Novčane kazne više neće biti za sve iste. Dok će za određeni prijestup bogataš koji ima lanac hotela platiti globu od, primjerice, 800.000 kuna, blagajnica u dućanu za isti će se krimen kazniti sa samo 6000 kuna. Novčane kazne u zakonu više ne bi bile propisane u istoj visini za sve koji su počinili određeno djelo, nego bi njihova visina ovisila o imovnom statusu počinitelja. Na taj bi se način kazne individualizirale i postigao bi se kod svih isti učinak.
Ovo je tek jedna od ideja koju, zajedno s radnom skupinom u kojoj su profesori s pravnih fakulteta, suci i tužitelji, kroz sustavnu izmjenu Kaznenog zakona nastoji provesti ministar pravosuđa Ivan Šimonović.
Izmjene bi trebale ići u smjeru modernizacije kaznenog zakonodavstva, prilagodbe europskim standardima te usklađivanja sa Zakonom o kaznenom postupku. Važno je i da bi se izmjene kojima se upravo pristupa iskoristile i za popravljanje dosadašnjih propusta, pa bi se tako napokon uredilo dio zakona koji se odnosi na gospodarski kriminal, i to tako da se norme koje se vuku iz socijalizma napokon moderniziraju i prilagode tržišnom gospodarstvu.
Kod ministra Šimonovića, ali i članova radne skupine za izmjenu Kaznenog zakona, vidljiva je i volja da se poprave nelogičnosti što ih je u zakon unijela dnevna politika. Tu svakako ide norma po kojoj se svaka preprodaja droge, pa čak i jednog jointa, ili sadnja dviju stabljika indijske konoplje, mora kazniti s najmanje tri godine zatvora.
Zloporaba povjerenja
Koliko je ta norma bila apsurdna vidjelo se i na slučaju Osječanina Krunoslava Kesera, jedne od prvih žrtava takve odredbe, koji je za prodaju doslovno šake trave završio u zatvoru na dvije godine.
Drakonsko kažnjavanje narkomana uvedeno je prije tri godine u Kazneni zakon, i to u munjevitom roku od samo pet dana. Bivši premijer Ivo Sanader za potrebe dnevne politike izjavio je da treba strože kažnjavati dilere, pedofile i kamatare. Posljedice toga su bile da su u samo nekoliko dana, unatoč zgražavanju struke, u Kazneni zakon uvedene iznimno visoke kazne za relativno beznačajna kaznena djela. Istovremeno se nije pomaknulo ni malim prstom da bi se prilagodile i učinile efikasnijima odredbe gospodarskog kriminala koje se već punih dvadeset godina vuku iz već zaboravljenog socijalizma.
Naime, na samome kraju svoga mandata Vlada Ivice Račana donijela je novelu Kaznenog zakona u kojoj su se izmijenile i norme gospodarskog kriminala, a uvedeno je bilo kazneno djelo zloporabe povjerenja.
No, Ustavni je sud zbog pogreške u saborskoj proceduri prihvaćanja zakona tu novelu ukinuo prije nego što se počela primjenjivati u praksi, a tijekom Sanaderova mandata na vlasti Kazneni se zakon stalno mijenjao, ali se nije dirnulo u ono najvažnije – kriminal koji je gutao radna mjesta i ostavljao nesagledive materijalne posljedice.
Prema Šimonovićevu obećanju te smjernicama što ih je Vlada prihvatila, ovo bi se područje nakon šest godina izbjegavanja napokon trebalo riješiti. Koliko je važna stvar posrijedi govori procjena nekih pravnih stručnjaka koja kaže: da smo u proteklom periodu imali djelo zloupotrebe povjerenja, danas bi vjerojatno već bio presuđen slučaj Brodosplit (izvlačenje 4,6 milijuna dolara iz splitskog škvera).
Da postoji, po odredbi o zloporabi povjerenja danas bi se sudilo i za malverzacije u Hrvatskoj poštanskoj banci, po tom bi zakonskom članku bio presuđen i dio kriminala za koji se teretilo Miroslava Kutlu, a prema mišljenju tužitelja, ne bi bilo dvojbe da bi u zloporabu povjerenja išla i više nego sumnjiva prodaja hotela na Koločepu ustanovi Otok znanja.
U Državnom odvjetništvu smatraju da treba pozdraviti najavljene zakonske izmjene te podsjećaju da su oni svoje mišljenje i stručni elaborat s prijedlogom izmjena normi o gospodarskom kriminalu dali i 2006. godine, ali je on ostavljen po strani.
