Šest dana trajao je mandat Mije Crnoje, ispostavilo se, nesuđenog ministra hrvatskih branitelja u Vladi nestranačkog premijera Tihomira Oreškovića, što je nezapamćeni presedan u novijoj hrvatskoj političkoj povijesti, pa i šire.
Od spomenutih šest dana toga siječnja 2016., dva posljednja dana njegova mandata u Banskim dvorima trajali su pregovori o Crnojinoj daljnjoj sudbini nakon što su mu mediji stavili na teret da je izbjegavao plaćanje prireza te da novac koji je dobio iz povlaštenog kredita za branitelje nije iskoristio za gradnju kuće.
Kao adresu stanovanja, podsjetimo, prijavio je samoborsku adresu na kojoj se nalazi tek drvena baraka. U Vladu su tijekom dva dana pregovora pozvani neovisni pravni stručnjaci kako bi pregledali pregršt dokumentacije koju je donio Crnoja, pa nadležnima predstavili rezultate svoje ekspertize. A ti mu rezultati, s obzirom na to da je ubrzo objavio kako se povlači s dužnosti, evidentno nisu išli u korist, dok su u dramatičnom obraćanju javnosti u kasnim noćnim satima, u izravnom prijenosu s Markova trga, premijer Orešković i potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko izjavili da će Crnojinu ostavku prihvatiti “u skladu sa svim demokratskim običajima i načelima pravne države”.
Tri godine poslije, na Crnojinu žalost, a još više na žalost hrvatskih građana, svakodnevno svjedočimo urušavanju tada postavljenih visokih demokratskih standarda, pa se u posljednje vrijeme njegovo ime sve češće spominje u političkoj i medijskoj javnosti. No, ekskluzivni intervju dao je samo za Večernji list.
Gospodine Crnoja, posljednje tri godine gotovo da i niste viđeni u javnosti. Gdje ste, što radite, čime se bavite?
U mirovini sam i, kako kaže narodna poslovica, “dao Bog pa se zabavio sam o sebi”, mene je to sustiglo. Bavim se sam sobom i medijima koji su me besramno oklevetali i ocrnili izmišljajući i proizvodeći kojekakve nepostojeće afere, te su me u javnosti neistinito prikazivali kao najvećeg kriminalca nanoseći meni i mojoj obitelji sve vrste šteta – od materijalnih do emotivnih. Zbog svega toga sam bio prinuđen pokrenuti nekoliko sudskih postupaka, a to sve skupa dugo traje, ali istina će, iako sporo, na kraju ipak pobijediti.
Koga tužite?
Sudske sam postupke pokrenuo protiv svih medija koji su o meni proizvodili ili prenosili neistinite i lažne konstrukcije, s kojima sam u javnosti teško osramoćen, obezvrijeđen i oštećen. Nadam se da će presude protiv tih medija i novinara pridonijeti zaštiti budućih potencijalnih žrtava političko-medijskih manipulacija.
Premda ste kao branitelj dobili zemljište u Samoboru na kojem ste se u roku od tri godine obvezali izgraditi kuću, što niste učinili, u siječnju ove godine, prema presudi Općinskog suda, sporno zemljište ipak nećete morati vratiti. Kako to komentirate?
Kako bih trebao komentirati, pa i u proizvodnji mojeg slučaja su ponajprije bili odlučujući politički interesi, koji su napuhavani uz pomoć medija gotovo istog trenutka kad sam postao ministar. Tada je započela spirala podmetanja i neistina na temelju kojih su postupale i neke institucije. Prvostupanjski je sud bez političkih pritisaka donio presudu na osnovi jasnih činjenica, dokaza i argumenata. Sada očekujem i potvrđujuću, pravomoćnu drugostupanjsku odluku, te tek nakon toga mogu pokrenuti postupak dobivanja građevinske dozvole i krenuti s izgradnjom kuće.
Dakle, ipak ćete na tome zemljištu sagraditi obiteljsku kuću?
Svakako, jer ne postoji ni jedan valjan ili opravdan razlog da to ne učinim. Međutim, sramotni sudski spor, koji je pokrenuo Grad Samobor, spriječio me je da to već prije napravim. Dakle, ja iz ove situacije ne mogu nikako sam i na svoju ruku izaći, o tome odlučuju institucije ove države i lokalne samouprave, koje ipak, kako tako-rade svoj posao, pa sam na kraju uvjeren kako će sve biti u redu i da ću već sljedeće godine započeti s izgradnjom obiteljske kuće.
Na sastanku sa samoborskim gradonačelnikom ponudili ste da se na vašem zemljištu sagradi dječji vrtić, no zašto ste naposljetku od te ideje poslije odustali?
