Mile Kekin vratio se 20 g. unatrag i prisjetio kako je nastao prvi album Hladnog piva. Otkriva zašto se testirao na HIV, govori o kompleksima zbog visine te obiteljskoj sreći sa 13 god. mlađom suprugom. Iako mu govore da previše zrači hetero energijom smatra da bi mogao biti zgodan i muškarcima
Stari znanci Pozitivnog koncerta Hladno pivo, uz Let 3, One Piece Puzzle i Brkove, sjajnom rock svirkom osmi će put obilježiti Svjetski dan borbe protiv AIDS-a 1. prosinca u velikoj dvorani zagrebačkog Doma sportova. Bit će to odlično zagrijavanje slavnih punk rokera iz Gajnica za proslavu dva desetljeća od izlaska prvog albuma “Džinovski” dogodine. Frontmen Mile Kekin (41) najavljuje da će obožavatelje za obljetnicu počastiti miniturnejom i dosad neobjavljenim snimkama.
Smisao Pozitivnog kocerta je edukacija, poticanje na testiranje i upozoravanje na probleme AIDS-a i HIV-a. Jeste li se vi testirali?
– Jesam, na prvoj godini fakulteta, kad su još neki mislili da se AIDS prenosi malo jačim pogledom i poljupcem. Prijateljica s faksa rekla je da njezin bivši možda ima AIDS pa se cijelo društvo išlo testirati.
Razmišljate li već sad o dobu kad će vaša djeca, petogodišnji sin Vito i četveromjesečna kći Miša, biti tinejdžeri s obzirom na to da mladi sve ranije ulaze u seksualne odnose?
– Zna mi proći kroz glavu kako ću obaviti taj razgovor, kako bi Amerikanci rekli, o pticama i pčelama. Podržavam uvođenje zdravstvenog odgoja u škole gdje će pedagozi djeci to bolje objasniti. Dobro je da postoji i dio školstva koji se bavi tijelom i zdravstvenim odgojem kad djeca već uče o tetama koje mogu začeti bez dodira muškarca.
Čega se prvog sjetite kad se vratite unatrag dvadeset i više godina, kad je nastajao prvi album Hladnog piva?
– Prvih malih uspjeha. Za njima sam najviše nostalgičan. Sjetim se i naleta adrenalina koji je poslije bilo nemoguće postići. Sjetim se kad sam prvi put u Ksetu pjevao pred stotinjak ljudi i pitao se otkud znaju naše pjesme, gdje su ih čuli... Kad je izašao “Džinovski”, sve je išlo relativno brzo.
Kako ćete dogodine proslaviti dva desetljeća od “Džinovskog”?
– Planiramo miniturneju na kojoj ćemo izvoditi sve pjesme s “Džinovskog” i s još par ranih albuma. Obljetnicu želimo zaokružiti i diskografski, snimkama koje još nismo objavili da se ljudi ne šokiraju. Mislim da bi sad mogli podnijeti da čuju kako je to zvučalo na prapočecima Hladnog piva.
Jeste li ikad pokušali izliječiti tinitus, konstantno zujanje u ušima, koje imaju i Bono, Eric Clapton, Anthony Kiedis...
– To je simptom koji često prati rock’n’roll. Nisam ga probao izliječiti. Ako intervju bude čitao liječnik specijaliziran za tinitus, neka me slobodno kontaktira!
Planirate li se nekad vratiti zvanju profesora engleskog i njemačkog kojim ste se bavili desetak godina?
– Bio sam suvlasnik male škole stranih jezik i predavao i klincima i odraslima, no shvatio sam da uz glazbu taj posao ne mogu raditi dovoljno kvalitetno. Međutim, još čitam na njemačkom i engleskom. Možda jednog dana budem svirao po dječjim rođendanima i tako si popravljao profesorsku plaću.
Zove li vas itko vašim pravim imenom Milan?
– Zvala me samo moja pokojna majka. Ako me prepoznaju, gospođe na šalterima znaju mi početi raditi dokumente dok još čekam u redu pa ih moram upozoriti da ne napišu Mile kako francuskom policajcu ne bih morao objašnjavati da se zovem Milan, a ne onako kako piše u putovnici.
Na nastupima ne prestajete skakati po pozornici. Kako skupljate energiju?
– Par puta tjedno igram mali nogomet i puno hodam. Mislim da sam u relativno dobroj formi i mogu izdržati dva sata skakanja bez problema, čak i nekoliko dana zaredom.
Umjetnost često nastaje iz frustracija, a vaša je, priznajete, bila visina od 1,66 metara.
– Kao srednjoškolac imao sam užasne komplekse zbog visine, prišteva, glasa, stasa i svega mogućeg. Iz tog bijesa, tuge i depresije počeo sam pisati pjesme. U jednom trenutku pomirio sam se s time da sam nizak, da nikad neću imati dugu kovrčavu kosu i prihvatio svojih metar i žilet.
Dok ste se namještali za fotografiranje, tražili ste bolju stranu lica. Jeste li narcisoidni?
– Ma zajebavao sam se. Narcisoidan nisam, ali možda sam malo tašt! Znam gledati fotografije i razmišljati da sam bezveze ispao. Da budem iskren, uvijek ispadam bezveze. U prirodi sam ljepši. Čitao sam da je i Nikola Tesla bio opterećen izgledom. Uvijek se slikao s poluprofila iste strane lica. Kad već nije veliki intelekt, lijepo da nas povezuje barem neka ljudska slabost.
U prostoriji za probe u Gajnicama na zvučniku držite obješen grudnjak obožavateljice. Koji vam još predmeti dolijeću na pozornicu?
– Osim ženskih, i muške gaće te ceduljice s porukama volim te i daj mi sviraj ovu pjesmu i dat ću ti veliku pusu.
Je li vaša 13 godina mlađa supruga Ivana koja je diplomirala medicinu ljubomorna?
– Naučila je živjeti s prirodom moga posla. Naravno da će u prvom redu uz lijepe muškarce biti i lijepih žena.
Jeste li imali nemoralnih ponuda od tih lijepih muškaraca?
– Moj prijatelj gej rekao je da uopće nisam privlačan pederima jer previše zračim hetero energijom. Malo me je uvrijedio, ali smatram da to nije istina i da bih mogao biti zgodan i muškarcima.
Koliko se bavite kćeri Mišom?
– Radim sve što sam radio i s Vitom, ali sam skuliraniji i sve lakše “hendlam”. Nemam straha da nešto radim krivo. Što se tiče noćnih ustajanja, sad znam da je to faza koja će brzo proći. Osim ako nisu iz latinoameričke obitelji gdje tri generacije žive pod istim krovom pa ti pomažu bake i djedovi, supružnici tu torturu moraju proći sami.
Jeste li zajedno izabrali ime Miša?
– Žena je odabrala, a ja sam bio tu da stavim veto ako mi se ne sviđa. Ona ipak nosi dijete devet mjeseci i donosi ga na svijet i mislim da je ok prepustiti joj odluku oko imena.
a gdje su hrvatski branitelji u ovoj prici?