Tužitelji nisu bili sretni ni s drakonskim kažnjavanjem malih količina droge. Kažu da treba razdvojiti male količine droge koje su u posjedu za osobnu upotrebu i staviti ih u Prekršajni zakon, a Kazneni zakon treba se baviti pravim trgovcima drogom.
Ovakve izmjene pozdravlja i Šime Lučin, bivši ministar unutarnjih poslova. Lučin je kao ministar policije ujedno bio prvi političar koji se ozbiljno zalagao za izmjenu Zakona o kaznenom postupku u smislu ukidanja sudske istrage. Još 2002. godine, na okruglom stolu koji se bavio temom kaznenog zakonodavstva, Lučin se zalagao za ZKP kakav danas imamo i po kojemu se sudi Rončeviću za kamione, a menadžeri pospremaju u Remetinec.
Budući da se istovremeno zalagao i za razlikovanje lakih i teških droga te za prebacivanje posjedovanja droge iz Kaznenog u Prekršajni zakon, Lučin pozdravlja najavljene pravce izmjene Kaznenog zakona. – Rješenje je dobro jer otvara prostor za ozbiljne obrade organiziranog kriminala i trgovine drogom.
No, s obzirom na prijašnja iskustva te da vladajuća većina ipak više vodi računa o političkim i svjetonazorskim pitanjima nego mišljenju struke, nisam siguran da će taj dio dobiti većinu u Saboru – skeptičan je Lučin.
Međutim, bezrezervno podržava ideju ministra Šimonovića da se počiniteljima kaznenih djela koji su ovisnici, te je kriminal u koji su se upustili proizvod ovisnosti, sudjelovanje u terapijskim zajednicama može priznati kao zamjena za sjedenje u zatvoru. – Bolje je da se netko dvije godine liječi od ovisnosti nego da to vrijeme provede u zatvoru – smatra Šimonović. – Uvođenje ove mogućnosti bit će iznimno dobar iskorak jer će se napokon i u hrvatskom društvu ovisnici tretirati kao bolesnici, a ne kriminalci. I statistički se može pokazati da nije svaki ovisnik kriminalac – podržava Lučin ministra uz opasku da bi uz liječenje u komuni ovisnicima još uveo i liječnički nadzor.
Ministar Šimonović je na čvrstome stavu da treba hrabrije krenuti s puštanjem na uvjetnu slobodu, ali da rok kušnje može biti dvostruko dulji od kazne koja je izrečena. Time bi se postiglo to da uvjetni osuđenik doista pazi da ne ponovi djelo, a uvjetna kazna se ne bi doživljavala kao oslobađajuća.
Svjestan kritike
Šimonović kaže i da je svjestan da će niz ideja i prijedloga naići na kritiku, ali ističe i da mu je cilj prije nego što se prijedlog Kaznenog zakona uvrsti u saborsku proceduru ponuditi ga na raspravu stručnoj, ali i široj javnosti. S nekim se rješenjima već sada ne slažu svi članovi radne skupine, a u nekim je slučajevima ministar hrabriji od tima koji radi na prijedlogu zakonskih izmjena.
Tako, primjerice, pojedini pravnici smatraju da je prilagođavanje novčane kazne imovnom stanju pojedinca promašeno. Kao argument navode da će biti teško utvrđivati imovinu svakog pojedinca, jer u nju, osim plaće, treba ubrojiti stanove, kuće, vikendicu i sve drugo što pojedinac ima, a što nije uvijek lako pronaći i utvrditi.
S druge strane, dok se prijedlog da se produlje rokovi zastare smatra dobrim potezom, on je već sada naišao na kritiku na strani oporbe. – Nisam siguran da treba generalno produljivati zastarne rokove jer je to potez suprotan načelu pravne sigurnosti. Mislim da bi se time ionako sporo pravosuđe učinilo još sporijim i ne treba pravosudnim tijelima davati još veći prostor da budu još komotnija u vođenju postupaka – kritičan je Lučin.
Navodi, međutim, kako se nada da će se prihvatiti najavljene izmjene i da se neće ponoviti iskustvo neprihvaćanja novog. – Teško se prihvaćaju i shvaćaju novine. Tako mi je uvaženi profesor prije osam godina, kada sam se zalagao za ZKP koji danas svi hvale, predbacio da tom zakonu želim staviti Staljinove brkove – prisjetio se bivši ministar.
Ivek daj to sto brze sprovedi, imas gemista za to