Nisam od te ideje odustao ja nego gradonačelnik, a razloge možete vjerojatno saznati od njega. Naime, zbog nedostatka mjesta za smještaj djece u vrtiće, a taj manjak postoji još i danas, kao i zbog novčanog iznosa kredita koji sam dobio od Ministarstva hrvatskih branitelja, a koji nije dovoljan za izgradnju i dovršetak obiteljske kuće, tražio sam moguće rješenje u modelu javno-privatnog ulaganja. Dakle, ideja i moja ponuda je bila da grad Samobor i moja obitelj zajednički izgradimo objekt, svatko o svom trošku. U prizemlju bi bio smješten dječji vrtić, a na gornjoj etaži bih ja uredio stambeni prostor za život svoje obitelji te bih na takav način pomogao i sebi i svojoj lokalnoj zajednici.
S obzirom na to da ste nakon otkrića barake i odstupili, kako komentirate afere sa zemljištem na Braču u vlasništvu ministra uprave Lovre Kuščevića? Premijer Plenković ga se, unatoč pritiscima iz koalicije, još uvijek ne namjerava odreći.
Kada sam dao ostavku na ministarski položaj nisam to učinio zbog medijskog otkrića barake, nego zato što ni na koji način nisam želio biti uteg Vladi RH. Prije toga i kasnije smo vidjeli kako je bilo puno većih utega i pratili smo kako je to sve završavalo. Nakon iskustva kojeg sam proživio, nisam siguran što je istina, a što podmetanje u medijskoj histeriji koja se proizvodi oko ministra Kuščevića.
No, ako je ministar propustio pravodobno upisati u katastar zemljište i kuću, smatram da to nije razlog za ostavku. Znakovito je da ministra prozivaju neki koji imaju puno veće grijehe i neki koji također nisu upisali svoje kuće i stanove u porezne kartice i katastarske knjige. Moj je dojam da ministar Kuščević ne mora otići jer sve zbog čega ga se napada predstavlja pravi medijski linč s problematičnim pozadinama i namjerama. Ako je ministar Kuščević zaista počinio kaznena djela, onda treba biti i primjereno pravosudno sankcioniran, a ne samo otići iz Vlade RH. Međutim, znakovito je kako nitko u javnoj dreci ne traži procesuiranje ministra, nego samo ostavku.
Međutim, ministar Kuščević nije jedini. Iz dana u dan pratimo afere s imovinskim karticama političara, mahom iz redova HDZ-a. Osjećate li gorčinu kada pomislite da su se podignuti standardi nakon vašeg odstupanja tako brzo urušili?
Ne osjećam gorčinu zbog urušavanja navodno postavljenih standarda u vezi sa mnom jer je očito da su ti navodni standardi izmišljeni samo zbog mene i vrijedili su samo za mene. Desetljećima su ostali nedokučivi standardi za cijele serije korumpiranih političara, s desnog i lijevog spektra, koje nitko javno nije ni spomenuo, a kamoli da im se tražila ostavka ili drugačija odgovornost. Međutim, ogorčen sam na bezbroj činjenica iz svakodnevnog života, u kojem tzv. mali ljudi žive u bijedi i neimaštini, a mladi ljudi su nepotrebno prisiljeni na masovno iseljavanje iako nam natalitet dramatično pada. Zar su hrvatski branitelji, moji suborci i prijatelji, žrtvovali svoje živote, prolijevali svoju krv i davali dijelove svoga tijela za takav način vladanja Hrvatskom? Zasigurno nisu.
Možete li danas odati ponešto o pozadini svoje ostavke? Jeste li odluku donijeli sami ili pod pritiskom iz vrha stranke, odnosno Vlade?
Naravno da bih mogao danima govoriti o pozadini moje ostavke, a mogao sam to i puno prije, od prvog dana nakon ostavke. Međutim, zanimljivo je da me tada i dugo vremena potom nitko i ništa nije pitao. Vjerojatno je razlog u tome što su mediji imali zadaću od mene napraviti paradigmu posebno negativnog slučaja, što se i dogodilo, pa su me, prema svojim sramotnim potrebama, povremeno javno izvlačili pridonoseći tako i mojem daljnjem sramoćenju.
U kakvim ste danas odnosima s Tihomirom Oreškovićem i Tomislavom Karamarkom?
S Tihomirom Oreškovićem se nikad poslije nisam ni čuo, a ni vidio. Smatram kako je on izvučen iz nekog skandaloznog mešetarskog šešira, u koji je uskoro nakon toga i vraćen. Već s ove kratke vremenske distance jasno je kako on jednostavno nije bio dorastao bilo kakvoj ozbiljnijoj političkoj dužnosti, pa mu je to i bila glavna referencija. S Tomislavom Karamarkom sam se nakon ostavke usputno čuo i nekoliko smo puta popili kavicu. On je nažalost veoma brzo prošao kroz scenarij sličan mojem, ali s težim posljedicama, pa sam uvjeren kako je iz svega izvukao dobre pouke. Međutim, u ovom pitanju ne spominjete najbitniju kariku, a to su hrvatske nedorasle nesreće Božo Petrov i Most, koji su za nečiji račun obavili moje rušenje, kao i rušenje Karamarka i cijele Vlade RH. No, to je posebno poučna i puno opsežnija priča o kojoj treba biti riječi u nekoj drugoj prigodi.
