžbi roba i usluga njemačkoj industriji. Tim argumentom "prijatelji kohezije" pokušavaju oraspoložiti Njemačku i druge zemlje koje se kolokvijalno nazivaju "prijateljima boljeg trošenja", odnosno "klubom škrtaca".
Posljednji je ciparski prijedlog rezanje za 13,9 posto
Posljednji prijedlog, koje je iznijelo ciparsko predsjedništvo, predviđa rezanje kohezijskih fondova za 13,9 posto u odnosu na prijedlog proračuna koji je iznijela Europska komisija. Hrvatska je dosad računala da će od 2014. do 2020. iz kohezijskih fondova moći maksimalno povući 8,7 milijardi eura, ali ako se čitava kohezijska politika bude smanjivala za 13,9 posto, to će se odraziti i na Hrvatsku. Ne nužno u tom postotku jer bi rezanje više zahvatilo druge, a manje Hrvatsku čija su prava ispregovarana i definirana pristupnim ugovorom.
– U najgorem slučaju naš iznos ostaje praktički isti – rekao je premijer Milanović.
Ne postoji način da dobijemo više sredstava nego li što uplatimo. Dokaz tome je i potpredsjednik Mimica koji nakon povratka sa razgovora o proračunu EU od 2014. godine na dalje komentira neke banalne unutarnje problema , ali ne i projekcije koliko će RH morati plaćati EU omču. Grčić izjavljuje da će 2014. godine Hrvatska „na raspolagtanju imati jednu milijardu i 80 milijuna eura bespovratnog i besplatnog novca iz EU fondova“. Ne priča kako je procjena da će te godine RH morati uplatiti 850-900 mil eura. Poljaci su navodno privukli najviše, oko 70%. Da bismo mi toliko privukli moramo imati uz dobru administraciju i, naravno, barem vlastith 25% sredstava. Dakle, tlapnja će se uskoro pokazati kao tlapnja, jer sve kad bi se i na glavu postavili ne možemo ubrati više nego li uplatimo i to je istna.