Onog dana kada ste, u jeku šatorskog prosvjeda u Savskoj, preuzeli dužnost od Freda Matića, u Ministarstvo su na primopredaju nagrnule stotine prosvjednika, pa su vam u dijelu javnosti prigovorili atmosferu linča. Kako danas gledate na taj događaj?
Danas, kao i toga dana, na taj događaj gledam kao na veličanstven i jedinstven čin. Ponosim se načinom na koji se taj čin događao, a posebno mi je draga posveta Ministarstva koju je obavio biskup Košić te mu i sada još jednom zahvaljujem. Nikad se dotad nije dogodilo da su hrvatski branitelji slobodno ušli u zgradu Ministarstva, koje postoji zbog njih i pripada njima. Nisam ja došao u Ministarstvo da bih zabranjivao ulazak braniteljima, nego naprotiv. Moje je stajalište da ne postoji branitelj koji ne bi smio i mogao slobodno ući u Ministarstvo branitelja i doći do svog ministra. Ako je drugačije, onda ne treba postojati ni Ministarstvo ni ministar.
Da ste se održali na funkciji ministra branitelja, kako bi izgledao vaš resor? Koji bi bili vaši prioriteti?
Ministarske prioritete sam jasno očitovao i prije dolaska na ministarski položaj, a oni se odnose na trajno zbrinjavanje i rješavanje statusa svih hrvatskih branitelja te na uspostavu i zaštitu digniteta i vrijednosti hrvatskoga Domovinskog rata.
Kako biste ocijenili rad svojeg nasljednika na dužnosti ministra branitelja Tome Medveda?
Ministar Tomo Medved u sadašnjim okolnostima zaslužuje priznanje jer radi važan i težak posao, u kojem je tradicionalno nedovoljno obuhvaćeno rješavanje problematike branitelja HVO-a.
Tri godine poslije, kako izgledaju vaši susreti s braniteljima, žale li za vašim odlaskom?
Moji susreti s hrvatskim braniteljima stalno su iskreni i srdačni. Branitelji koji su upoznati s programom i ciljevima koje smo trebali odraditi iskreno žale jer znaju kako, na koji način i u kojoj mjeri bi pitanja hrvatskih branitelja bila riješena da sam ostao na ministarskom položaju. Oni koji su manje upoznati s programom najčešće izriču samo komentar: “Nisi trebao dati ostavku.”
Žalite li, u konačnici, i vi? Koliko vam je značilo biti izabran na dužnost ministra branitelja u hrvatskoj Vladi pa otići nakon samo šest dana?
Jedino za čim žalim jest činjenica da nisam dobio priliku odraditi posao. I danas tvrdim kako bih ili odlučno i dosljedno riješio nagomilane probleme koji se odnose na hrvatske branitelje, ili bih dao ostavku ako se predviđeni program iz bilo kojeg razloga ne bi mogao provoditi. To je bilo moje stajalište i tada i danas. Šteta je što nisam dobio priliku i dulje ostao na ministarskom mjestu, vjerujem kako bi se vrlo brzo vidjeli pozitivni rezultati, pa bismo sada pouzdano znali što bi se dalje događalo.
Nakon svega što ste doživjeli tijekom kratkog ministarskog mandata, imate li još uvijek političkih ambicija?
Nemam nikakvih političkih ambicija, kao što ih nisam imao ni prije tri godine, ali sam postao ministar na nagovor svojih prijatelja i suradnika te na temelju kvalitetnog programa koji smo imali u vezi s rješavanjem svih važnih pitanja hrvatskih branitelja. Uostalom, taj program je prihvaćen i na Predsjedništvu HDZ-a i na temelju njega sam predložen i izabran kao najprihvatljiviji kandidat za ministra iako sam do tada bio tek peti ili šesti na listi kandidata.
Moja načelna nesklonost za bavljenje politikom proizlazi iz promatranja politike koja se događa u Hrvatskoj, a koja nanosi štetu državi i narodu. Kako može biti privlačna politika koja izdaje vitalne državne interese i zaokupljena je prijevarama, manipulacijama i podmetanjima? Međutim, ako se od mene ponovno zatraži pomoć oko rješavanja braniteljskih pitanja, pomoći hrvatskom narodu, pomoći građanima RH i samoj domovini Hrvatskoj, ja sam spreman.
Dio hrvatskih zastupnika u EU parlamentu objavio u kojem su odboru
Ljudi zar se nepitate kako se silni ministri prozivaju ( kroz istraživačke medije)da su počinili kaznena djela , pod tim pritiskom budu smijenjeni ... i onda tišina.... nema nikakvog kaznenog djela.... tišina ... onda ti ministri tuže te novinare -strvinare..., nakon 2-3 godine dobiju pravomoćno odštete od cca. 15.000kn i ..... ujeo vuk magare.... a naivni ljudi kojih evidentno među ovim ovdje komentatorima ima jako puno , vjeruju svemu i svačemu sto pročitaju od novinara - strivinara... Odličan primjer je ovaj ovdje slučaj sa Crnojom... kojeg je plaćenički vuciji čopor napao i medijski likvidirao ...Očito je nekome jako bitnom njegov program smetao.... pametnom dosta...